S čelnikom Nadzornog odbora najvećeg poslodavca na području grada Čabra razgovaramo o tekućim izazovima post-korona poslovanja, posebice u kontekstu otežanog djelovanja drvoprerađivača u tipičnom okruženju Gorskog kotara te sirovinskim temama u svjetlu posljedica elementarnih nepogoda i pojave šumskih štetnika koji devastiraju sastojine mekog drva. Prije tri godine je okretni financijaš Fudurić sa svojim timom preuzeo posrnulu tvrtku u predstečaju, nekad u vlasništvu Marijana Filipovića, a potom i američkog ulagača. Mali broj stručnjaka tada je predviđao oporavak tvrtke, no marljivim radom i hrabrim potezima sačuvana su radna mjesta i danas je Finvest još uvijek poslovni simbol Gerova.

Kako je poslovati u okruženju korona krize i kakve su trenutačne prilike u tvrtki?

Posljednjih šest mjeseci osjećala se velika stagnacija i otežano poslovanje većine drvoprerađivačkih tvrtki, tako i unutar Finvest Corpa, a uslijed usporavanja na glavnim europskim i globalnim tržištima. Tvrtka uredno prolazi predstečajne procedure. Sve to je i razumljivo, jer je situacija s koronavirusom urušila značajne prekomorske poslove, prije svega u Aziji te posljedično i u Africi gdje smo izvozili dio naših sortimenata. Borimo se lavovski, fokusirani smo na zadržavanje zapošljavanja te na servisiranje naših obveza.

Približavaju se izbori u sektorskim udruženjima, vi ste jedan od kandidata za čelne pozicije?

Više je razloga što sam prihvatio prijedlog mojih goranskih drvoprerađivača za kandidaturu na mjesto predsjednika HGK udruženja: najprije zbog ljudi i kraja u kojem djelujemo, jer Gorski kotar nije izložen depopulaciji posljednjih godina, nego se život zaustavlja i otežava kroz više desetljeća i to u katastrofalnim razmjerima. Imamo tu lokalnu jelu koja je prezrela i zaostala od grofovskih šuma od prije 100 godina, tu lošu sirovinu iz koje moramo napraviti nešto konkurentno za svjetsko tržište i na tome moramo zaraditi plaće za više stotina radnika. Zatim se radi o potrebi da se preborne sirovine izjednače s položajem jednodobnih sastojina, bilo hrasta, bukve ili jasena. I na kraju tu je i motiv osobnog doprinosa konsolidaciji i uređenju sektora koji se, na sreću, počeo događati. Uglavnom se sve rasprave u Udruženju vode oko hrasta, pa se mi koji nismo ti sretnici osjećamo frustrirano i manje vrijedno. Plaće, porezi ili cijena sirovine su iste za sve tvrtke u sektoru, što ukazuje na teškoće nas koji djelujemo u brdsko-planinskim područjima.

Osjeća se tu neko veće nezadovoljstvo, možda i bunt? Čime konkretno niste zadovoljni?

Sirovinski model je uravnotežen kroz osnovu suradnje Hrvatskih šuma i drvne industrije. To je model koji se počeo razvijati od 2003. i on se bazira na raspoloživim količinama, a ne na potrebama koje su uglavnom veće. Naravno da postoje neke nelogičnosti unutar kvota pojedinih tvrtki, regija ili nekih sirovinskih skupina, jer je teško filigranski rasporediti 1,2 milijuna pilanskih kubika, odnosno ukupno više od 5 milijuna m3 drvne mase. Uvijek će biti nezadovoljnika, ali model je nadograđivan i on u konačnici nudi sigurnost tvrtkama koje zapošljavaju i prerađuju trupce.

Znači vi ne rušite postojeći sirovinski model?

Niti govora. Znate da pravi lopov, pogotovo oni sitni prijestupnici uvijek viču ”držite lopova” i da je kriminalcima u krvi lažno optužiti prvog do sebe, kako bi se on izvukao. Zanimljivo je kako se brzo u sektoru uočava tko je povlašten, upravo po razini buke koju proizvode u obrani ”svog navodno složenog i teškog poslovanja”. Vrijeme je da se afirmiraju i druge vrijednosti i druge regije, a da se ne zanemare teškoće i problematika Slavonije gdje su na sreću izrasle ozbiljne drvoprerađivačke kompanije. Treba se okrenuti razvoju, inovacijama i investicijama, ali i povijesti sektora, tradiciji i kadrovima koji su kroz stoljeća obilježili preradu drva u Hrvatskoj.

