Hrvatska udruga turizma u ovoj pandemiji snažno se angažirala u svakodnevnoj borbi za svakog gosta, koja je posebno izazovna s obzirom da vlade nekih emitivnih zemalja kontinuirano nadziru situaciju, šalju poruke pa i donose odluke koji utječu na kretanje turista. Uz informiranje javnosti kroz HUT-ov tjedni bilten koji ide na otprilike 1000 adresa u Hrvatskoj i vani, nedavno je lansiran i njihov novi portal Corona RegionTracker, na kojem je za razliku od službenih izvora, Hrvatska epidemiološki podijeljena na regije, kako bi turistima bilo jasno da je situacija na Jadranu drukčija nego u Slavoniji, koja je povećala broj novozaraženih zbog svadbi. Portal je u tjedan dana posjetilo preko 70.000 ljudi, otkrio je u razgovoru za Poslovni dnevnik direktor HUT-a Veljko Ostojić. S Ostojićem smo razgovarali u srijedu, odmah nakon prvog sastanka struke s novom ministricom turizma i sporta Nikolinom Brnjac.

Kakvi su dojmovi o novoj ministrici turizma?

Dojmovi su odlični, nikad prije se nismo susreli i teško je donositi zaključke nakon jednog sastanka, no očito se rad o osobi koju zanima posao i rješavanje ključnih problema sektora. To je moj dojam nakon sastanka koji je bio jako operativan i ono što možda nije svakodnevno za takve pozicije, ministrica je pažljivo odslušala izlaganja kolega iz sektora tri sata, da nije nikoga prekidala.

Kako ocijenjujete sezonu s obzirom na očekivanja?

Teško je donositi ocjene, ova sezona je krenula tako da smo u travnju na stolu imali sve moguće scenarije, od tragičnih do optimističnih. Sad je stanje dobro, no i dalje je puno izazova i nepoznanica, pa je onda i puno mogućih ishoda. Ovo je dnevna borba i moramo svi skupa profesionalno odraditi svaki dan pa ćemo na kraju zbrajati. Vidjeli smo što odluka jedne Vlade poput nizozemske može učiniti, kod Slovenaca smo “visjeli” neko vrijeme, tako i kod Austrijanaca, i to je također utjecalo na promet. Naime, ne gubimo goste samo kad se donese neka konkretna mjera, nego već kad se počne šuškati o mogućnosti njena uvođenja. Prvi ozbiljniji potres je bio kad je Slovenija rekla da će razmotriti mogućnost o postrožavanju uvjeta, i to je dovoljno da neki ljudi ostanu doma jer ne žele riskirati da po povratku moraju u karantenu. Na primjeru Nizozemaca vidimo i razlike i među segmentima gostiju. Starijim gostima umirovljenicima možda dva tjedna samoizolacije nakon povratka iz Hrvatske ne znače puno, ali radno aktivni ljudi, pogotovo oni koji ne rade od kuće, ne mogu si priuštiti 14 dana karantene, zbog čega su oni otišli, a značajan broj ih zbog toga neće doći. A razmjeri takvih odluka broje se u milijunima – zbog mjere nizozemske Vlade jedna velika turistička kuća u Istri izgubila je u jedno popodne na dana objave izmjene režima putovanja oko 200.000 eura na otkazu rezervacija! Zato svakodnevno treba proaktivno raditi i naša diplomacija, i ministarstvo i turistička zajednica, a i mi u sektoru.

Spominju se ovih dana povoljni rezultati srpnja.

Brojke treba znati čitati, i nije dobro donositi paušalne ocjene. Pitanje je kako se što prodalo, po kojoj cijeni, kakva je bila bazična potražnja, tako da negdje i neka manja popunjenost ne mora značiti slabiji financijski rezultat. Ove godine neke destinacije se hvale visokim brojkama, no treba vidjeti strukturu tih destinacija. Kad su hoteli u pitanju, vidimo da su bolje popunjeni hoteli u koje se ulagalo, oni sa 4 zvjezdice. Ipak, u ovoj godini najbolji je fizički promet u vikendicama, nekomercijalnom smještaju, kamo dolaze vlasnici, njihovi prijatelji i obitelj. To se broji u statistikama. Nautičari kažu da će njihovu sezonu izvući vlasnički brodovi, a čarter je u problemu, i tu postoje razlike u prihodima.

Hoteli su najprazniji, zašto?

To je lako objašnjivo, hotel sam po sebi podrazumijeva okupljanje više ljudi, ima različite zajedničke prostorije, od lobija do pansionskog restorana, a to je ove godine na žalost došlo u pitanje. Moramo reći da se naši hoteli zaista strogo drže preporuka i provode sve mjere zaštite, i do sada nismo imali nijedan slučaj zaraze, ali stvar je percepcije hotela kao mjesta na kojem se okupljaju ljudi, gosti ne žele ići u gužvu. To nije stvar nikakve realnosti, već percepcije.

Znači percepcija je najviše gostiju dovela u vikendice, apartmane, kampove?

