Alan Leo Pleština, najpoznatiji je kao arhitekt koji je vodio projektiranje Arene Zagreb, međutim kada u metrima kvadratnim izražava svojih dosadašnjih 25 godina karijere, računica pokazuje da je projektirao ‘gotovo sedam Vatikana’. Konkretno, tri milijuna metara kvadratnih u koje se ubrajaju neki od najvećih kapitalnih projekata u Hrvatskoj. Njegov PULS*AR, arhitektonski studio koji vodi ove godine obilježava deseti rođendan, u životopisu su mu i brojne nagrade i priznanja, a uz to izlaže i predaje na stručnim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. U razgovoru za Poslovni dnevnik otkriva što mu je važno u razvoju Pulsara koji je lani ostvario nešto više od 700 tisuća eura prihoda, ali i kako vidi budućnost arhitekture.

Koliko se vaša struka promijenila od prvog susreta s njom?

Zavladala je tehnologija. Kad sam se prije 25 godina počeo baviti arhitekturom, crtali smo rapidografima, koristili smo trokute, rajšine, i šablone. Prelazilo se na 2D CAD programe, a danas ni jedan investitor neće pogledati projekt bez 3D vizualizacije. Sve više informacija sve brže ulazi u naše živote pa tako i novih alata, tehnika i tehnologija u naš posao, a i trendovi se u arhitekturi sve brže mijenjaju te više nema stila koji će trajati stotinu godina. Biti u korak sa svime zahtjeva ulaganje truda, vremena i novca.

Čeka li vas (i nas) još veća promjena u narednih 25 godina s razvojem umjetne inteligencije?

Prije oko 35 godina na tržište je stigao Auto CAD. Moja je majka tada bila pretplaćena na inozemne poslovne medije i sjećam se naslova Newsweeka i The Economista koji su postavljali pitanje je li s arhitektima gotovo jer će software preuzeti njihovu ulogu te hoće li arhitektura kakvu poznajemo nestati. Kao što vidimo – i dalje smo tu. Vjerujem da bez ljudske misli i suradnje homo sapiensa ni u budućnosti neće biti moguće proizvesti jedinstvene i originalne projekte prilagođene u finom čulnom obliku potrebama ljudi. Teško je predvidjeti razvoj tehnologija u narednih 25 godina. Nove tehnologije uvijek dolaze s idejom da će se raditi brže s manje ljudskih resursa i da će naši proizvodi biti jeftiniji. Međutim, najčešće ne bude tako. Tehnologija nam je omogućila kvalitetnije pohranjivanje projekata, jednostavnije mijenjanje i naknadno prilagođavanje, ali u konačnici samo nastajanje nekog projekta i dalje zahtijeva puno vremena i nije jeftinije nego je bilo bez tih tehnologija. Svjedoci smo da nam hrpa tehnologije koju imamo doslovno u ruci zapravo stvara distrakciju i negativno utječe na fokus.

Ima li dovoljno mladih arhitektonskih nada u Hrvatskoj za tu budućnost?

Talentiranih mladih arhitekata imamo i neće ih manjkati. Velika većina onih koji žele studirati arhitekturu već u djetinjstvu i pubertetu razviju ili prepoznaju afinitet prema toj struci. Danas imamo nove sustave vrijednosti, velik je utjecaj društvenih mreža, instant komunikacije i odnosa. Mladim ljudima, a i njihovim nešto starijim poslodavcima, sve je izazovnije razviti uspješan model mentorstva. Trebamo ostvariti balans potrebnog strpljenja, velike odgovornosti, kompleksnih koraka i procedura s jedne strane i novih nesputanih ideja mlađih generacija s druge strane kako bismo stvorili arhitekte u punom smislu etimologije te riječi, koja znači ‘majstor gradnje’. Iz prakse znam da je to moguće, a i sam se prilagođavam.

A kakvi su zahtjevi klijenata ima li tu promjena, što se najviše projektira?

Uvijek sam, a i sada u Pulsaru, najviše bio orijentiran na velike projekte. Puno radimo u turizmu, u našem portfelju je i mnogo poslovnih i sportskih građevina, a veliki fokus je trenutačno i na višestambene nekretnine. Potražnja će još neko vrijeme biti stabilna u stambenim građevinama te u projektima obnove starih i gradnje novih objekata u turizmu. U javnom sektoru postoji velika potreba za gradnjom i obnovom obrazovnih institucija.

