Budu li stvari išle prema planovima i željama Vlade, Hrvatska bi nacionalnu valutu trebala zamijeniti eurom oko godinu i pol prije njezina 30. rođendana.

U petak je iz Bruxellesa potvrđeno zeleno svjetlo za ulazak Hrvatske (i Bugarske) u Europski tečajni mehanizam (ERM II), a saznali smo i da je središnji paritet između eura i kune s kojim se ulazi u predvorje eurozone utvrđen na 7,5345 kuna za euro, što je bilo stanje tečaja u petak.

U čekaonici europodručja treba provesti najmanje dvije godine, što bi značilo uvođenje zajedničke europske valute najranije početkom 2023. Koliko je to izgledno, druga je priča.

“Pristupanje u ERM II ne znači da je proces usvajanja eura sada na autopilotu, jer se i Hrvatska i Bugarska još suočavaju s važnim izazovima i teško da će uskoro ispuniti sve kriterije konvergencije”, ističu analitičari ING-a.

Ukratko, dok hrvatske vlasti računaju da smo “po svim izračunima zasad na putu da zadovoljimo potrebne kriterije, ekonomisti te banke uvođenje eura predviđaju nam (kao i Bugarima) “debelo iza 1. siječnja 2023.”.

U slučaju Hrvatske izazove ponajprije vide u sferi održivosti javnih financija (javni dug, deficit), a nisko zaduženoj Bugarskoj glavnim boljkama smatraju institucionalni okvir i vladavinu zakona.

Ulaznica za ERM II zapravo je očekivana; Vlada je ispunila reformske točke obećane lanjskim akcijskim planom, a i banke su prošle sveobuhvatnu ocjenu ECB-a. No, vijest je ipak polučila veliku pažnju i pozitivne komentare, uključujući i reakciju tržišta kroz pad prinosa na hrvatski državni dug – na 10-godišnji pao je na oko 1,1%.

Trenutno su u pogledu koristi od ERM II za Hrvatsku posebno važni kratkoročni benefiti u kontekstu korona krize.

Pristupanjem tečajnom mehanizmu, s kojim simultano ide i uspostava bliske suradnje s Europskom središnjom bankom, Hrvatska će npr. moći računati i na izdašniju potporu ECB-a od nedavno dogovorene dvije milijarde eura teške swap linije kao dodatnom izvoru devizne likvidnosti.

Istodobno, i EU je nakon Brexita i uz trenutna trvenja oko prihvaćanja velikog paketa Plana oporavka gospodarstava EU dobrodošla poruka da, eto, ima još apetita za veću integraciju unutar Unije.

Od zemalja EU koje još nisu uvele euro većina ih zasad i ne pokazuje da tu namjeru. Hrvatskoj se veća predanost usvajanju eura najčešće argumentira već poslovično visokom eurizacijom.

Zbog toga se i prednosti uvođenja eura smatraju većim od nedostataka. Tako u HGK-u ističu uvođenje eura trebalo olakšati poslovanje poduzetnika.

Uz ukidanje valutnog rizika i mjenjačkih troškova te potencijalni rast kreditnog rejtinga i niže troškove financiranja, naglašavaju i prednosti dodatnog financiranja koje u aktualnoj korona krizi imaju članice europodručja.

Poduzetnici koji zagovaraju euro u tome vide i veće šanse za provedbu reformi za koje se u Hrvatskoj pokazalo da se pomiču tek pod vanjskim pritiscima.

A mimo maastrichtskih kriterija dio seta mjera koji se Hrvatska obvezala provoditi u okviru aplikacije za ERM II podrazumijeva i administrativno tj. parafiskalno rasterećenje gospodarstva i građana, kao i mjere vezane uz unaprjeđenja stečajnog zakonodavstva i upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu.

Rezerve prema uvođenju eura uglavnom se argumentiraju tvrdnjama da Hrvatska gospodarski nije spremna za taj korak. Građani se pak najviše pribojavaju rasta cijena. Vlada i zagovornici eura ističu da bi on trebao biti više-manje jednokratan.

Pozivaju se na primjere drugih zemalja koji sugeriraju da one ne bi trebale znatnije porasti, a u većini zemalja istodobno je došlo i do određenog porasta plaća.

S obzirom na slabu industriju i velik uvoz, kod nas je prosječna razina cijena potrošačkih dobara i usluga i danas viša nego u nekim zemljama eurozone (lani na 71 posto prosjeka EU, s tim da je npr. kod hrane na 96, a potrošačke elektronike na 106 posto).

Utoliko se smatra da bi pritisci mogli biti nešto veći u segmentu usluga. Ministar Zdravko Marić naglašava da je porezna politika i dalje u našim rukama, a i to ima utjecaja na cijene.