Osijek bi uskoro mogao dobiti jedan od najmodernijih sustava javnog gradskog prijevoza u Hrvatskoj koji bi se bazirao na modernizaciji i širenju tramvajske mreže. Naime, osječki Gradski prijevoz putnika potpisao je u petak ugovor za izvođenje elektromonterskih i građevinskih radova s tvrtkama Končar-Inženjering za energetiku i transport te Colas Rail Hrvatska.

Kako naglašavaju iz ureda osječkog gradonačelnika Ivana Radića, riječ je o radovima vrijednim gotovo 58 milijuna kuna kojim će se obnoviti kontaktna tramvajska mreža u duljini 9,5 kilometara, podzemna kabelska mreža, dvije postojeće ispravljačke stanice, te izgraditi jedna nova.

Gradonačelnik Radić pojasnio je kako su ovi radovi preduvjet za realizaciju mega projekta modernizacije javnog gradskog prijevoza vrijednog 267 milijuna kuna, od čega 200 milijuna kuna dolazi iz EU fondova, a ostatak osiguravaju Grad Osijek i hrvatska Vlada.

“Realizacija ovog, najvećeg projekta modernizacije javnog gradskog prijevoza u Hrvatskoj dogovorena je još 2017. na sjednici Vlade u Osijeku. Kao što znamo, 2019. godine nabavljeno je 12 novih autobusa, dolazi nam još 13 modernih autobusa, a sada stvaramo preduvjete da moderniziramo i tramvajsku mrežu.

Do kraja godine znat ćemo izvođača građevinskih radova na novoj remizi, a nakon toga nabavljamo nove, najsuvremenije niskopodne tramvaje” rekao je Radić istaknuvši kako je cilj u naredne tri godine imati najmoderniji javni prijevoz u Hrvatskoj.

Ministrica Nataša Tramišak naglasila je da 200 milijuna kuna dolazi iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014-2020., i to kroz suradnju Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU te Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Dodala je kako Osijek može računati na europski novac i u daljnjoj realizaciji projekta.

“Tramvajski promet prepoznat je kao jedan od zelenih oblika prijevoza i uklapa se u zelene politike Europske komisije. Na tragu toga možemo očekivati i nastavak provedbe modernizacije postojeće infrastrukture kao i proširenje iste, a paralelno s tim i nabavku novih vozila”, kazala je ministrica Tramišak.

Mario Šapina, direktor gradske tvrtke GPP Osijek, potvrdio je kako su ovi radovi uvod u sljedeću fazu projekta modernizacije tramvajske infrastrukture na području grada Osijeka, odnosno nabavku niskopodnih tramvaja.

Iako je željeznički i tramvajski transport ekološki i ekonomski najučinkovitiji model prijevoza u urbanim područjima, a i izvan njih, činjenica je da u Hrvatskoj postoje tek dva grada u kojima prometuju tramvaji.

Već desetljećima se razmatra uvođenje tramvaja, koji je jedan od rijetkih kompleksnih transportnih sustava koji se u potpunosti proizvodi u Hrvatskoj – Končar, i u neke druge hrvatske gradove, no za sada ovaj način prijevoza imaju samo Zagreb i Osijek.

Zagreb je prije 15-ak godina imao veliki projekt modernizacije svojeg tramvajskog sustava, a isto sada se slično očekuje i u Osijeku. Prometni stručnjak Željko Marušić smatra da osim ova dva grada u Hrvatskoj više niti nema prostora za tramvaj.

“Tramvaj ima svoje limite. On je, prije svega, primjenjiv na nizinskim područjima, a ne na brdovitim npr. Splitu i Rijeci. S druge strane, nije isplativ za manje gradove jer ipak mora imati neki volumen putnika. Zbog svega toga smatram da bi u drugim i manjim gradovima puno kvalitetnije ekološko prometno rješenje bilo električni, vodikovi ili pak dizel-električni hibridni autobusi”, kaže Marušić.

Dodaje da ne vidi niti neku posebnu svrhu u širenju tramvajske mreže u Zagrebu. “Tramvaj je sekundarni način prijevoza primjeren za gradska središta. U odnosu na laku željeznicu, bila ona podzemna, površinska ili nadzemna, on sa svojih 12-15 km/h prosječne brzine nije na većem prostoru konkurentan željeznici koja ima brzine 80-100 km/h.

Vi već sad imate problem da vam tramvajem s jednog dijela Zagreba do drugog treba i više od sat vremena, a da ne govorim o dodatnim problemima koje izazivaju tračnice postavljene na cestama i gdje zajednički prometuju automobili i tramvaji.

Stoga ne vidim niti logiku tramvajske linije za zračnu luku (op.a. cca 11 km od Kvatrića) i Veliku Goricu jer je upitno koliko bi taj put od grada trajao i kolika bi bila vremenska preciznost dolaska tramvaja na aerodrom”, zaključuje Marušić.