Nakon što je u prosincu na snagu stupio embargo EU na uvoz ruske sirove nafte morskim putem, ove je nedjelje za članice Unije (uz nekoliko iznimaka) otpočela i zabrana uvoza rafiniranih naftnih proizvoda dogovorena ljetos u sklopu šestog paketa sankcija. No, one imaju odgođeno djelovanje.

Dijelom zbog energetske ovisnosti o Rusiji, a dijelom zbog cijena energije sve donedavno sankcije nisu za rezultat imale pad novčanog iskaza uvoza na razini svih članica Unije u odnosu na godine prije invazije na Ukrajinu. Punih devet mjeseci od njezina početka Moskvi je – iz EU u cjelini, ali i iz Hrvatske – pristizalo više novca od izvoza nego prije sukoba.

Iako je Unija sa sankcijama krenula nedugo nakon početka agresije, tek s podacima za studeni bilježi se prvi pad iznosa ruskog uvoza u odnosu na prosjek prethodnih pet godina za isti mjesec, i to za nevelikih pet posto, pokazuje analiza portala politico.eu. Pad u studenome zabilježen je u 15 država članica, dok je u 12 zemalja EU uvoz i dalje bio veći od tog prosjeka.

Uvoz RH u studenome pao na 5,3 mil. eura

Prema podacima Eurostata, Hrvatska je s 85-postotnim padom u skupini pet članica s najvećim smanjenjem uvoza u studenome, kad je sveden na samo 5,3 milijuna eura. No, promatra li se prvih deset mjeseci od početka rata u Ukrajini, vrijednost uvoza iz Rusije još uvijek je daleko iznad petogodišnjeg prosjeka.

Na razini EU on je 50 posto veći (173. mlrd. eura), s tim da je u 19 članica vrijednost trgovinskih tokova s Rusijom slijedom uvoza u tom razdoblju povećana. Među njima je i Hrvatska s porastom za oko dvije trećine (67%), na 527,5 milijuna eura vrijednosti uvoza (nasuprot nepunih 316 milijuna petogodišnjeg prosjeka za te mjesece). Njemačka je, primjerice, povećala uvoz za nevelikih 13 posto, dok je u Austriji i Mađarskoj on porastao oko 200 posto, a u Sloveniji čak 331 posto.

Nasuprot tomu, neke su zemlje EU-a zbog energetski i geopolitički specifičnih pozicija puno brže počele smanjivati ruski uvoz. Od veljače do kraja studenoga u Švedskoj i Malti vrijednost uvoza u odnosu na višegodišnji prosjek pala je za više od 80 posto, u Danskoj, Portugalu i Litvi za više od 40 posto, u Irskoj za trećinu te u Finskoj za četvrtinu.

Analizirajući kako je rat promijenio trgovinu EU-a s Rusijom, Politico ističe kako je prije rata Rusija bila treći najveći izvor uvoza u Uniji, pri čemu su u godinama koje su prethodile ratu energetski proizvodi predstavljali dvije trećine ukupnog uvoza iz Rusije. Istodobno, ona je bila peta najveća izvozna destinacija robe država članica bloka.

U razdoblju od početka ruske invazije na Ukrajinu pa do kraja studenoga, izvoz EU u Rusiju pao je za gotovo 40 posto u odnosu na višegodišnji prosjek za usporedivo razdoblje.

Lani smo u Rusiju više i izvezli

Hrvatska je jedna od četiri države članice koje su u tom lanjskom razdoblju ostvarile porast izvoza, i to za osam posto, na 157,5 milijuna eura. Najveće povećanje među državama Unije u odnosu na višegodišnji prosjek zabilježila je Slovenija, gotovo 40 posto.

Nasuprot tome, dvije najveće ekonomije EU izvezle su približno upola manje vrijednosti robe u Rusiju; Njemačka, koja nosi oko 30 posto izvoza EU u Rusiju, smanjila ga je za 47 posto, a Francuska 51 posto.

Kad je riječ o uvozu iz Rusije, s oporavkom od pandemije njegova je vrijednost stalno rasla, dosegnuvši vrhunac u ožujku 2022., mjesecu koji je uslijedio nakon početka rata u Ukrajini.autori analize podsjećaju kako je s prvim danima rata EU poduzeo korake kako bi Rusiji onemogućio pristup kapitalu i financijskim tržištima EU-a, a čelnici su se brzo složili oko sankcija usmjerenih na financijski sektor, energetiku i transport te robu koja se može koristiti u vojne svrhe.

Zabranjeno je poslovanje s ruskom središnjom bankom, a nekoliko je banaka isključeno iz međunarodnog platnog sustava SWIFT. Naknadne runde sankcija pojačale su restrikcije za rusku energiju kao glavni izvor zarade čvrste valute u Moskvi, podsjećaju autori analize. Zabranjen je uvoz ugljena, dok su ograničenja za naftu dogovorena u lipnju 2022., sa stupanjem na snagu u prosincu (za uvoz sirove nafte morem) i i početkom veljače (naftni proizvodi poput dizela i mlaznog goriva).

Što se tiče plina, kretanje njegova uvoza nije samo pitanje političkih odluka vlada EU, već i značajnog ograničenja isporuka plina u Europu tijekom proljeća i ljeta od strane Moskve, odnosno državno kontorliranog Gazproma.