Predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Josip Šurjak, u drugom mandatu na ovoj funkciji, u razgovoru za Poslovni dnevnik govori o položaju odvjetništva u Hrvatskoj, novim trendovima u ovoj profesiji, obveznoj edukaciji za svih 5000 odvjetnika koji časno i pošteno djeluju u javnom interesu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i utjecaju inflacije te suradnji s drugim dijelovima pravosuđa, kao i podršci digitalizaciji pravosuđa.

Također, u ranijim medijskim istupima Šurjak je ukazivao na kontinuirane inicijative kojima se odvjetničku službu želi podvesti pod gospodarsku djelatnost, uz primjenu Direktive o uslugama na unutarnjem tržištu.

Je li se stanje u tom pogledu promijenilo?
Odvjetnička služba je i dalje povremeno predmet zanimanja od strane tijela koje se prvenstveno bave poslovanjem gospodarskih subjekata. Odvjetnici za razliku od drugih profesija nisu u mogućnosti bezraložno uskratiti pružanje pravne pomoći, a često cijenu njihovih usluga u pojedinim postupcima determinira država.

U slučaju pružanja besplatne pravne pomoći putem HOK-a, odvjetnici nemaju pravo na nagradu. Dakle, odvjetništvo kao sastavni dio pravosuđa zbog svoje specifične ustavne uloge nije i ne može biti gospodarska djelatnost, jer nije i neće moći biti tržišta kategorija, te će HOK ustrajati u obrani ustavne uloge odvjetništva kao pružatelja pravne pomoći svima.

Smatrate li u HOK-u i da je recentno mišljenje AZTN-a, a u kojem se visina upisnine u Komorin Imenik odvjetnika u iznosu od 37.500 kuna tretira kao prekomjeran iznos te prepreka za pristup tržištu pružanja odvjetničkih usluga, zapravo nastavak nametanja tržišne pozicije odvjetništvu i odvjetnicima?
Da, i to unatoč tome što uvijek ističemo da to nije barijera, odnosno da se time ne onemogućava ulazak u odvjetništvo, što se vidi i po rastućem broju odvjetnika i po strukturi odvjetništva. U RH pravnici nesmetano ulaze u odvjetništvo, za razliku od pojedinih država članica EU-a koje ne dozvoljavaju da u odvjetništvo stupe oni koji nisu prošli kroz trogodišnje odvjetničko vježbeništvo. To jest svakako barijera.

Kakav je danas položaj odvjetništva u RH s obzirom na trenutnu gospodarsko-političku situaciju u Hrvatskoj i svijetu, te s kojim problemima i izazovima se suočavaju odvjetnici u svojem radu?
Problemi odvjetnika identični su problemima svih građana. Naime, odvjetnici moraju uredno podmirivati sve svoje obveze da bi mogli uspješno obavljati svoju službu. Odvjetnici žive iste one svakodnevne probleme kao i njihove stranke, te su vjerodostojna slika i presjek društva u kojem živimo.

Postoje ipak i one kolege koji ne mogu podmirivati financijske obveze, te ulaze u finanacijske blokade, i izlaze iz odvjetništva, a takvih je veliki broj u dijelu onih koji zatvaraju urede. Međutim, dio kolega zatvara svoje urede jer odlazi u druge konjunkturne sektore, primjerice u financijski ili rastući IT sektor. To je noviji trend u našoj profesiji i vezan je uz mlade odvjetnike, najčešće 30-godišnjake kojima su drugi pravni poslovi financijski privlačniji.

Što HOK poduzima u odnosu na pružanje besplatne pravne pomoći socijalno osjetljivima kategorijama građana RH?
Neovisno o imovinskih prilikama svakome se mora osigurati pravičan pristup sudu, u čemu je efikasan sustav besplatne pravne pomoći ključan element. Odvjetnička komora je odavno prepoznala važnost besplatne pravne pomoći koju njezini članovi u velikom broju slučajeva pružaju, a posrijedi je između 1000 i 2000 predmeta, ovisno o godini, te istu HOK odobrava socijalno osjetljivim kategorijama građana RH radi ostvarivanja njihovih egzistencijalnih prava.

Isto tako HOK pruža besplatnu pravnu pomoć i ukrajinskim izbjeglicama. Upravo i iz obveze pružanja besplatne pravne pomoći je razvidno da odvjetništvo nije tržišna kategorija, jer se pristup građana sudu ne smije staviti u ruke mehanizmima ponude i potražnje tržišta. To vidimo kod nekih bogatih zemalja, gdje pojedine kategorije građana nemaju pristup sudu radi ekonomske potčinjenosti.

U Izvješću o stanju pravosuđa za 2021. spominje se kako odvjetnici naplaćuju sve radnje koje poduzimaju, pa se i to detektira također kao uzrok dugih sudskih postupaka. Kako to komentirate?
To je objektivno netočno iz dva razloga. Prvo, zato što sud odlučuje koliko će biti rasprava, a ne odvjetnik, posljedično odvjetnik ne može nikako naplatiti više rasprava nego što je sudac odlučio.

Drugo, odvjetnici mogu ugovoriti na različite načine i vrlo često ugovaraju naplatu svoje naknade po uspjehu, tj. po okončanju spora ili po npr. satnici za rasprave. Ako sud radi u prosjeku npr. jednu ili dvije rasprave godišnje, a spor traje npr. 5 godina, to svakako nije interes odvjetnika. Interes odvjetnika je da spor traje 2 godine pa čak i ako će biti tri ili četiri rasprave, a ne 5 godina.

U svakom slučaju, samo sudac ima sve alate koliko će radnji odvjetniku dopustiti i glede rasprava i glede podnesaka. Što se, pak, visine naknade tiče, postoji naravno sloboda ugovaranja, i ni jedna stranka nije dužna angažirati odvjetnika, ako želi može se zastupati sama.

U odnosu na postojeću percepciju odvjetništva isključivo kroz zastupanje u postupcima, gospodarski rast i razvoj poduzetništva dovodi do sve vidljivijih promjena u odvjetništvu glede strukture samog posla, tako da raste udio posla pravnog savjetovanja kao osnove u realizaciji investicijskih projekata.

Jesu li cijene usluga odvjetnika adekvatne s obzirom na sve promjene na tržištu, moguću inflaciju, ali i percepciju javnosti kako je usluga odvjetnika za mnoge preskupa?
Vrijednost boda naše Tarife bila je nepromijenjena od 2004., dok je prosječna neto plaća u RH prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku od 2004. do danas porasla za 77%. S obzirom na to da odvjetnici dijele sudbinu stranaka koje zastupaju, nadležna tijela HOK su nedavno korigirala vrijednost boda na 15 kuna, te uz indeksaciju boda vezanu na prosječnu neto plaću u RH.

Tako se vrijednost boda smanjuje ili povećava tek nakon što DZS objavi podatke o promjeni prosječne neto plaće u RH. Potrebno je istaknuti i da je posljednjim izmjenama Tarife omogućena sloboda ugovaranja cijene usluge između stranke i odvjetnika pa tako mogu ugovoriti i cijenu sata odvjetničke usluge bez minimalnog limita, kao i kod drugih usluga.