Kampovi u ovim okolnostima vrlo dobro rade ove godine. Oni su na otvorenom, imate svoju parcelu, krećete se svom krugu i koristite beskontakne usluge koje vam tehnologija dopušta – ta percepcija napunila je kampove. Baš u Lanterni u Poreču na početku ljeta su jednoj austrijskog televiziji demonstrirali mogućnost da gost provede svoj godišnji odmor, a da ne ostvari nikakav kontakt. Sve je beskontaktno, od rezervacije do prijave u objekt, i gosti imaju uvid u strogi program održavanja higijene. Zanimljivo je da goste na ulazu u mobilnu kućicu dočeka trakica priljepljena na vrata i dovratnik, na kojoj piše “ovo je jamstvo da nakon što je vaša jedinica temeljito očišćena i dezinficirana, nitko u nju nije ušao”.

Ima li popunjenost ove godine veze s cijenama, neko vrijeme se puno zazivalo onu “bolje jeftinije nego prazna soba”?

Svaki vlasnik ili pružatelj usluga definira svoju cijenu i radi vlastitu procjenu rizika, a svatko tko nudi uslugu ili prodaje proizvod, želi postići što višu cijenu. Velike kompanije imaju svoje prodajne softvere koji prate situaciju i stanje na tržištu, i taj softver daje preporuku što s cijenama, na temelju kojeg se odlučuje. Priča o nekom generalnom snižavanju cijena je napuhana, i često je povezana s tezom o tome da Hrvatima treba omogućiti da ljetuju u hotelima u Hrvatskoj. No to što hrvatski građani ne mogu platiti ljetovanje u hotelu nema veze s razinom cijena, nego s nizom drugih parametara, od kretanja BDP-a nadalje. Osim toga, teza da bi domaći gosti uz niže cijene hotela mogli napuniti objekte i “spasiti sezonu” je iluzija. Prema lanjskoj strukturi noćenja u Hrvatskoj, oko 60 posto domaćeg prometa napravljeno je u nekomercijalnom smještaju i privatnom smještaju, 20 posto je napravljeno u hotelima, ali tu se broje i gradski hoteli, odnosno gosti koji nisu odmorišni. Tek 3 posto domaćih gostiju je bilo u kampovima.

Što su očekivanja sektora od novog saziva Vlade?

Za početak očekujemo mjere za održavanje radnih mjesta i likvidnost koje bi bile na snazi do idućeg travnja odnosno konca godine. Dali smo prijedlog HZZ-u za modificirani model skraćenog radnog vremena odnosno čekanja na posao, koje u postojećoj varijanti nije provedivo za turizam. Prema tom modelu bi država plaćala 2000 kuna po radniku, ostatak do minimalca isplaćivao bi poslodavac, a nas bi se oslobodilo poreza i doprinosa.

Objektivno teško je očekivati nastavak isplate plaća u iznosu od 4000 kuna do proljeća iako bi to izuzetno pomoglo pogotovo nekim dijelovima turističkog sektora, no mislimo da bi ovo bilo izvedivo za državu, koja bi ionako plaćala jednaku naknadu radnicima koji bi u suprotnom zbog objektivnih okolnosti dobili otkaz. Drugi set mjera se odnosi na likvidnost, to su razni povoljni krediti koji trenutno upitno funkcioniraju jer imamo veliki broj subjekata koji još uvijek čekaju na rješavanje svojih zahtjeva. Ako se ide kroz državne banke procesi su spori, a ako se ide kroz poslovne banke, njihovi su procesi i kriteriji posve neprilagođeni koronakrizi i izvanrednoj situaciji. Koliko razumijemo, to treba riješiti na relaciji HBOR, HNB i poslovna banka.

Treće su financiranja iz fonda EU za oporavak i otpornost, o čemu ćemo više znati u jesen. Dobra vijest je da je nova ministrica najavila da će se time, kao i mjerama za konkurentnost ozbiljno baviti, što je svima u sektoru ugodno čuti.

Osim korone, što se još u hrvatskom turizmu treba riješiti u narednom razdoblju?

Čeka nas nova strategija razvoja turizma, jer nam je postojeća istekla. Ministrica nam je otkrila da će se ona raditi nastavno na novu nacionalnu strategiju. Ostaje nam PDV kao vječno pitanje, potom porez na reprezentaciju i napojnice. Očekujem da će jedan od ciljeva strategije biti povećanje broja hotela. Tu treba definirati koje mjere poticaja investicija u hotelijerstvu donijeti da bi investicija bila atraktivna, odnosno da imamo veći povrat investicije, uključujući i unaprjeđenje prostornog planiranja, smanjenje birokracije i korupcije na mnogim razinama.

Pitanje je kome se isplati ulaganje u uvjetima niza ograničenja, od smanjene radne snage (da je bila normalna godina mi bi ih uvezli 30 tisuća), slabe educiranosti radnika, nepostojanja konkurencije u građevinskom sektoru i sl. Treba nastaviti s provedbom Zakona o turističkom zemljištu, odnosno donijeti uredbu koju je zaustavila korona, s tim da je logično da se za ovu i sljedeću godinu oslobodi plaćanja naknade za turističko zemljište. Treba doraditi i Zakon o strancima i pitanje stalnog sezonca. Čeka nas Zakon o pomorskom dobru. Također treba urediti i sustav turističkih zajednica, što uključuje okrupnjavanje turističkih zajednica, preciznija definiranje zadaća i jačanje kontrole trošenja.