Program ruralnog razvoja Republike Hrvatske 2014. – 2020. odobren je od strane Europske komisije 26. svibnja 2015. i usvojen Odlukom Vlade RH. Hrvatskoj je stoga do 2020. na raspolaganju oko 2,4 milijarde eura. Do lipnja ove godine utrošeno je oko 130 milijuna eura, dok se do kraja 2016. očekuje oko 200 milijuna eura. (Podaci s posljednje održane sjednice Odbora za praćenje Programa).
Hrvatska je u svoj Program ruralnog razvoja do 2020. godine uvrstila 16 mjera tj. 60 operacija. S obzirom na raspoloživi kadar u Ministarstvu poljoprivrede te Agenciji za plaćanje (APPRRR) radi se o prevelikom broju operacija koji je doveo do problema u raspisivanju natječaja i provedbi Programa.

Vraćanje sredstva u EU?

Uvažavajući glas s terena od potencijalnih korisnika te preporuke LAG-ova i konzultanata, Ministarstvo poljoprivrede kao kreator politike trebalo bi odlučiti gdje se to ruralna Hrvatska vidi 2020. i u kom smjeru želi ići. Želi li ostanak mladih u ruralnim područjima i oporavak katastrofalne demografske slike Hrvatske ili želi neki novi model razvoja. Hoćemo li vraćati sredstva u EU za 2014.?
U dosadašnjoj situaciji nerealno je i gotovo nemoguće planirati projekt ukoliko se Odluke o odabiru čekaju više od godinu dana jer korisnik, primjerice, ne smije krenuti s investicijom dok ne zna jesu li mu odobrena sredstva te se često zbog predugog čekanja odlučuje krenuti u projekt vlastitim sredstvima a još češće događa se da odustane od svega.
Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi konkretnije komunicirati s terenom i prilikom izrade novih Pravilnika uvažavati prijedloge i preporuke LAG-ova, mreža LAG-ova ali i konzultanata, s obzirom na njihovo dosadašnje iskustvo i veliku ulogu koju imaju u razvoju ruralnih prostora. Dragocjena su iskustva na ranijem provođenju SAPARD-a i IPARD-a te dobro poznavanje problema s kojima se potencijalni prijavitelji susreću na terenu.

Kako odabrati prijave

Kako je u najavi natječaj za Mjeru 7 “Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima”, odnosno podmjere 7.2. i 7.4., kao primjer ističem operaciju 7.4.1. “Ulaganje u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu” gdje se jedino u Programu ruralnog razvoja ograničavaju troškovi stručnjaka i konzultanata i to do 10% ukupno prihvatljivih troškova ali ne više od 20.000 eura, gdje je npr. samo projektna dokumentacija bez raznoraznih mišljenja i podloga više od 200.000 kuna i to ukoliko se radi o investiciji od 2,5 mil. kuna, bez usluge konzultanata.
S obzirom na slabe ljudske kapacitete potencijalnih prijavitelja na dotičnu operaciju, pitanje je tko će i kako odraditi prijave a da one budu prihvatljive.

Kriterij bodovanja

Također, problematičan je i kriterij bodovanja, koji je između ostaloga ovisan i o indeksu razvijenosti, čiji pokazatelji su nerealni jer su brojni nedostaci koji ulaze u izračun indeksa razvijenosti (indeks razvijenosti računa se kao ponderirani prosjek više osnovnih društveno – gospodarskih indikatora kao što su stopa nezaposlenosti, dohodak po stanovniku, proračunski prihodi JLS po stanovniku, opće kretanje stanovništva te stopa nezaposlenosti).

Kako sam osnivačica prvog LAG-a u Hrvatskoj, LAG Gorski kotar, dati ću primjer tog brdsko planinskog područja, koji se sastoji od devet jedinica lokalne samouprave, 255 naselja, dok je 37 naselja posve prazno, a u 100 naselja živi do 10 stanovnika.
Prosječan indeks razvijenosti Gorskog kotara je 98,71% (III skupina), te je po tome Gorski kotar razvijeno područje, što je apsurd. Ovakav izračun pokazuje da kad lokalni stanovnik umre, indeks razvijenosti naraste.

