Elektronički uređaji i električna oprema sastavni su dio modernoga života. Teško je i zamisliti život bez perilica rublja i usisivača ili pametnih telefona i računala.

No otpad koji oni proizvode otežava smanjenje ekološkog otiska, kako Europske unije u cjelini, tako i svake članice pojedinačno. Iz EU ističu da je e-otpad najbrže rastući otpad u Uniji, a reciklira ga se samo 40 posto.

Hrvatska lider u reciklaži

Elektronički i električni otpad (e-otpad) obuhvaća niz različitih proizvoda koji se bacaju nakon uporabe. Veliki kućanski uređaji, poput perilica rublja i električnih štednjaka, čine više od polovine prikupljenog e-otpada. Slijede informatička i telekomunikacijska oprema (prijenosna računala i printeri), potrošačka elektronika i fotonaponske ploče (videokamere, fluorescentne žarulje) i mali kućanski uređaji (usisivači, tosteri). Sve druge kategorije, primjerice električni alati i medicinski uređaji, zajedno čine samo 7,2 posto prikupljenog e-otpada.

Manje od 40 posto e-otpada u EU-u se reciklira, a ostatak je nerazvrstan. Razina recikliranja razlikuje se od jedne države članice do druge. Hrvatska je primjerice 2017. reciklirala 81,3 posto elektroničkog i električnog otpada, a Malta 20,8 posto. Odbačena elektronička i električna oprema sadržava potencijalno štetne tvari koje onečišćuju okoliš i povećavaju rizik za osobe koje se bave recikliranjem e-otpada.

Kako bi riješio taj problem, EU je donio zakon kojim se sprečava uporaba određenih kemikalija, primjerice olova. Veliki broj rijetkih minerala koji se koriste u modernim tehnologijama potječe iz zemalja u kojima se ne poštuju ljudska prava. Kako bi se izbjegla nenamjerna potpora oružanih sukoba i kršenja ljudskih prava, zastupnici su donijeli pravila kojima se od europskih uvoznika rijetkih minerala zahtijeva provjera podobnosti dobavljača.

Europska komisija predstavila je u ožujku 2020. novi akcijski plan za kružno gospodarstvo u kojem je smanjenje e-otpada otpada jedan od ključnih prioriteta. U prijedlogu se izričito navode neposredni ciljevi kao što su „pravo na popravak” i veća mogućnost ponovne uporabe, uvođenje univerzalnog punjača i poticaji za recikliranje elektronike.

U veljači 2021. Europski parlament je glasao o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo i zatražio dodatne mjere za postizanje ugljično neutralnog, ekološki održivog, netoksičnog i potpuno kružnog gospodarstva do 2050. godine, uključujući stroža pravila o recikliranju i obvezujuće ciljeve za upotrebu i potrošnju materijala za 2030.

Vezano uz e-otpad, zastupnici žele potaknuti duži vijek trajanja proizvoda ponovnom uporabom i popravcima. Izvjestitelj parlamenta Jan Huitema (Renew Europe, Nizozemska) rekao je o planu Komisije: “Akcijskom planu za kružno gospodarstvo važno je pristupiti holistički. Ako želimo uspješno kružno gospodarstvo, načela kružnosti moraju se primjenjivati u svim fazama lanca vrijednosti.” Istaknuo je da posebnu pozornost treba posvetiti sektoru e-otpada, jer u tom sektoru recikliranje kaska za proizvodnjom.

“U svijetu je 2017. proizvedeno 44,7 milijuna metričkih tona e-otpada, a samo 20 posto je reciklirano na odgovarajući način.” Huitema dodaje da akcijski plan može doprinijeti i gospodarskom oporavku.

U Hrvatskoj je tvrtka C.I.O.S. grupa najveći igrač na tržištu elektroničkog i električnog otpada, a njihovi zadnji podaci govore da oni godišnje sakupe i obrade oko 24 tisuće tona EE otpada, uglavnom velikih kućanskih uređaja.

Dodaju da su im kapaciteti za obradu na razini 175.000 jedinica velikih kućanskih uređaja u postrojenju za obradu velikih rashladnih uređaja, a što zadovoljava trenutačne nacionalne potrebe.

Dodano, ljevaonica izdvojenog željeza postupkom taljenja u elektrolučnoj peći ima kapacitet od 4000 tona godišnje, a od čega se dobivaju čelični odljevci kao gotovo proizvod. Tu je i talionica izdvojenog aluminija s kapacitetom od 6000 tona godine, a od čega se dobiva aluminijski ingoti.

EU ovisna o 137 stranih proizvoda

Industrijska strategija EU je stožerni dokument koji će imati najveći utjecaj na uporabu i reciklažu elektroničkog i električnog otpada u Europi. Cilj strategije je podržati dvostruki prijelaz na zeleno i digitalno gospodarstvo te učiniti EU industriju konkurentnijom na globalnoj razini i povećati otvorenu europsku stratešku autonomiju.

