Nakon suradnje s British Petroleumom, koja je rezultirala dolaskom američkog plina na hrvatsko tržište, PPD je kao vodeći uvoznik LNG-a nedavno potpisao i ugovor s azerbajdžanskim energetskim gigantom SOCAR-om. Zašto je ovakva, diversificirana opskrba važna za tržišnu stabilnost te tko su sve zanimljiviji globalni plinski ‘igrači’?

Smanjenje ovisnosti o tradicionalnim dobavljačima plina, kakva je za tržište EU bila Rusija, te fleksibilnost u nabavci energije, ključni su ciljevi EU. Da se prema njihovom ostvarenju ‘debelo grabi’ svjedoči i podatak da je udio ruskog plina na europskom tržištu u prošloj godini bio tek 8%, što je pad za čak 40% u odnosu na 2021.

Diversifikacija izvora LNG-a

Prema podacima LSEG-a (London Stock Exchange Group), koja upravlja jednom od najznačajnijih svjetskih burzi, SAD je trenutačno najveći dobavljač ukapljenog prirodnog plina (LNG-a) za Europu. Iz SAD-a je tako u zemlje EU-a lani uvezeno 5,43 milijuna tona LNG-a, što je više od 45% ukupnog uvoza.

Kao odgovor na stanje u Rusiji i energetsku krizu, Europa je posljednjih godina povećala uvoz LNG-a s drugih tržišta. Iznimka nije ni Hrvatska, gdje je danas ponajviše dostupan američki plin koji dolazi zahvaljujući suradnji Prvog plinarskog društva (PPD-a) i British Petroleuma. Nadalje, mnoge zemlje, prije svega SAD, Katar, Nigerija, Egipat…, ulažu u izvozne kapacitete LNG-a i time pomažu diversifikaciji izvora energije, ali i osiguravaju kontinuitet opskrbe plinom Europe bez obzira na šire geopolitičke okolnosti.

Uz SAD, svakako treba spomenuti i Katar, koji ima velike rezerve prirodnog plina u North Fieldu i trenutno puno ulaže u proširenje svojih izvoznih kapaciteta. Upravo je Kataru u 2023. SAD preuzeo titulu najvećeg izvoznika LNG-a u svijetu. I Nigerija je već etablirani izvoznik LNG-a, dok je Egipat postao značajni igrač na LNG tržištu zahvaljujući otkriću velikih nalazišta kao što je Zohr u Sredozemnom moru. Zohr je otkriven 2015. i smatra se najvećim ikad pojedinačnim nalazištem plina u Sredozemnom moru, s procijenjenim rezervama od oko 850 milijardi kubičnih metara.

S obzirom na odličan geografski položaj – na Kavkazu, odnosno raskrižju Europe i Azije – sve je zanimljiviji i utjecaj Azerbejdžana. Upravo je s azerbajdžanskim energetskim gigantom SOCAR-om PPD potpisao ugovor za uvoz plina. Suradnja je započela 1. rujna ove godine i zasigurno će dodatno osnažiti sigurnost opskrbe prirodnim plinom uoči nadolazeće sezone grijanja za PPD-ove kupce. PPD tako nastavlja biti vodeći uvoznik ukapljenog prirodnog plina preko terminala na otoku Krku, ali i koristi prilike za daljnju diverzifikaciju svoga portfelja s pouzdanim partnerima.

Skladišta plina u Europi su puna

Hrvatska, uz Tursku, Gruziju, Italiju, Grčku, Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku, Srbiju i Sloveniju, postaje tako deseta zemlja koja odnedavno kupuje azerbajdžanski plin. Azerbajdžan je uspio povezati svoja bogata plinska nalazišta s europskim tržištem putem složene mreže plinovoda koja prolazi kroz Gruziju, te preko turskog TANAP plinovoda, a zatim i TAP plinovoda. TAP plinovod transportira plin kroz Grčku i Albaniju u Italiju, koristeći plinovod postavljen ispod Jadranskog mora, između albanske i talijanske obale. Naknadno se na TAP plinovod priključila i Bugarska, čime se SOCAR-u otvorilo tržište jugoistočne i srednje Europe. Tako plin iz Azerbajdžana dolazi do Hrvatske preko Bugarske, Srbije i Mađarske, omogućujući sigurnu i stabilnu opskrbu plinom u regiji.

Hrvatska kućanstva, gospodarstvo i industrija godišnje potroše oko 2,8 milijardi kubika plina, kažu podaci Ministarstva gospodarstva. Na LNG Terminal u Omišlju na Krku od njegovog je otvaranja 2021. došlo 99 brodova s 8,2 milijardi kubika plina. Do sada su, osim iz SAD-a, Nigerije, Katara i Egipta, u Omišalj dolazili i brodovi iz Omana, Trinidada, Indonezije i Mozambika, zemalja koje posljednjih godina intenzivno razvijaju infrastrukturu te rade na izvozu LNG-a.

Proširenjem LNG terminala u Omišlju, koje je u tijeku, njegov kapacitet povećati će se na 6,1 milijardu prostornih metara plina godišnje, što je gotovo dvostruko više nego što je trenutačni kapacitet. No neće samo Hrvatska profitirati; to će omogućiti još veću stabilnost opskrbe u cijeloj regiji, a potencijalno i u Ukrajini. Za očekivati je da – jednom kad rat završi – Ukrajina, pred kojom je 31. prosinca i istek ugovora o tranzitu ruskog plina, više neće kupovati plin od Rusije. Iz Rusije stižu prijetnje da će to za europske potrošače značiti znatno skuplji plin, no diverzifikacija opskrbe daje nadu da to neće biti tako.

Osim toga, skladišta plina u Europi su puna (prema podacima Europske komisije već su sada, tijekom ljeta, imala 90% popunjenost), što je također važno za sigurnost europskih potrošača te jamči stabilnu opskrbu tijekom nadolazeće zime, bez obzira hoće li biti hladna ili blaga, kao što je bila zadnjih godina. Popunjenost skladišta prije svega je rezultat europske regulative koja propisuje obvezu da skladišta moraju biti puna 60%. Mnoge zemlje očito su i premašile te kapacitete. Sve to, kao i diversificirana opskrba, idu u prilog tržišnoj stabilnosti. Ove zime, čini se, neće biti zime, barem ne za potrošače plina.

* Sadržaj omogućio PPD