Izmjena uvjeta o kategorizaciji privatnog smještaja i izmjena propisa koji uređuju porezni sustav i porezno planiranje, kako doznaje Poslovni dnevnik, dvije su ključne mjere kojima se ministrica Nikolina Brnjac planira poslužiti kako bi odvojila obiteljski smještaj od rentijerskog biznisa, o čemu danima priča u javnim nastupima povodom donošenja nove Strategije turizma do 2030. godine. Zasad se, međutim, iz Ministarstva turizma ne mogu saznati konkretni detalji akcije, koju pomno prate oči stotina tisuća privatnih iznajmljivača, ali i onih koji čekaju da se konačno napravi reda u rentijerskom biznisu. Također, uz ove dvije mjere nekako se planira dati alat turističkim zajednicama da ograniče otvaranje novih apartmana.

S obzirom na najave ministrice Brnjac da se planira uvesti različit tretman poduzetnika unutar segmenta privatnog smještaja, zanimala nas je konkretna provedba te ideje. Upitali smo Ministarstvo po čemu će se konkretno razlikovati obiteljski smještaj u kućanstvu od rentijerskog biznisa, te kakvom legislativom će to biti regulirano. Zanimalo nas je i na koji način će ta dva segenta biti u različitom poreznom tetmanu, te tko će biti zadužen za kontrolu, s obzirom da i sad, primjerice, imamo cenzus za ulazak u sustav PDV-a, a većina iznajmljivača i dalje plaća paušal jer se “snalazi”. Zanimalo nas je također kako će TZ-ovi imati zadatak kontrolirati bujanje privatnog smještaja, i to je jedino pitanje na koje nismo dobili nikakav odgovor.

Ministrica je naime, nedavno izjavila da je u Strategiji turizma do 2030. detektirano da moramo razlikovati iznajmljivanje kod domaćina i rentijerstvo, što se mora razlikovati ekonomskom politikom. Stoga će se napraviti nova modernizacija i kategorizacija privatnog smještaja s ciljem podizanja same kvalitete. ”Obiteljski/privatni smještaj predstavlja 61 posto ponude te raste najvećom prosječnom godišnjom stopom rasta (4,5 posto) u odnosu na ostale vrste smještajnih kapaciteta. Kako bismo bolje upravljali, odnosno unaprijedili strukturu smještajnih kapaciteta, intencija je uvesti razlikovanje između onog što danas prepoznajemo kao “smještaj u domaćinstvu” od rentijerstva i nekretninskog biznisa. S tim ciljem, redefinirat će se ekonomske politike vezane za poslovanje u turizmu. Fokus novih ekonomskih politika bit će usmjeren prema povećanju konkurentnosti smještaja više dodane vrijednosti i onoga na područjima niže turističke razvijenosti te redefiniranje uvjeta pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu koji imaju značajniji doprinos cjelogodišnjem poslovanju”, stoji u odgovoru Ministarstva na naš upit.

Također navode da će uz donošenje novog Zakona o turizmu, uskladiti  postojeće propise, odnosno Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, a predložit će i potrebne promjene vezane uz propise koji uređuju porezni sustav i porezno planiranje. ”Navedeno je u skladu s politikama Europske komisije koja planira regulirati usluge kratkoročnog najma diljem EU-a kako bi riješila postojeće tržišne neravnoteže, pravnu nesigurnost i fragmentaciju. Europska komisija je pokrenula inicijativu za rješavanje pitanja kratkoročnog najma koja za cilj ima osigurati jednake uvjete za sve pružatelje usluga smještaja, odnosno da svi poduzetnici koji pružaju usluge smještaja to rade pod jednakim uvjetima, te razjasniti pravila za posrednike i internetske platforme”, zaključuju u Ministarstvu.

Nikome se ne isplati

I struka i analitičari skeptični su oko ove reforme jer se sjećaju bezuspješnih pokušaja nekolicine ministara. Između ostalog smo 2018. godine imali pokušaj rekategorizacije privatnog smještaja, a bivša Strategija turizma imala je cilj povećati udjel hotela na 18 posto, djelomice i na račun tranzicije dijela privatnog smještaja u male hotele. No, ništa se konkretno nije izmijenilo, administracija za male hotele i dalje je složena kao i za velike, i nikom se ne isplati ulaziti u to. Ravnatelj Instituta za turizam Damir Krešić smatra da je ključna politička volja, koju do sad nismo vidjeli na razinama na kojima je bila potrebna.  ”Naravno da je posve suludo da se netko tko iznajmljuje 10 apartmana i smješta 20 ljudi zove privatni ili obiteljski smještaj, to je po svakoj logici mali hotel, i po prihodu i po vrsti usluge. No, ti iznajmljivači ne žele mijenjati kategorizaciju jer je posao malog hotela puno složeniji i troškovno zahtjevniji. Usto, iako država možda aktivno ne promovira izgradnju novih apartmana, ona to radi na pasivni način, kroz niska porezna opterećenja, jako slab inspekcijski nadzor, te bez ikakvih mehanizama kontrole rasta broja kreveta. Velika greška napravljena je kad je prostorno planiranje prebačeno na lokalnu razinu, i lokalnim administracijama najlakše je izdavati dozvole i od tog novca isplaćivati plaće, umjesto ulaganja u infrastrukturu, u što ih nitko ne tjera”, navodi Krešić. Dodaje da su pri tome pod stalnim pritiskom investitora u apartmane kojima se, dok je god oročena kamata na štednju znatno manja od povrata ulaganja u nekretninu, više isplati graditi i rentati. “Pritom nitko ne misli na javni interes, i tu je država zakazala u donošenju propisa, provedbi, kontroli..”, pojašnjava Krešić.

Politika u drugom smjeru

Ističe kako, deklarativno, turistička politika ide u jednom smjeru, u stvarnosti se zapravo potiče i tolerira druga, i tako godinama. Tu spada i odnos s velikim online turističkim agencijama, koje žive od rentanja apartmana, i za oglašavanje na prodajnim platformama ne traže dokaze o kategorizaciji, što stvara ogroman prostor za lov u mutnom. Tamo se može oglašavati i prodavati i nepostojeći smještaj, s lažnim fotografijama, i nitko to praktički ne kontrolira. Tamo se nalaze i apartmani koji su svrstani u takozvani nekomercijalni smještaj koji se renta na crno, a to je oaza sama za sebe.  ”Doduše, uz današnju tehnologiju i alate kojima raspolaže i Porezna uprava i inspekcije, a mnoge informacije su i javno dostupne, ne bi bilo tako teško uvesti puno jaču kontrolu provedbe već postojećih akata koji se zaobilaze. Pa recimo vlasnici objekata izbjegavaju ulazak u PDV jednostavnom podjelom prihoda među članovima obitelji. Nema političke volje da se sustav uredi, bar to dosad nismo vidjeli”, zaključuje ravnatelj Instituta za turizam.