Hrvatska udruga poslodavaca pozvala je Ministarstvo financija da krene oporezivati strane web trgovine i tako proračunu namakne obilate dodatne prihode. U prijedlogu ministru Zdravku Mariću tvrdi se da je to jedan od načina kako može spasiti 300.000 izravnih i neizravnih radnih mjesta u trgovini u Hrvatskoj.

Denis Čupić, predsjednik HUP-ove koordinacije neprehrambene trgovine i trgovačkih centara, od koje je i potekla inicijativa, kaže da je povećanje rasta web trgovine tijekom pandemije koronavirusa dovelo domaće trgovce u neravnopravan položaj naspram stranih internetskih.

“Fer i transparentno oporezivanje online trgovine, isto kao što se oporezuje i ‘klasična’ trgovina, prilika je da država uprihodi i više od milijarde kuna godišnje, kaže Čupić. Navodi da, za početak, velik broj inozemnih online trgovaca koristi hrvatsku internet domenu te tako kod kupaca stvara zabludu da kupuju u hrvatskoj trgovini. No, još veći problem vidi u tome što na računu ne iskazuju iznos PDV-a pa kupac ni ne može shvatiti da plaća npr. 19 posto PDV-a trgovcu u nekoj drugoj zemlji.

HUP stoga zahtijeva strogu kontrolu i naplatu poreza na prekogranične isporuke. “Najveće strane web trgovine registrirane su u “poreznim oazama”, poput Rumunjske, Češke ili Cipra. One isključivo propustima Porezne uprave ne plaćaju hrvatski PDV koji je među najvećima u EU. Iz ove stavke država može i oformiti fond za oporavak domaće trgovine koja je zbog ograničavanja na rubu stečaja”, kaže Čupić.

Prijedlog HUP-a podržava i udruga Glas poduzetnika, koja ističe da bi se tako moglo potaknuti domaću potrošnju te uz dugoročno smanjenje glomaznog javnog aparata i digitalizaciju uprave omogućiti i smanjenje stope PDV-a.

Dražen Oreščanin, izvršni direktor udruge Glasa poduzetnika kaže da je direktiva EU jasna – za sve kupovine i isporuke unutar EU preko web shopova mora se obračunavati PDV države u kojoj se nalazi krajnji kupac.

Što se tiče regulative, spomenuta je direktiva EU u domaće zakonodavstvo ugrađena kroz zakon o PDV-u i njegove odredbe o tzv. mjestu isporuke. Praksa je, međutim, druga priča, a prekogranična internetska trgovina za porezne je vlasti evidentno velik izazov, kao uostalom i digitalno oporezivanje u cjelini koje se na razini EU bistri već godinama.

“Kada poduzeće iz druge države članice prodaje potrošačima kod nas, trebalo bi se i registrirati za potrebe PDV-a kod nas (porezni ID) i obračunavati našu stopu PDV-a, osim ako mu je tijekom godine prihod po isporukama ispod praga od 270.000 kuna (oko 36.000 eura) za sustav PDV-a”, ističe Ivana Maletić, od lani članica Europskog revizorskog suda. Iako je to, dakle, već regulirano, Maletić dodaje kako “kontrole nisu dovoljno efikasne, a strane tvrtke to nastoje izbjegavati, pozivajući se na to da nisu prešle prag, a kad ga i prijeđu, promijene naziv i nastave po starom”.

Zakon o PDV-u o tome izrijekom kaže da “strani porezni obveznici prilikom isporuka dobara građanima i osobama koje nisu porezni obveznici u RH na isporučena dobra će obračunavati PDV u svojoj državi dok ne prijeđu prag isporuke u iznosu od 270.000 kuna, nakon kojeg će obračunavati hrvatski PDV”.

Koliko je stranih tvrtki koje se bave internetskom trgovinom zatražilo od Porezne uprave PDV ID (pozivajući se na prag ili mimo njega primjenjujući hrvatski PDV za isporuke našim potrošačima) nismo uspjeli doznati. No, ako u smislu potencijala dodatnih proračunskih prihoda i nije riječ baš o (više od) milijardu kuna, iznosi koji državi izmiču po toj osnovi nesumnjivo su veliki.

Oreščanin je mišljenja da bi hrvatsko predsjedanje Unijom premijer Plenković trebao iskoristiti i za inzistiranje na punoj provedbi direktive čim prije. To, kaže, treba vrijediti i obrnuto: da kad hrvatski web-shop proda nešto u drugu članicu EU, kupac plati PDV druge države.