Ipak se čini kako zamjerate nešto dosadašnjem vodstvu?

Posao se bazira na rezultatima i samo rezultatima. Začudio sam se kada smo u analizi rada Udruženja shvatili da se tijekom četiri godine kroz rad desetine povjerenstava, različitih odbora i vijeća uvijek raspravljalo samo o sirovini te da sektor nije uspio napraviti druge razvojne iskorake. Zbog toga se želim više angažirati, a ne rušiti neke postojeće sirovinske modele, što mi vjerojatno u šali žele prilijepiti moji prijatelji. Potreban je i dobar pravni i zakonodavni okvir za ugovore, potrebna su sredstva za modernizaciju i daljnja ulaganja. Na svemu tome, na tim novim kanalima trebamo svi raditi. U svemu tome vidim priliku da se osvježi kadrovska struktura i da izvučemo nove ljude na scenu. S druge strane, imam šaroliko poslovno iskustvo, utakmice u pregovorima na međunarodnom tržištu, stoga snažno promoviram i timski rad. Iz istog razloga su mi se već javile desetine kolega iz cijele Hrvatske koji žele biti dio naše pobjedničke ekipe koja namjerava modernizirati i reformirati sektor.

Imate li podršku kolega, politike, a u krajnjem slučaju i dobavljača sirovine iz Hrvatskih šuma?

Ovo je godina izbora jer se početak rada novog saziva Vlade, odnosno održavanje parlamentarnih izbora poklopilo s provođenjem izbora u sektorskim udrugama, točnije u Hrvatskom drvnom klasteru, Udruženju drvoprerađivača pri HGK i u Hrvatskoj udruzi za biomasu CROBIOM. To je prilika za nove osobe i vjerojatno je moja najveća prednost to što sam tu relativno kratko, jer nisam bio desetljećima uključen u razne prijateljske, kumske ili zavičajne krugove, nego sam sa svojim timom krenuo u spašavanje neatraktivne tvrtke s pravima na niskoakumulativnu sirovinu te daleko izvan prometnih pravaca, odnosno usred ruralnog prostora. Tada sam izazvao čuđenje, a danas ipak uživam maksimalnu podršku. Podrška kod Hrvatskih šuma je profesionalna i vrlo korektna jer upravo njihovi mnogobrojni stručnjaci baštine tradiciju dulju od 260 godina održivog i odgovornog upravljanja šumama u RH.

Iščitavamo neke naznake pogodovanja, je li sektor opterećen aferama?

Niti manje – niti više od drugih industrijskih sektora u Hrvatskoj ili u Europi, no željeli bismo uvesti više transparentnosti i povjerenja u sustav. Pravila su dobra, ali su kontrolni mehanizmi katastrofalni i ne vrijede jednako za sve poduzetnike. Ako se netko ogriješio o sirovinska ili porezna pravila treba za to odgovarati. Ako je netko preprodao dio povlašteno kupljene sirovine, treba biti sankcioniran, kao i u slučajevima kada se umanjuju fakture i namjerava gotovinski naplatiti dio robe – tu su pozitivni propisi RH i EU vrlo jasni i nedvosmisleni. Problem je kada se lažno prijavljuju stupnjevi finalizacije i kada je očito kako tvrtke nemaju tehničko-tehnološke preduvjete za tu razinu obrade koju prijavljuju te kada kroz duže vrijeme obmanjuju kontrolne institucije s lažnim podacima. Pravila moraju biti jednaka za sve subjekte.

Zašto se dosad nisu u većoj mjeri prijavili takvi slučajevi, ako oni postoje?

Mi smo svi poduzetnici, svatko s glavom duboko u svojim problemima i držimo da institucije trebaju energičnije poduzimati predviđene radnje. Postoje ozbiljne indicije u nekim slučajevima, uglavnom kod nekih poduzetnika koji su već bili predmet sličnih zlouporaba, ali postoje mehanizmi za nadzor ispunjenja sirovinskih ugovora ili korištenja bespovratnih sredstava. Nama u tvrtke svakog tjedna dolaze inspekcije koje verificiraju postojanje uvjeta zaštite na radu, vatrogasnih puteva, oborinskih voda, naknada i slično. Stoga se nikad ne veselimo kad bilo kome u gospodarstvu dođu ikakvi nadzori, nije to solidarnost, nego svatko gleda svoja posla. No, nismo za to da se nekim tvrtkama progleda kroz prste ili da se koriste poznanstva ili prijateljstva u državnim institucijama koja im mogu dostavljati povlaštene informacije jer se time krše pravila uvjeta i tržišne utakmice.