Što najaviše volite raditi?

Izazovne, kompleksne projekte, za namjene s kojima se ponekad prvi put susrećemo. Najviše me ispunjava proces u kojem prvo slušamo o novim namjenama i potrebama korisnika te potom stvaramo prilagođene arhitektonski vrijedne i funkcionalne objekte. Arena Zagreb je jedan od najboljih primjera. Za neke mi je žao što se nisu ostvarili, kao što je stadion Kantrida za koji nam je bilo jako bitno omogućiti pogled na prepoznatljivu liticu Kantride. Z Centar je primjer izmijenjenog suvremenijeg doživljaja trgovačkog centra, pruža više dodatnih vanjskih i unutarnjih sadržaja za druženje i rekreaciju poput dječjih igrališta, igraonice i mini-golf teren koje smo smjestili na velike platoe uz ugostiteljske objekte. U području višestambene gradnje najviše me zanima novi humani pristup gradnji i ekologiji kao i prilagodba novim navikama ljudi.

Koje su to nove navike?

U koronakrizi eksplodirala je potreba za dostavom svega i svačega, a sada se pretvorila u naviku, ljudi vole da im se dostavlja. Nove projekte nastojimo prilagoditi toj navici stvaranjem posebnih pristupa i stajanki koje ne remete redovite potrebe stanara i prometa. Nove navike podrazumijevaju i spremišta za skije i bicikle kojih je sve više, a ni broj automobila se neće tako brzo smanjiti pa su sve potrebnije garaže. Tu su i prostori za recikliranje otpada i potrebni spremnici, zajednički prostori koji više nisu samo hodnici nego dnevni boravak zgrade i zajednice. Pojavom izolacija u doba Covid-a stanovi s balkonima postali su znatno vrjedniji nego ranije.

Što je sa sportskim sadržajima unutar stambenih zgrada?

I takvi sadržaji su sve prisutniji, kako kroz vanjske površine tako i otvaranjem sve više Gym-ova. Za razliku od nekih “razvijenih” zemalja, kod nas nije baš zaživio koncept zajedničkih zatvorenih sportskih i ostalih sadržaja isključivo za stanare stambene zgrade. Analize kazuju da je najveći razlog to što su naši gradovi još uvijek vrlo sigurni za stanovanje i kretanje.

Cijeli svijet se muči s rastom gospodarstva, vidite li mogućnost rasta prihoda?

Iako sam po naravi optimist, imam realan pogled na tržište. U idućih pet do deset godina u Hrvatskoj će biti posla bez obzira na recesiju u Njemačkoj i drugim europskim zemljama sada kada zaduženja više nisu praktički besplatna. Navikli smo na kamate u rasponu od tri do pet posto i ne razmišljamo o nižim troškovima pa ćemo i nastaviti raditi. Ušli smo u Schengen, uveli euro, imamo prekrasnu unutrašnjost i obalu koja je nerazvijena, osim onog dijela koji smo sami devastirali i što je najvažnije – sigurna smo zemlja. Prostora za razvoj projekata ima, ali smo nažalost globalno gotovo “brendirani” kao zemlja sa strahovito neučinkovitom birokracijom. To nas je doduše neplanski, zaštitilo od prevelike izgrađenosti naročito prvog vala “divljeg kapitala”. Pulsaru je plan nastaviti rasti. Najvažnije mi je da su ljudi motivirani, zainteresirani za ono što rade i da su zadovoljni uvjetima rada. Trenutni cilj mi je plaćama pratiti inflaciju koja nam je svima očigledna.

Kako vas je pogodila inflacija?

Životni troškovi su narasli barem za trećinu. Mi ne možemo dizati cijene naših usluga u toj mjeri iako cijene u graditeljskom sektoru rastu toliko da se i po mišljenju analitičara za takav rast više teško nalazi realnog opravdanja. Pulsarovu financijsku strategiju vodim vrlo konzervativno i to nam osigurava financijsku stabilnost i sigurnost za naše djelatnike i suradnike. Osim toga, u Pulsaru svojim djelatnicima nudim rad na kvalitetnim projektima i adekvatne nagrade. Važno mi je da moji ljudi mogu imati dobar standard za hrvatske uvjete i da su sretni što dolaze na posao. Zato sam siguran u to da ćemo i dalje rasti.

