Banke ne prate izvoznike iz grupacije predstečajnih dužnika jer ih unatoč riješenoj nagodbi ne drže solventnima, ističe predsjednik Uprave zagrebačke Ingre Igor Oppenheim u razgovoru za Poslovni dnevnik, prvom nakon što mu je za vođenje poslovanja te kompanije u idućih pet godina povjeren i novi mandat. Govori o novim poslovima, pozitivnim učincima predstečaja, ali i problemima u Alžiru te iznosi svoje viđenje kako nova Vlada može pomoći izvoznicima i opravku gospodarstva.

Pritom kritizira razvojnu banku: "Sam HBOR, koji i nije banka, iako raspolaže velikim sredstvima, ima limite te nije dobro organiziran. Smatram kako bi po uzoru na slične institucije morao svoj kreditni potencijal pravilnije rasporediti po branšama, ovisno o udjelu gospodarskih djelatnosti u BDP-u, te kontrolirati izvršenja. Dok se tako ne poslože stvari, HBOR će biti 'kasica prasica' s najvećom koristi za one koji prvi zagrabe. Za hrvatske građevinare to znači da će se teško preorijentirati na izvozne prihode, a s obzirom na stanje na domaćem terenu, mogu reći da smo blizu Sloveniji, tako da bi i u našoj zemlji isključivo strane kompanije mogle izvoditi infrastrukturne projekte. Vraćamo se na stanje Bechtela s početka cestogradnje, što je velika šteta jer potencijal postoji, a ne znamo kako ga iskoristiti", kaže.

Godinu dana nakon predstečaja, kakvi su rezultati Ingre? 
Pokazatelji su u znaku uzlaznog trenda, ukupni prihodi u prva tri kvartala porasli su s 90 milijuna kuna na 323 milijuna kuna. Naplatili smo neke poslove u Iraku i Alžiru te za autocestu Zagreb-Sisak, no ipak je najveći skok ostvaren od prodaje stanova i poslovnih prostora na projektu Dvori Lapad u Dubrovniku. Iz toga ćemo zatvoriti preneseni dio duga prema razlučnom vjerovniku PBZ-u, koji nije ušao u obveznice, a riječ je o 113 mil. kn, što se pokazuje kao važna karika u ozdravljenju tvrtke. Poslovni prihodi veći su za 51% u odnosu na treći kvartal 2014., došli su na 104 milijuna kuna. Ključno je što kompanija raspolaže financijskim sredstvima za namirenje dugova vjerovnicima te za normalno funkcioniranje. Sredinom ove godine izdali smo i obveznice preko povezanog društva Lanište u iznosu od 53,4 milijuna eura, a kod potencijalnih investitora, osobito nekih stranih, postoji interes za kupnju. Stoga radimo na prospektu i očekujemo da će u prvom polugodištu iduće godine obveznice izaći na burzu. To će dodatno potaknuti trgovanje jer je prinos i stabilan i siguran.   

Što su glavni kompanijski ciljevi u srednjoročnom razdoblju?
Uz provedbu svih odredaba potpisanih s vjerovnicima, što je rješenje Ingrinih dugova kroz uspješno okončanu predstečajnu nagodbu krajem 2014., koje smatramo vrlo značajnim poslovnim potezom, planiramo širiti poslovanje.

Koja su tržišta mete, tradicionalna poput Alžira, Iraka i Njemačke, ili se okrećete novima?  
Na razvoju ćemo djelovati na tri segmenta. Uz Njemačku, gdje su naši poslovi vrijedni 60-ak milijuna eura godišnje, u EU nas još zanima širenje na Skandinaviju. Taj segment uključuje i Slovačku i Češku, koje su vrlo atraktivne zbog poreznih pogodnosti. Dogodine krećemo u osnivanje lokalnih tvrtki u suradnji s desetak hrvatskih poduzetnika, a s ciljem zajedničkog nastupa na velikim tenderima. Naši su radnici tamo cijenjeni, cjenovno te kvalitetom i ponude nam mogu biti konkurentne, a ne postoji nijedan razloga zašto se i mi, kao svi drugi, ne bismo okupili. Osobito to vrijedi danas, i to zato što posla u Hrvatskoj zasad nema dovoljno. Još nas zanima i Rusija te Turkmenistan, Kazahstan i druge zemlje s potencijalom u nafti, koje žele investicije. Za prodor na ta tržišta važni su i posebni poticaji na planu političkih odnosa, gdje smo deficitarni. U Alžiru Ingra bilježi 40 godina poslovanja u kontinuitetu. Realizirali smo više od 30 objekata u vrijednosti većoj od 700 milijuna eura, ali smo sad suočeni s određenim problemima čije je rješenje conditio sine qua non. Intenzivno tražimo rješenje kako bismo i dalje uspješno surađivali na korist Ingre, ali i ostalih sudionika.

Je li posrijedi projekt gradnje medicinskog centra po sistemu ključ u ruke? Kako u Alžiru stojite u pogledu novih poslova?
Ukupna vrijednost ugovorenih poslova koji su u realizaciji ili čekaju na početak realizacije iznosi 94,4 milijuna eura. Ponude koje su predane prošle i ove godine iznose 18,1 milijun eura, no kad se pogledaju stvarne mogućnosti,postoji golemi potencijal. Ipak, kako je riječ o tom medicinskom projektu u kojem smo jedini nositelj ugovora, zbog povjerljivosti ugovornog odnosa ne možemo otkriti previše detalja. Radi se smanjenom dinamikom, koja je financijski održiva, obveze se uredno podmiruju, ali zbog nastavka projekta treba riješiti određena razilaženja s investitorom te dogovoriti neke važne parametre. Istaknuo bih i to kako smo u konkretnom slučaju imali velikih problema s izdavanjem bankovnih garancija. 

