Klimatske promjene jedan su od najvećih globalnih problema i izazova današnjice, prije svega radi značajnog utjecaja na ekosustave, ljudsko zdravlje, kao i na široki spektar gospodarskih djelatnosti.

Proživljavamo klimatsku i ekološku krizu, a sada i nevjerojatnu zdravstvenu ugrozu. Za borbu protiv tih problema Europa donosi novu strategiju rasta “Zeleni plan”.

Cilj je da Europska unija do 2050. godine postane klimatski neutralna, a kako bi se to postiglo, provest će se niz inicijativa kojima se štiti okoliš i potiče zeleno gospodarstvo.

Zeleni plan obuhvaća sve gospodarske sektore, a posebice promet, energetiku, poljoprivredu, održavanje i gradnju zgrada, industrije pa i informacijske tehnologije. U kontekstu pandemije, ističe se da će prijelaz na klimatski neutralnu EU imati središnju ulogu u oporavku od krize uzrokovane virusom Covid-19.

Dva ključna dokumenta

Na poljoprivredu se u najvećoj mjeri odnose dva dokumenta _ Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. te Strategija od polja do stola.

Europska komisija je u svibnju 2020. usvojila prijedlog Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. godine. Mjere koje se u njoj predlažu uključuju jačanje zaštićenih područja u Europi i obnovu narušenih ekosustava povećanjem ekološke poljoprivrede, smanjenjem upotrebe i rizika od pesticida i sadnjom stabala. Strategijom “od polja do stola” postojeći se prehrambeni sustav Unije želi preusmjeriti prema održivom modelu.

Sigurnost hrane i sigurnost opskrbe hranom su od posebnog značaja pa je jedan od glavnih ciljeva osigurati dostatnu, cjenovno pristupačnu i nutritivno vrijednu hranu za stanovništvo, ali na način da se proizvodnja odvija na prihvatljiv način za održivost planete.

Osigurati održivu proizvodnju hrane znači među ostalim, znatno smanjenje uporabe pesticida, antimikrobnih sredstava i gnojiva te povećanje ekološke poljoprivrede. To uključuje i održivu potrošnju hrane i zdravu prehranu, smanjenje gubitaka i rasipanje hrane, suzbijanje prijevara povezanih s hranom u lancu opskrbe te jačanje dobrobiti životinja.

Strategija “od polja do stola” pridonijet će i ostvarenju kružnoga gospodarstva. Njome će se nastojati smanjiti utjecaj sektora prerade hrane i maloprodaje na okoliš djelovanjem u području prijevoza, skladištenja, pakiranja i rasipanja hrane. Naposljetku, tom će se Strategijom nastojati poticati održiva potrošnja hrane uz snažno smanjenje bacanja hrane.

Uvezena hrana koja nije u skladu s relevantnim standardima EU u području okoliša ne bi trebala biti dopuštena na tržištima Unije.

Jako je bitno pronaći načine kako bi se pomoglo potrošačima da odaberu zdravu i održivu prehranu i kojima bi se potrošačima pružile bolje informacije, među ostalim i digitalnim sredstvima, o pojedinostima kao što su podrijetlo hrane, njezina hranjiva vrijednost i ekološki doprinos. Strategija “od polja do stola” mora odgovoriti i na pitanja i dati prijedloge za poboljšanje položaja poljoprivrednika u vrijednosnom lancu.

Osigurati dostatnu i cjenovno pristupačnu hranu, doprinoseći pritom postizanju klimatske neutralnosti Unije do 2050. godine, uz uvjet osiguranja dostatnog prihoda i snažne potpore za primarne proizvođače te konkurentnosti poljoprivrede EU na svjetskoj razini bit će izuzetno složen i težak zadatak za sve donositelje javnih politika.

Proizvođači hrane kojima je i sada vrlo teško održavati svoja gospodarstva profitabilnim uz relativno niske cijene hrane, kako bi konkurirali proizvodima koji dolaze iz cijelog svijeta koji nisu opterećeni tako velikim zahtjevima vezanim uz sigurnost, kvalitetu, održivost u proizvodnji, a sada i klimatskim ciljevima, postavljaju opravdano pitanje kako to sve postići.

Bilo bi nužno da se i globalno prihvate uvjeti koje imaju europski proizvođači, te da se i globalno preuzmu ambiciozni klimatski ciljevi.

Početak revidirane zajedničke poljoprivredne politike odgođen je za još jednu godinu, ali države članice su sada u tijeku intenzivnih aktivnosti izrade nacionalnih strateških planova za poljoprivredu koji moraju u potpunosti odražavati ambicije Zelenog plana i Strategije “od polja do stola”. Ti bi planovi trebali dovesti do primjene održivih praksi, kao što su precizna poljoprivreda, ekološka poljoprivreda, agroekologija, stroži standardi dobrobiti životinja.

Europska unija treba razviti inovativne načine za zaštitu uroda od štetočina i bolesti te razmotriti moguću ulogu novih inovativnih tehnika kako bi se poboljšala održivost prehrambenog sustava.

Sve se više ukazuje na utjecaj poljoprivrede koji nije uvijek pozitivan jer poljoprivredno-prehrambeni sektor ima znatan učinak na okoliš. Prema izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), oko trećine svjetskih emisija stakleničkih plinova potječe iz prehrambenih sustava. Osim toga, postojeći prehrambeni model ima štetan učinak na zdravlje ljudi te je doveo do toga da više od 50% odraslih osoba u Europi ima prekomjernu tjelesnu težinu.

