Smanjivanje troškova bolovanja, stvarnih i lažnih, aktualna je tema otkako je izmišljen sustav zdravstvenog osiguranja.

Manje se govori o gospodarskom učinku i zdravstvenim posljedicama dolaska na posao tijekom bolesti umjesto ostanka kod kuće. Woody Allen je jednom rekao da je puki dolazak na posao 80% uspjeha, no čini se da jednostavno prisustvo na poslu nije dovoljno za zdravlje gospodarstva. Bolesni na radnom mjestu imaju slabiju koncentraciju, loše su raspoloženi, osjetljiviji na stres, imaju manje tjelesne energije te razne druge tegobe koje im smanjuju učinak. Zbog radnih napora i samog putovanja između od kuće i posla i natrag zdravstveno im se stanje dodatno pogoršava, što vodi do dužih bolovanja nego što bi izvorno trajala da im se pristupilo na početku bolesti.

Radnici sve manje zabušavaju
Nedavna američka i britanska istraživanja pokazuju da je rad u bolesnom stanju skuplji od bolovanja za između 30% i 700%. Prema američkim studijama, rad za vrijeme bolesti odgovoran je za 61% izgubljene produktivnosti i medicinskih troškova, kao posljedica pogoršanja zdravstvenog stanja nakon neodležane bolesti. Harvard Business Review procjenjuje da rad bolesnih godišnje košta američke poslodavce 2000 dolara po zaposleniku odnosno 150 milijardi dolara. Britanski Work Foundation (Radna zaklada) pratio je 510 zaposlenika osiguravateljske kompanije Axa PPP i utvrdila da je u razdoblju od četiri tjedna 45% radnika dolazilo na posao u bolesnom stanju, dok je samo 18% provelo neko vrijeme na bolovanju. Mnogi od onih koji su bili na bolovanju dolazili su i na posao dok su bili bolesni.

Bolesni rade iz straha
Prema autorici istraživanja, dr. Katherine Ashby, otkriveno je da mnogi zaposlenici dolaze na posao zato da bi pokazali nadređenom i kolegama da su doista bolesni te da se žrtvuju za dobrobit poslodavca. Drugi razlozi zbog kojih zaposleni dolaze na posao unatoč bolesti uključuju novčane teškoće i osjećaj da im prijete sankcije i da im je radno mjesto ugroženo ako bi otišli na bolovanje. Radnici koji ne strepe od otkaza ili odmazde poslodavca te koji nemaju većih novčanih briga rjeđe dolaze bolesni. Među zaposlenicima je raširena percepcija da nadređeni ne mare za njihovo zdravlje i blagostanje te da ih iz financijskih pobuda izlažu pritisku da ne odlaze na bolovanje, neovisno o tome kako bi se to odrazilo na njihovo stanje. “Poduzeća moraju biti svjesna da snižena stopa bolovanja ne mora značiti i nižu stopu oboljenja”, napominje dr. Ashby.

Tko najviše boluje

Sve kraće smo na bolovanju
U Hrvatskoj je svakog dana na bolovanju između 50 i 60 tisuća zaposlenih, a u porastu su kraća bolovanja, koja podmiruje poslodavac. Naknada za prva 42 dana bolovanja ide na teret poslodavca, a od 43. dana plaćanje preuzima HZZO.

U državnim tvrtkama se više boluje
U privatnim tvrtkama je stopa bolovanja dvaput niža od one u državnima, vjerojatno zbog manje sigurnosti radnog mjesta. Nema dvojbe da među radnicima na bolovanju ima prevaranata, no inozemna iskustva govore da mnogi radnici dolaze na posao bolesni, što dugoročno još više opterećuje poslodavce i HZZO.

Bugari najboležljiviji radnici
U Europi najviše dana na bolovanju godišnje provode Bugari (22), a najmanje Turci (4,6). Europski je prosjek 7,4 dana bolovanja po radniku

Studija slučaja

Studija slučaja – Panvita: Zašto su strateška partnerstva ključna za finaliziranje multimilijunskih akvizicija u regiji

Održiva ulaganja

Uloga razvojnih banaka u borbi protiv klimatskih promjena – prilika za poduzetnike!