Mala i usitnjena gospodarstva, skromna primjena moderne tehnologije i najboljih praksi u agrikulturi te zanemarive površine pod navodnjavanjem uzrok su da je hrvatska poljoprivreda na vrlo niskim granama i tek smo samo u nekoliko kultura samodostatni dok većinu hrane moramo uvoziti.

Situacija je posebno alarmantna zbog krize nastale uslijed oporavka od pandemije i rata u Ukrajini što je dovelo do višestrukog povećanja cijena energije, a posljedično i svega ostalog, prije svega hrane. To znači velike probleme za siromašnije zemlje gdje građani veliki ili najveći dio svojeg dohotka troše na hranu, a među kojima je, nažalost, i Hrvatska.

Kap u moru
Uz COVID-19 i Ukrajinu, globalnu poljoprivredu sve više pogađaju elementarne nepogode uzrokovane globalnim zatopljenjem i sve većim sušama. I dok su EU zemlje taj problem uglavnom riješile kroz učinkovite sustave navodnjavanja, u Hrvatskoj navodnjavamo maksimalno 2,5% ukupnih poljoprivrednih površina koje se procjenjuju na 1,1 milijun hektara.

Zvjezdana Blažić, Smarter/D. Špehar/PIXSELL

Upravo je to razlog da hrvatska Vlada, ponovno, pokreće projekt koji bi trebao dovesti do većeg udjela navodnjavanih površina u našoj zemlji. U proceduru javnog savjetovanja pušten je Nacrt natječaja “Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava – ulaganja u navodnjavanje na poljoprivrednom gospodarstvu”.

Radi se o projektu teškom ukupno 63,5 milijuna kuna kojim se poljoprivrednicima kroz bespovratne potpore od 5000 do 100.000 eura, a koje pokrivaju maksimalno 70% ukupne vrijednosti investicije u navodnjavanje.

Iz konzultantske tvrtke Smarter, kojoj je u fokusu poljoprivreda i prehrana, naglašavaju da je Vlada još daleke 2005. odobrila ˝Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama˝. “U projektu je zacrtano da će se do kraja 2020. navodnjavati čak 65.000 hektara ili oko 6% obradivih poljoprivrednih površina, ali taj plan nije ispunjen.

Do sada su izgrađeni novi sustavi navodnjavanja na tek oko 14.500 hektara. S obzirom na to da ne postoje službene statistike o navodnjavanim površinama u Hrvatskoj, procjenjuje se između 23.000 i 26.000 hektara, odnosno između 2,1 – 2,4% korištenog poljoprivrednog zemljišta”, ističu iz Smartera.

Zvjezdana Blažić iz Smartera naglašava da je po navodnjavanju Hrvatska i dalje na začelju u EU. “Iako je do sada u izgradnju sustava za navodnjavanja uloženo oko 1,3 milijardi kuna, od ukupno, za 15 godina predviđenih 4,5 milijarde kuna, na ove sustave se i dalje spaja zanemariv broj poljoprivrednika što cijeli državni program navodnjavanja dovodi u pitanje”, kaže Blažić.

Dvije kategorije
Iz Smartera upozoravaju da je kod svake analize navodnjavanja poljoprivrednih površina u Hrvatskoj potrebno razdvojiti dvije kategorije. Jedno su izgrađeni sustavi u koje država ulaže ogromne novce da ih uspostavi, dok su drugo podaci o stvarno navodnjavanim površinama do kojih je u Hrvatskoj gotovo nemoguće doći.

Naime, na mali interes poljoprivrednika za spajanje i na do sada izgrađene sustave utječu i izuzetno visoke cijene opreme i priključaka na sustave, kao i usitnjenost površina, ali i nesigurnost po pitanju dugoročnog zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta.

Za Hrvatsku je poražavajuća i činjenica da su pojedini sustavi za navodnjavanje, koji su izgrađeni državnim novcem, već danas potpuno neiskorišteni, devastirani i zapušteni. Najočitiji primjer je sustav Opatovac u Vukovarsko-srijemskoj županiji u koji je uloženo oko 100 milijuna kuna radi navodnjavanja 700 hektara zemljišta, no već 10 godina nije pušten u rad.