Šteta od oluje koja je u srijedu pogodila dijelove Hrvatske tek se zbraja, no jasno je da će biti velika. Na – ne ponovilo se – nažalost, ne možemo računati.

“Ovo je vjerojatno posljedica klimatskih promjena te ćemo imati sve češće takve oluje. Bilo ih je i prije, ali ne na zagrebačkom području. To možemo očekivati jer je klima sve toplija, pa imamo sve više energije”, kaže Branko Grisogono, profesor dinamične meteorologije na zagrebačkom PMF-u te jedan od vodećih domaćih klimatologa. Ovakvim olujama, objašnjava, u budućnosti bi najugroženija mogla biti sjeverozapadna Hrvatska, sve do zapadne Slavonije te Istra.

Foto: NEVA ŽGANEC/PIXSELL

Bez prilagodbe
Ova će područja biti ugrožena zbog oluja, no posljedice klimatskih promjena osjećat će se i na Jadranu zbog podizanja razine mora (procjene govore od 35 do 60 centimetara do kraja stoljeća).

Industrija i gospodarstvo, zbog emisija stakleničkih plinova, veliki su uzročnik temperaturnog rasta, a time i klimatskih promjena. Istovremeno, ono će trpjeti, a već i trpi, velike ekonomske štete. Podaci iz Strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Hrvatskoj govore da su ekonomske štete zbog ekstremnih vremenskih događaja, od 1980. do 2015., iznosile 2,7 milijardi eura – oko 77 milijuna godišnje.

Gospodarstvo i društvo ovim se posljedicama mora početi prilagođavati. Posebno najugroženiji sektori – poljoprivreda, energetika, turizam, šumarstvo, promet, vodno gospodarstvo. No te prilagodbe, složni su naši sugovornici, još uvijek nema.

Mirjana Matešić, direktorica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR), ističe da nismo dovoljno ozbiljno shvatili potrebu za ulaganjem u ugljičnu neutralnost, pa niti važnost prilagodbe klimatskim promjenama.

“U HR PSOR-u smo početkom godine proveli istraživanje o spremnosti gospodarstva za zelenu tranziciju koje je potvrdilo naše pretpostavke da veliki energetski subjekti nemaju osjećaj urgentnosti te se vrlo sporo ili nikako pripremaju za ovu tranziciju. Problem je često u tome da ta tranzicija uključuje značajne tehnološke, tehničke i investicijske zahvate na koje se gospodarstvenici teško odlučuju jer nisu sigurni da je tržište spremno za takve promjene”, ističe Matešić.

Grisogono tome dodaje da je veliki kočničar te tranzicije, odnosno prelaska na obnovljive izvore energije, upravo HEP. “Energetika se trudi prilagoditi kroz privatne firme, a HEP je to kočio koliko god je mogao”, navodi. Situacija je još gora, kaže Matešić, kada govorimo o prilagodbi klimatskim promjenama.

“Ovdje se ne radi o zakonski propisanim obvezama već je na pojedinim poduzetnicima da prepoznaju svoje rizike od promjene klime i da se krenu prilagođavati. Uz iznimku nešto navodnjavanja u poljoprivredi kao prevencija sušama, gotovo da i nemamo projekata prilagodbe drugim tipovima vremenskih ekstrema”, navodi direktorica HR PSOR-a.

Foto: MARKO PRPIĆ/PIXSELL

Kada se politika igra
Kao posebno problematično navodi i činjenicu da naša javna politika propušta poslati jasnu poruku o tome koja su očekivanja, rokovi i potencijalni izvori financiranja. S njom se slaže i profesor Grisogono.

“Svakako treba mijenjati zakonodavstvo jer zakonima treba prisiliti ljude da se postavljaju onako kako kaže struka. Sudstvo treba postaviti na viši nivo”, ističe Grisogono, napominjući da projekte klimatske prilagodbe ne mogu voditi politički postavljeni ljudi, što je slučaj u Hrvatskoj, već eksperti.

A mnogo bi mogli napraviti jednostavnim i vrlo izvedivim zahvatima. Grisogono tako navodi da treba zabraniti fasade tamnih boja, minimizirati sječu šuma. Agronomima treba pomoći da koriste što manje pesticida i herbicida.

“Time će izgubiti prinose, ali će imati veću zaradu zbog bolje kvalitete. Moramo paziti i na izlov ribe, ne smijemo dopustiti ulazak velikih brodova u Jadran. Ne smijemo dozvoliti prekomjernu gradnju”, nabraja Grisogono. Sve ove vrlo primjenjive akcije, nažalost, gotovo uopće ne provodimo.

Foto: IGOR KRALJ/PIXSELL