Velika većina od 9,1 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u EU, njih čak 93%, u 2020. godini se klasificiralo kao obiteljska poljoprivredna gospodarstva, odnosno gospodarstva pod obiteljskim upravljanjem gdje 50% ili više poljoprivredne radne snage osiguravaju članovi obitelji.

Eurostatove statistike pokazuju i da su gotovo 6 od 10 gospodarstava vodili samo vlasnik i članovi obitelji. Na daljnjih 36% poljoprivrednih gospodarstava obiteljski rad činio je najmanje 50% ukupnog rada. Obiteljska gospodarstva činila su većinu korištene poljoprivredne površine u 2020. godini (oko 61%), većinu ukupne poljoprivredne radne snage (gotovo 78%), većinu grla stoke (gotovo 55%) i standardni izlaz (oko 56%).

Iako su ostala gospodarstva predstavljala samo oko 7% svih poljoprivrednih u EU, njihov je udio u količini zemljišta koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju bio izrazito značajan (oko 39%), kao i u ukupnoj radnoj snazi (oko 22%), broju grla stoke (oko 45%) i standardnog prinosa (oko 44%).

Statistika pokazuje i da je Hrvatska po udjelu obiteljskih farmi u poljoprivredi odmah do pet prvoplasiranih u EU (Grčka, Rumunjska, Poljska, Malta, Italija pa Hrvatska) dok Francuska i Estonija imaju najveći udjel neobiteljskih farmi. Što to znači, objašnjava nam Zvjezdana Blažić, konzultantica za poljoprivredu.

Naše su farme male

“U svim zemljama ima jako dobrih, profitabilnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, ali veće farme imaju više kapaciteta za uvođenje novih tehnologija, više resursa koji mogu pratiti sva suvremena dostignuća. Moram napomenuti da je došlo do značajnog pada broja gospodarstava pa ih je 2005. u EU bilo više od 14 milijuna, a danas ih ima 9 milijuna. Velika je vjerojatnost da će i u sljedećim godinama doći do daljnjeg smanjenja broja farmi jer su nositelji OPG-a uglavnom starije životne dobe i često njihova imanja nema tko naslijediti”.

U Hrvatskoj su poljoprivredna gospodarstva uvelike obiteljska djelatnost, a Hrvatska broji više od 134 tisuće farmi koje vode uglavnom starije osobe (39% ih je starije od 65 godina). U prosjeku 90% rada u poljoprivredi na gospodarstvima izvršavaju vlasnici te članovi njihovih obitelji.

Od 170 tisuća upisanih poljoprivrednika, obiteljskih farmi je oko 160.000. Hrvatska ima za cilj fokusirati se na male poljoprivrednike zahvaljujući različitim ulaganjima u farme i projektima poslovnog razvoja.

“U Hrvatskoj nije zadovoljavajuća struktura PG-a. Imamo 170 tisuća PG-a od kojih je 140 tisuća OPG i 23 tisuće samoodrživih OPG-a. Takva vlasnička struktura je zadnjih godina uglavnom stabilna, a uz nju imamo i izrazito malu veličinu farmi. Više od 96.000 ih ima manje od tri hektara”, ističe Blažić.

Veće farme (od 50 hektara ili više) puno su češće u Luksemburgu, Francuskoj, Finskoj i Njemačkoj, dok su one najveće u Češkoj i Slovačkoj činile čak 93% korištenih poljoprivrednih površina, što je najveći udio među državama članicama.

Strukturne razlike poljoprivrednih gospodarstava među državama članicama uvjetovane su klimom i prirodnim resursima, regionalnim obilježjima, kao i političkim i ekonomskim sustavima iz prošlosti.

No, ovise i o regionalnoj infrastrukturi te običajima.

Razlike među članicama

“Razlike među državama članicama u odnosu na prosječnu veličinu njihovih poljoprivrednih gospodarstava uvelike su povezane s vlasničkim obrascima, budući da zemlje s velikim brojem malih poljoprivrednih gospodarstava karakteriziraju uglavnom slabiji ekonomski održivi obiteljski posjedi, dok su uglavnom veća gospodarstva poduzeća, dionička društva i društva s ograničenom odgovornosti, ali i zadruge. Rumunjska i Poljska, ali i Italija i Španjolska imaju jako puno poljoprivrednih gospodarstava, što je rezultat vrste poljoprivredne proizvodnje jer u tim zemljama prevladavaju proizvodnja voća i povrća, vina i maslina za koje nisu potrebne velike površine da bi bile ekonomski isplative”, kaže Blažić. Danas su poljoprivrednoj proizvodnji date i druge zadaće, OPG-i su primjerice čuvari ruralnih prostora koji bi bez njih ostali potpuno ispražnjeni.

Po strukturi vrijednosti otkupa proizvoda i prodaje, jasno je da velik broj obiteljskih gospodarstva uopće ne sudjeluju na tržištu i ne prodaje proizvode u registriranim kanalima prodaje.

“Vrijednost otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u 2022. iznosila je 11.927,9 milijuna kuna. Od toga je vrijednost prodaje iz vlastite proizvodnje poslovnih subjekata iznosila 57,9%, dok je vrijednost otkupa od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iznosila 42,1%. Znači, 163 tisuće obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ostvarilo je 42% vrijednosti prodaje, a manje od 7000 poslovnih subjekata 57,9% vrijednosti prodaje. Obiteljski proizvodi služe uglavnom za njihove potrebe te se eventualno prodaju na kućnom pragu, tržnicama, sajmovima. O prodaji se tu ne vodi gotovo nikakva evidencija”, zaključuje Zvjezdana Blažić.