Možete li iznijeti pojedinosti?
Kad smo dobili taj vrlo vrijedan ugovor, koji je i za drugu stranu od VIP značaja, hrvatske poslovne banke odbile su nam izdati garancije. Uputile su nas HBOR, a on nam je izdao garancije za prvi dio ugovora koji je tada stupio na snagu jer je budžetski podijeljen na dva dijela. Kad je trebalo izdati garancije za drugi dio ugovora, Ingra se našla u postupku predstečajne nagodbe, pa iako je i tad mogla osigurati kolaterale, HBOR je odbio izdati garancije za drugi dio. To je bilo poslovno neobjašnjivo jer je ugovor jedinstvena cjelina i ne može se realizirati samo prvi dio jer bi to značilo da bi objekt bio sagrađen bez instalacija i opreme. Ovim postupkom HBOR-a Ingra je dovedena u situaciju da je ugovor praktički zaustavljen tri godine nakon početka realizacije. Bili smo izloženi riziku od raskida ugovora, pa i realnoj opasnosti od naplate po garancijama za prvi dio. S 10-ak mjeseci zakašnjenja garancije su ipak izdane, ali pod promijenjenim poslovnim okolnostima na koje je Ingra bila prisiljena pristati u interesu nastavka projekta. No, i dalje imamo probleme u realizaciji jer je HBOR, da bi izdao garancije, tražio kolaterale koji višestruko premašuju iznos garancija, te time dodatno koči realizaciju jer je veliki dio sredstava, koji nam je nužan za normalno funkcioniranje projekta, zadržao HBOR kao depozit unatoč višestrukim kolateralima.

Kako se može pomoći tvrtkama u jačanju izvoznih kapaciteta?
Mnoge zemlje jako dobro koriste svoju državnu polugu za zapošljavanje vlastite industrije i izvođača, naravno kroz organiziran nastup. To je recept i za Hrvatsku, u kojoj je izvoz i dalje zapostavljen, a radna mjesta se ne otvaraju u industriji. Za Vladu smo svojedobno pripremili opsežan materijal u kojem se nalaze sva tržišta i određene vrste poslova za koje možemo jamčiti da se mogu dobiti. Za ilustraciju, Ingra je sagradila 86 HE u svijetu, a od toga ih je 45 u Indiji. Kad bi se tek dio proizvodnje u Hrvatskoj organizirao preko posebnog poola, samo od prodaje rezervnih dijelova za njihovo održavanje moguće je zaraditi nekoliko stotina milijuna eura. Kapacitet za to ima Đuro Đaković, no tvrtka je okrenuta poslovima za državu. To je tek jedan primjer. Vlada bi trebala donijeti novu gospodarsku strategiju za nastup hrvatskih tvrtki u inozemstvu, koja bi obvezala poslovne banke i HBOR da u određenom postotku financiraju izvozne investicije. To je goruće pitanje i potrebno je radi osiguravanja kreditnog portfelja koji traži HBOR kako bi proveo osiguranje i izdao svoju garanciju. Kao što je zakonski riješen 'švicarac', zakonski bi također trebalo osigurati da se 20% iskazane dobiti mora reinvestirati u hrvatske tvrtke za poticanje izvozne proizvodnje, inače se plaća dodatni porez. Sad je situacija takva da su administrativne bankarske procedure stavljene u prvi plan, i to ispred realnih okolnosti s kojima se kompanije susreću u realizaciji projekata.

Kako banke mobilizirati za povećane potrebe izvoznika nakon što će iskazati 8 mlrd. kn gubitka od konverzije CHF kredita u eurske?   
Banke dobrovoljno neće ništa učiniti. No, kad bi se tako riješilo ključno pitanje o kojem ovisi priprema izvoznih projekata, i to obvezom za banke, korist bi u konačnici ostvarili svi, jer bismo profitirali na izvoznim poslovima. Takva bi mjera trebala biti u interesu gospodarskoga oporavka, posebice zato što iste i slične instrumente mnoge zemlje koriste kao poticaj vlastitome gospodarstvu. Bez poticaja izvoza i efikasnijeg korištenja EU fondova nema ozbiljnijeg gospodarskog napretka.

Nema prodaje Arene Zagreb prije kraja 2031.

Istekla je opcija prijevremenog otkupa Arene Zagreb od strane zakupoprimaca – Zg  holdinga i Vlade. Kakvi su učinci te kad bi teoretski Lanište moglo ići u prodaju?  

Opcija je zakupoprimcima bila otvorena do lipnja ove godine, no očekivalo se da neće biti iskorištena. U situaciji kad svaka kuna nedostaje, očito nije bilo moguće izdvojiti 80,3 milijuna eura za otkup Arene Zagreb. Temeljem tog ugovora Ingra će je i dalje održavati na maksimalnom nivou, a prihod koji imamo od zakupnine važna je poluga za vraćanje naših dugova. Zakupnina se uredno plaća i ta činjenica pozitivno utječe na likvidnost. Konkretni ugovor istječe 2036., ali o prodaji ni teoretski nema riječi prije kraja 2031., koji je rok za isplatu obveza vjerovnicima iz predstečajne nagodbe. U idućem razdoblju dio prihoda ići će za otplatu kredita koji imamo kod BKS-a, hipotekarnog vjerovnika na Areni Zagreb u iznosu od 35 milijuna eura i trajanju do 2020., drugi dio za servisiranje ostalih vjerovnika prema dinamici iz plana, dok sama otplata glavnice i kamata akumuliranih kroz sljedećih pet godina na red dolazi 2020., s otplatom na rok od 11 godina. Kada dugove isplatimo, znači zadnji kvartal 2031., prihod od Arene Zagreb postaje Ingrin.