Nakon što se Vlada ljetos pohvalila socijalnom osjetljivošću donošenjem mjera za pomoć blokiranima, analiza tih poteza Hrvatske udruge banaka pokazala je da je njima u prvom redu profitirao malen broj dužnika s višemilijunskim dugovima. Iako je ukupna vrijednost ovrha smanjena za drastičnih 60 posto, sa 41,8 na 17,1 milijardu kuna, broj dužnika pao je za niti 46.000 građana, objašnjava autor analize Velimir Šonje koji je prije godinu dana napravio prvo istraživanje o fenomenu blokada.

Trik je u rastu BDP-a

Podsjetimo, Vladine mjere obustavile su ovrhe dulje od tri godine na računima na kojima šest mjeseci prije stupanja zakona na snagu (4. kolovoza). Među njima je i tisuću najvećih dužnika čiji je ukupan dug iznosio 15,3 milijardi kuna ili, prosječno, oko 15 milijuna kuna – po osobi. Najmanji među njima bio je dužan 4,4 milijuna kuna, a listom predvodi rekorder s dugom od 404,8 milijuna kuna i koji dolazi iz jedne od članica EU. “Broj građana blokiranih do godine dana kontinuirano pada, a rezultat je pozitivne gospodarske aktivnosti, a ne mjera Vlade”, istaknuo je Šonje.

Njihov broj nakon linearnih otpisa do 10.000 kuna pao je na 41.187 (8,7 posto), a dug pao sa 1,23 milijardi kuna, na 970 milijuna kuna.

“Ne želim tvrditi da Vladine mjere nisu imale efekta, ali kada gledamo širu sliku, vidimo da su efekti u otprilike 80 posto slučajeva koncentrirani kod velikih dužnika”, poručuje. Iz Udruge banaka, međutim, upozoravaju da će se veliki dugovi koji su zbog odgode ovrha izašli iz statistika, pomalo vraćati,a u idućim mjesecima dug blokada rasti.

“Zamislite to kao retuširanje, slika je lijepa, ali su bore i dalje tamo”, slikovit je bio direktor HUB-a Zdenko Adrović.

Država tjera na ovrhe

Vrag je, naravno, u detalju: država koja banke i ostale tjera na obustave ovrha je jedne strane, istodobno poreznim propisima tjera vjerovnike da poduzmu sve mjere naplate, uključujući i ovrhe, jer im u suprotnom obračunava porez. Uz, kako očekuju bankari, “značajne” troškove koji će to donijeti, postavlja se i pitanje gubitka naplatnih redova među vjerovnicima pa je izvjesno da će Vladini potezi dodatno unijeti otežati pitanje blokiranih.

“Nikada se više ne bi smjele primjenjivati mjere bez socijalnih kriterija, ovo društvo treba uravnotežiti kriterije socijalne solidarnosti i ekonomske pravne efikasnosti. To je i stvar pragmatike, jer ako nisu dobro regulirani odnosi dužnika i vjerovnika, rizici su veći, a time su i kamatne stope. Favorizirajući stare dužnike, društvo zapravo seli teret troška rizika sa starijih dužnika na buduće, odnosno uglavnom mlade ljude. Moramo imati na umu da tu nema ‘besplatnog ručka’ već je uvijek posrijedi neka raspodjela”, zaključuje Šonje.