I Marcel Majsan, predsjednik udruge hrvatskih web trgovina eCommerce Hrvatska naglašava da oni podržavaju HUP-ovu inicijativu. Nisu protiv stranih investicija, kaže, ali bi tržišnu utakmicu trebalo učiniti ravnopravnom. “Podržavamo inicijativu, jer 99 posto naših članova čine domaća poduzeća, a upravo su oni ugroženi zbog nelojalne strane konkurencije”, kaže Majsan.

Dodaje da hrvatska poduzeća imaju manju profitabilnost, jer plaćaju veći PDV. Tako strane tvrtke imaju mogućnost ponuditi niže cijene uz iste ili veće marže od domaćih trgovaca. “Smatramo da bi se trebalo poticati poslovanje hrvatskih tvrtki, kako bi se što brže oporavilo gospodarstvo od krize s kojom smo suočeni”, kaže Majsan.

Saša Lončar, direktor HG Spot Informatike, koja ima uspješnu web trgovinu, kaže da iz perspektive domaćih web trgovaca postoji niz nelogičnosti na tržištu. Kao prvi primjer navodi da se značajan dio pošiljaka iz azijskih zemalja uopće ne carini. Nadalje, ne podliježu sanitarnom pregledu, trošarinama i PDV-u te kupac rijetko na njih plaća davanja. Stoga sve takve pošiljatelje smatra nelojalnom konkurencijom. Usto, dodaje, neke države subvencioniraju transport pošiljki pa na njega trgovci ili dobiju povrat ili im je u startu besplatan.

“To je direktan napad tih država na hrvatsku ekonomiju, jer su njihovi proizvodi znatno jeftiniji. Moj prijedlog je da se baš sve pošiljke iz tih zemalja carine, ne po računu, nego po stvarnoj vrijednosti proizvoda u EU”, kaže Lončar.

Pojašnjava i da zbog poreza u Hrvatskoj, koji su među najvišima u EU, HG Spot ne prodaje ništa izvan Hrvatske iako se web prodajom bavi duže od 20 godina. “A istodobno trgovci iz EU uzimaju dio prihoda koji bismo mi trebali ostvariti u Hrvatskoj”, kaže Lončar. Slično navodi i Denis Čupić koji naglašava da bi država trebala preispitati zlouporabe u dostavi bez carinjenja pošiljaka male vrijednosti u Hrvatsku.

“Na taj način kroz svjetske e-divove ulazi masa roba više vrijednosti izbjegavajući hrvatske poreze koje svi u lancu trgovine u Hrvatskoj plaćaju”, kaže Čupić. Strane web trgovine, usto, ne plaćaju ni naknade za ambalažni otpad i elektronički otpad, iako ovdje prodaju sve više, od parfema i obuće do frižidera.

“Konkretno, to znači da kada kupite žvakaće gume od pet kuna na kiosku od toga čak jedna kuna ide državi, ali kad potrošite pet kuna online, svih pet ode u neku drugu ekonomiju, a PDV nekoj drugoj državi. Strani trgovac pak time ima veći neto prihod. Takva neravnopravnost ugrožava tvrtke i zaposlene u trgovini u Hrvatskoj, a pogotovo u ovoj situaciji kad su domaće trgovine zatvorene, a inozemni online trgovci posluju bolje no ikad”, zaključuje Čupić.

Slikovit primjer, ali na način kako stvari trebaju funkcionirati u Uniji (ali i Hrvatskoj), nudi na svojim stranicama i Europska komisija: “Katrin iz Nizozemske naručila je knjigu od internetske trgovine u Irskoj.

Kad je platila narudžbu primijetila je da je cijena porasla, no nakon provjere otkrila je da joj je to poduzeće naplatilo nizozemski PDV (za knjige) od 9 posto umjesto irskog od 0%”.

Tu “sličicu” prati i objašnjenje da je u Nizozemskoj prag za isporuku robe bez plaćanja nizozemskog PDV-a postavljen na 100.000 eura (najviši prag u EU), a kako su isporuke irske kompanije u Nizozemsku veće od toga, mora naplatiti nizozemski PDV iako narudžbu isporučuje iz Irske.

U adresiranju i naplati poreznih obveza inozemnih online trgovaca efikasne porezne vlasti od onih drugih dijeli i to što imaju mnogo manje priča o “žvakama” nego o “knjigama”. Pita li se domaće poslodavce, taj omjer kod nas je daleko od zadovoljavajućeg, ali trenutačno to ističu i kao priliku. Usput podsjećajući na stanje branše i potrebu što skorije normalizacije režima rada.