Zanimljivost je da je samo dan nakon što je predstavljena nova industrijska strategija, Svjetska zdravstvena organizacija proglasila Covid-19 pandemiju. Korona kriza je snažno utjecala na gospodarstvo EU-a, a njezin utjecaj varira ovisno o ekosustavima i veličini tvrtki. Kriza je razotkrila međuovisnost globalnih lanaca vrijednosti i pokazala ključnu ulogu globalno integriranog i dobro funkcionirajućeg jedinstvenog tržišta.

Analiza stanja je pokazala da je EU uvelike ovisna o rijetkim sirovinama i kapacitetima koje je normirala u šest strateških područja – generalno sirovine, baterije, aktivni farmaceutski sastojci, vodik, poluvodiči te cloud i edge tehnologije.

EU je izračunala da industrija u Uniji egzistencijalno ovisi o stranim dobavljačima za čak 137 proizvoda u osjetljivim ekosustavima, od ukupno 5200 analiziranih proizvoda. Ovi proizvodi predstavljaju šest posto vrijednosti ukupno uvezenih proizvoda u EU. Više od polovice ovih ovisnih proizvoda se dobavlja iz Kine, a u nešto manjoj mjeri iz Vijetnama, Brazila, Južne Koreje, Singapura, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kine, Japana te Ujedinjenog Kraljevstva koje je lani napustilo Europsku uniju.

Kvalitetno upravljanje oporavkom EE otpada bi dio ove ovisnosti o sirovinama moglo, ako ne potpuno eliminirati, onda barem reducirati na prihvatljivu mjeru koja više ne bi imala stratešku važnost za europsku industriju. Na tom tragu je EU nedavno stvorila Industrijski savez za procesore i poluvodičke tehnologije.

Mikročipovi, uključujući procesore, ključne su tehnologije koje pokreću sve elektroničke uređaje i strojeve koje danas koristimo. Čipovi podupiru veliki broj ekonomskih aktivnosti i određuju njihovu energetsku učinkovitost i razinu sigurnosti. Sposobnosti u razvoju procesora i čipova presudne su za budućnost najnaprednijih gospodarstava današnjice. Industrijski savez o procesorima i poluvodičkim tehnologijama bit će ključni instrument za daljnji napredak industrije u EU -u na tom području.

Identificirat će i riješiti trenutna uska grla, potrebe i ovisnosti u cijeloj industriji. Njime će se definirati tehnološki putokazi koji osiguravaju da Europa ima kapacitet za projektiranje i proizvodnju najnaprednijih čipova uz smanjenje ukupnih strateških ovisnosti povećanjem udjela u globalnoj proizvodnji poluvodiča do 20 posto do 2030. godine.

U tu svrhu Savez nastoji uspostaviti projektne i proizvodne kapacitete potrebne za proizvodnju sljedeće generacije pouzdanih procesora i elektroničkih komponenti. To će značiti pomicanje Europe prema proizvodnim kapacitetima od 16 nanometara (nm) do 10 nm čvorova kako bi se zadovoljile trenutne potrebe Europe, kao i ispod 5 do 2 nm i dalje kako bi se predvidjele buduće tehnološke potrebe.

Globalne statistike pokazuju da količine EE otpada konstantno rastu. Tako su procjene da je 2014. u svijetu bilo 44,4 milijuna tona EE otpada, odnosno 6,4 kilograma po stanovniku. To se 2019. popelo na 53,6 milijuna tona, ili 7,3 kg po stanovniku, a procjene za 2030. godinu su da će to biti 74,7 milijuna tona ili 9 kg otpada po stanovniku.

Procjene se da je trenutno ukupna vrijednost sirovina EE otpada oko 57 milijardi dolara. Podaci za 2019. o raspodjeli EE otpada po kontinentima govore, očekivano, da najviše otpada naprave najrazvijeniji. U ukupnoj količini najviše EE otpada ima u Aziji i to 24,9 milijuna tona, a od čega se prikupi i reciklira 11,7 posto. No, ako gledamo po glavi stanovnika, onda na Aziju otpada 5,6 kg po stanovniku. Amerike naprave 13,1 milijun tona takvog otpada, odnosno 13,3 kg po stanovniku, a od toga se prikupi i reciklira 9,4 posto.

Europa napravi 12 milijuna tona elektroničkog i električnog otpada ili 16,2 kg po stanovniku, no ona je i lider u reciklaži jer prikupi i obradi čak 42,5 posto takvog otpada.

Kada se pogledaju podaci, koje treba uzeti s rezervom jer nisu najnoviji i potpuno usklađeni, vidimo da je ovo jedno od rijetkih područja gdje je Hrvatska lider sa svojih 83,4 posto prikupljeno i recikliranog EE otpada. Slijedi Danska s 67,5 posto, Estonija s 53,7 posto, Rumunjska s 25 posto te Malta s 21 posto.