Uzrok klimatskim promjenama je povećanje koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Staklenički plinovi kao vodena para, ugljični dioksid, metan potječu iz prirodnih izvora, ali su prisutni i umjetni staklenički plinovi – halogenirani ugljikovodici, sumporov heksafluorid koji su posljedica tehnološkoga razvoja.

Godinama se provode znanstvena istraživanja koja utvrđuju koliko je utjecaj poljoprivrede na emisiju stakleničkih plinova, koje poljoprivredne djelatnosti posebno doprinose negativnom utjecaju na okoliš te kako je moguće napraviti značajnije promjene.

Ekonomska procjena mogućih opcija politika za smanjenje emisija stakleničkih plinova u poljoprivredi EU- Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Znanost za politiku Pérez Domínguez, I. et al (2016).: An economic assessment of GHG mitigation policy options for EU agriculture – EcAMPA 2 utvrđuje da je udio poljoprivrednih emisija stakleničkih plinova u ukupnim emisijama u EU-28, bio 10 posto.

Isto Izvješće utvrđuje da je u Hrvatskoj taj utjecaj poljoprivrede bio 11,7%, a brojne europske zemlje imaju značajno veći postotak utjecaja poljoprivrede na emisiju stakleničkih plinova, Danska17,2%, Francuska 18,8, a Irska čak 30,8%. Specifični izvori emisija stakleničkih plinova u poljoprivrednom sektoru mogu se podijeliti u pet kategorija: “enterička fermentacija”(plinovi od stočarstva 31%; ), gospodarenje stajskim gnojem (17%; ), poljoprivredna tla (51%; ).

Najveći utjecaj na emisiju stakleničkih plinova imaju goveda, slijede ovce, dok je utjecaj svinjogojstva i peradarstva nešto niži. Gotovo 94% emisija u Europi iz kategorija izvora „enterička fermentacija“ potječe od emisije CH4 od goveda (oko 82%) i ovce (oko 12%).

Najvišim razinama emisija od goveda dolaze iz Francuske (17%) i Njemačke (13%), a slijede Velika Britanija (8%), Irska, Italija i Poljska (po 6%).

Gospodarenje stajskim gnojem u sustavima za uzgoj goveda i svinja važno je za mnoge države članice i predstavlja izrazito veliki utjecaj na emitiranje CO2 u atmosferu.

Kobne emisije

Emisije N2O zabilježene od izravnog utjecaja poljoprivrednih tala uvjetovane su primjenom mineralnih gnojiva, stajskih gnojiva, emisijom ostataka usjeva i izravnom emisijom stajskog gnoja proizvedenog na livadi tijekom ispaše te neizravnim emisijama od taloženja dušika.

Iz brojnih istraživanja jasno je da najveći utjecaj na okoliš i stvaranje stakleničkih plinova od poljoprivrede dolazi od stočarstva. Europski povjerenik za poljoprivredu Janusz Wojciechowski nedavno je izjavio kako su u sklopu Zelenog plana sve zemlje članice dužne smanjiti udio stočarstva u poljoprivredi.

Krave, svinje i ovce često se proglašavaju kao najveća prijetnja okolišu. Stočarstvo uništava tlo, pridonosi učinku staklenika, zagađuje izvore vode i zatire bioraznolikost, zaključak je brojnih istraživanja koja su političari prihvatili i uvrstili u borbu protiv klimatskih promjena.

To se posebno odnosi na govedarstvo. Jedno istraživanje sa Sveučilišta Oxford pokazalo je da kilogram govedskog mesa stvara 27 kilograma stakleničkih plinova, dvostruko više od svinjetine i tri puta više od piletine.

Strategija „od polja do stola“ postavila je cilj da će do 2030. godine smanjiti udio korištenja gnojiva za 20%. Također, promovira i prehranu sa što manje crvenog i prerađenog mesa. Smanjenje broja životinja stvorilo bi prostor za dodatni uzgoj voća, povrća i proteinskih usjeva.

No, u samom stočarstvu postoje brojne mogućnosti poboljšanja koje utječu na smanjenje stvaranja stakleničkih plinova, naročito hranidbe životinja, tehnologije čuvanja i upotrebe stajskog gnojiva, držanja životinja, pasminskog i genetskog poboljšanja, te se nastoje pronaći metode uzgoja koje bi odgovarale i ekolozima, ali i samim uzgajivačima.

Svakako ćemo morati napraviti neki odmak od intenzivne proizvodnje u stočarstvu. Europska komisija favorizira model u kojem su životinje slobodne na pašnjacima, jedu travu i ostale biljke koje nađu, a ne hranu punu pesticida. Trajni pašnjaci zadržavaju ugljik u tlu i to je način proizvodnje koji želimo održati i promovirati.

U Hrvatskoj koja ima kontinuirani pad stočnog fonda, u kojoj se emisije stakleničkih plinova od poljoprivrede već dvadeset godina intenzivno smanjuju ne bi bilo dobro planirati i ne dolazi u obzir smanjenje broja životinja.

U stočarskoj proizvodnji vidljiv je dugogodišnji kontinuirano trend smanjenja broja stoke. Tako smo početkom devedesetih imali preko 823.000 goveda, 1.655.000 svinja, 743.000 ovaca i 16.458.000 peradi. Danas je broj goveda prepolovljen na 420.000 komada, a ostala stoka je smanjena 30 tak posto.

Velik izazov i zadaća je pred Ministarstvom poljoprivrede, ali i samim proizvođačima, udrugama, znanošću i strukom, pronaći načine poboljšanja poljoprivrede proizvodnje, povećanja proizvodnje mlijeka, mesa i ostalih poljoprivrednih proizvoda uz smanjenje negativnih utjecaja na okoliš.