S obzirom na nerealnost kriterija u izračunu indeksa razvijenosti potrebno je u obzir uzeti stvarnu ekonomsku snagu jedinica lokalne samouprave, odnosno naselja koja joj pripadaju, jedan od pokazatelja za to može biti i pad broja stanovnika između dva popisa stanovništva, a ukoliko bi se uzimalo u obzir iznos proračuna JLS, potrebno je utvrditi porijeklo dotoka novca u proračun jer i taj pokazatelj može biti nerealan (npr. novac od elementarne nepogode).
Prilikom odabira mjera za hrvatski Program ruralnog razvoja moglo se birati između 20 mjera, no obavezne mjere su bile mjera LEADER i Agrookolišne mjere.

Problemi s LEADER-om

Ministarstvo je moglo birati 5 % alokacije za LEADER, no izabralo je samo 3%. Navedeno je dovelo do problema u provedbi mjere LEADER. Dok se na početku provedbe Programa pričalo da će LAG-ovi imati na raspolaganju do 5 milijuna eura za provedbu projekata kroz strategije, danas je to (ovisno o LAG području) oko 1 mil. eura.
No i tu dolazi do problema, LAG-ovi u Hrvatskoj čekaju konačne Odluke o odabiru, kako bi mogli raspisati prve natječaje kroz Strategije, ali se susreću s time da je upitan opstanak LAG-ova u Hrvatskoj jer se bore s predfinanciranjem, kombinacijama oko potrebnih bankovnih garancija ukoliko će tražiti predujam, nemogućnosti obavljanja gospodarskih djelatnosti iako ih Zakon o udrugama ne limitira u tome ali Agencija da, itd.

LAG-ovi jako dobro poznaju teren i čine partnerstvo različitih sektora na lokalnoj razini. Provedbom Lokalnih razvojnih strategija LAG-ovi će itekako doprinijeti razvoju svoje lokalne sredine, kako u gospodarskoj tako i društvenoj i socijalnoj razini. LAG-ovi su veliki pokretači zajednica i mogu biti itekako pozitivan kotačić u razvoju ruralnih prostora Hrvatske.
Sama mjera LEADER se sastoji od četiri podmjere, kojoj su krajnji korisnici Lokalne akcijske grupe (LAG-ovi). Danas u Hrvatskoj ima 58 LAG-ova, koji obuhvaćaju područje više od 90% ruralnog prostora Hrvatske. LAG-ovi su obvezni izraditi Lokalnu razvojnu strategiju LAG područja koje obuhvaćaju. Prijavom na natječaj za provedbu Lokalnih razvojnih strategija korisnici LAG područja imat će na raspolaganju oko 1 mil. eura. za provedbu projekata.

Ukoliko želimo biti operativniji, nužno je ubrzati donošenje pravilnika po mjerama, jasno definirati dinamiku raspisivanja natječaja, skratiti rokove obrade natječaja, izbjeći stalna mijenjanja Pravilnika, ojačati kapacitete Agencije za plaćanje i Ministarstva poljoprivrede, ujednačiti tumačenja kriterija na regionalnoj i centralnoj razini, a iznad svega se fokusirati na bitne mjere koje će dovesti do razvoja ruralnog prostora te sredstva s ostalih mjera preraspodijeliti na odabrane mjere.

Također nužno je oformiti Fond za ruralni razvoj koji bi prijaviteljima na natječaje omogućio sigurniji i brži pristup sredstvima za predfinanciranje svojih projekata ili s bankama dogovoriti jednostavnije i brže modele financiranja/sufinanciranja.

Želimo zajedno očuvati naše ruralne prostore od odumiranja, iskoristiti resurse i potaknuti gospodarski i društveni razvoj kako bismo starijima omogućili dostojanstvenu starost a djeci i mladima omogućili radosno odrastanje, mogućnosti za rad i dostojanstven život u ruralnom području.