Održivi ciljevi razvoja nude viziju pravednijeg, prosperitetnijeg, mirnijeg i održivog svijeta u kojem se vodi računa baš o svakom pojedinicu. Kada je u pitanju hrana način na koji je uzgajamo, proizvodimo, konzumiramo, skladištimo i prodajemo jest zapravo osnovna veza između ljudi i planete te put do održivog gospodarskog rasta.

Bez brzog napretka u smanjenju i uklanjanju gladi i pothranjenosti do 2030. godine, puni raspon održivih ciljeva razvoja neće biti ostvaren, a te ciljeve možemo ostvariti samo zajedničkim naporima, ističu u Organizaciji za prehranu i poljoprivredu UN-a (FAO). Bitka za kraj gladi i siromaštva prvenstveno se mora voditi u ruralnim područjima gdje živi gotovo 80 posto gladnog i siromašnog stanovništva. FAO tvrdi da kako bismo to učinili, moramo pokazati snažnu političku volju i uložiti energiju u promjene. Trenutno se proizvede i više nego dovoljno hrane da se njome može nahraniti cijeli svijet, a i dalje je gotovo 800 milijuna gladnih. Dostupnost hrane u velikoj mjeri odnosi se na prihode, a osiguranje pristupa hrani ostaje jedan od ključnih stupova sigurnosti i točka dnevnog reda u borbi protiv siromaštva.

Poljoprivreda najveći poslodavac
Gotovo 80 posto ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu živi u ruralnim područjima gdje uglavnom i ovise o poljoprivrednoj proizvodnji. U prilog tome ide i činjenica da je poljoprivreda najveći poslodavac u svijetu. Rast poljoprivrede u ekonomijama koje su bazirane na tom sektoru je najmanje dva puta efektivniji od rasta ostalih sektora kada je u pitanju borba protiv gladi i siromaštva. U ruralnim područjima ljudi ovise o uzgoju, ribarstvu i šumarstvu baš kao i o hrani. Glad više nije pitanje nedovoljne proizvodnje hrane na globalnoj razini već pitanje nedostatka pristupa proizvodnji ili kupnji hrane.

Utjecaj na okoliš
Stotine milijuna ljudi koji upravljaju poljoprivrednim i prehrambenim sustavima čine najveću grupaciju menadžera prirodnih resursa na zemlji. Dnevne odluke onih koji imaju farme, bave se uzgojem stoke ili ribe, upravljaju drvnim resursima ili se bave agrobiznisom ključ su globalne sigurnosti i zdravlja svjetskih ekosustava. Iako je broj pothranjenih u padu, jedan od devetero ljudi na planeti je još uvijek gladno. Poznato je da pothranjenost i glad sa sobom automatski povlače i velike ekonomske te socijalne troškove za društvo. Dok dvije milijarde ljudi na svijetu ne konzumira dovoljno vitamina i minerala, stopa pretilosti udvostručila se tijekom proteklih 30 godina.

Otprilike 1,4 milijarde ljudi su prevelike težine, a oko 500 milijuna ih je pretilo. Globalni cilj trebao bi biti temeljen na sveobuhvatnom pristupu rješavanja problema nesigurnosti proizvodnje hrane i neishranjenosti, a da se pritom promiče održiva poljoprivreda kao važan korak za postizanje nulte stope gladi koji najavljuje novu eru održivog razvoja. Svake godine, svijet izgubi ili baci oko trećinu hrane koju proizvodi. Da bi postigli održivost proizvođači trebaju povećati proizvodnju hrane i pritom smanjiti negativni utjecaj na okoliš poput utjecaja na tlo, onečišćenje vode i gubitak hranjivih tvari, emisije stakleničkih plinova i uništavanja ekosustava.

Potrošači se moraju ohrabrivati da pređu na zdraviju prehranu koja ima manji negativan utjecaj na okoliš. Do sada je nedovoljno investicija posebno usmjerenih na sigurnost hrane i prehrane ekstremno siromašnih. Nova studija FAO-a, IFAD-a i WFP-a, procjenjuje da će troškovi dodatnih investicija potrebnih za uklanjanje krajnjeg siromaštva i gladi dosegnuti 265 milijardi američkih dolara godišnje između 2016. i 2030.godine, što je ekvivalent za 0,31 posto globalnog BDP-a. Kombinacija ulaganja u socijalnu zaštitu i dodatni napori u borbi protiv siromaštva su najbolji način da se brzo smanji glad i ekstremno siromaštvo. Socijalna zaštita, u kombinaciji s ruralnom razvojnom politikom te ciljanim prehrambenim i poljoprivrednim inicijativama imati će pozitivne učinke na proizvodnju hrane te razinu ulaganja i investicije u poljoprivredi.

Oceani, mora i morski resursi
Diljem svijeta gotovo tri milijarde ljudi dobiva 20 posto svojeg dnevnog unosa proteina isključivo iz ribe. Održivo upravljanje ekosustavima oceana je imperativ za osiguravanje održivog ribarstva. Treba uravnotežiti prioritete između rasta i očuvanja te između industrijskih i zanatskih ribolova i akvakulturi, osiguravajući pritom prednosti za zajednicu. Šume bitno doprinose biološkoj raznolikosti, izvor su hrane, lijek i energija za više od milijardu ljudi. Više od polovica čovječanstva opskrbljuju se vodom s planina. Ipak, trećina poljoprivrednog zemljišta je uništena i do 75 posto usjeva je izgubljeno, a 22 posto životinjskih pasmina je u opasnosti.

Iako mnogi to zanemaruju, tlo je neobnovljivo i njegov gubitak ne može se nadoknaditi unutar ljudskog životnog vijeka. Upravo zato je održivo korištenja i upravljanja kopnenim ekosustavima, šumama, planinama, zemljištima, tlom i i bioraznolikosti jedan je od ciljeva FAO-a. Prirodno, reciklirano, biorazgradivo drvo je vitalni dio održive budućnosti, rješenje za infrastrukturu i energetske potrebe. Kako povećati proizvodnju hrane, a da se pritom koristi manje vode, također je jedan je od velikih izazova budućnosti. Poljoprivredni usijevi i stoka upotrebljavaju 70 posto potrošnje vode, čak i do 95 posto u zemljama u razvoju.

Do 2025. godine očekuje se da će 1,8 milijardi ljudi živjeti u zemljama ili regijama s apsolutnom nestašicom vode. Energija je ključ koji omogućuje postizanje sigurnosti i bolje prehrane. Cijene energije imaju utjecaj i na cijenu hrane. Prehrambeni sustavi koji trenutno troše 30 posto svjetske energije, postupno će se morati razdvojiti od fosilnih goriva kako bi proizveli više hrane s manjom količinom čišće energijom. Poljoprivreda će odigrati jednu od ključnih uloga kada će 'odgovoriti' na klimatske promjene. Temperature koje rastu predstavljaju veliku prijetnju proizvodnji hrane, a ulaganja u svim sektorima poljoprivrede mogu istovremeno podržavati prilagodbe klimatskim promjenama, ublažiti ih te poboljšati uvjete za život u ruralnim sredinama.