Koliko ste povećali plaće u posljednje dvije godine i kakav vam je poslovni plan?

U zadnjem periodu je bilo nekoliko valova povećanja plaća, te se trudim pratiti realnu inflaciju. Pulsar ove godine obilježava deset godina rada. Kada smo krenuli, ja sam već imao iskustvo na velikim projektima i nisam bio nepoznat na tržištu, no s Pulsarom smo krenuli od nule. Sada, zahvaljujući radu cijelog tima, imamo projekte koji traju od tri do deset godina, neki kreću u realizaciju, a neki su tek na početku. Imamo potrebu za zapošljavanjem još ljudi kako bismo dodatno ojačali tim. Osim financijskih nagrada, mladi ljudi imaju mogućnost sudjelovati na velikim projektima koji obilježavaju prostor u kojem nastaju i živote onih koji u njima borave.

Kako to da ne možete dizati cijene?

Nažalost, mnogo arhitekata jedva spaja kraj s krajem, a velikim dijelom smo si to sami dopustili zbog nedostatka poslovnog iskustva i strategije te loše projekcije vlastitih troškova što dovodi do ugovaranja poslova uz preniske cijene. Niska cijena često dovodi i do niske kvalitete, što rezultira neplaniranim povećanjem troškova gradnje kroz dodatne i izvantroškovničke radove, od čega jedinu korist imaju građevinari, dok arhitekti budu prozivani, a često i tuženi od strane investitora. Osim zakona ponude i potražnje koji omogućuju takve cijene kvadrata, investitori formiraju više cijene i zbog povećane cijene gradnje. Naoko začaran krug, ali se može raspetljati i pravilnije postaviti odnose.

Koliko bi trebalo biti vaše sudjelovanje u cijeni kvadrata?

Mi bismo trebali i educirati investitore, skretati pozornost kroz praktične primjere koliko je bitno adekvatno platiti projekt da bi se kasnije izbjeglo značajno povećanje investicije u odnosu na planirano. To nije lagana misija s obzirom na fenomen da se svaki muški Hrvat rađa, pored dara za nogometnog izbornika i političara i s darom poznavanja graditeljstva. U tu nematerijalnu baštinu hrvatskog naroda opasno je zadirati. Šalu na stranu, u Pulsaru uz dosadašnje reference i preporuke klijenata nastojimo već u startu izradom jasne i detaljne ponude te razgovorom s klijentom opravdati cijenu svog rada, kvalitetu projekta i usluge koju pružamo. Klijentima je u dugoročnom interesu imati stabilnog partnera koji raste zajedno s njim. Zato nam se klijenti redovito vraćaju.

Arena Zagreb je lijepa, Ingra je gotovo bankrotirala na njoj, kako ste vi prošli?

U vrijeme projektiranja i gradnje Arene Zagreb bio sam partner u drugom arhitektonskom studiju i vodio sam tim koji je stvarao Arenu. Blisko smo surađivali s Ingrom kao izravnim naručiteljem. U projekt se ušlo s puno entuzijazma uz iznimno kratke i izazovne rokove i za pripremu i za gradnju pa i za strukturiranje troškova. Uspjelo se ipak! Arena je međunarodno nagrađivana te je postala simbol grada i njegova prepoznatljiva vizura s raznih lokacija. Prema nama je ispoštovan ugovor. Trenutačno negativno poslovanje Arene može se popraviti jer je projektirana za brojne namjene, samo je treba koristiti.

Koji su vam najveći aktualni projekti u Pulsaru?

One čije početke gradnje očekujemo u ovoj godini su Accorov Movenpick hotel u Splitu na Žnjanu, trgovačko-stambena građevina Vama u Varaždinu i projekt nove atraktivne privatne pivovare u Sv. Klari. Tu su još neki lijepi hotelski i stambeni projekti u Zagrebu i na jugu Hrvatske čije projektiranje ćemo dovršiti ove godine, a čije detalje trenutačno ne smijemo odavati javnosti. Radimo i na jednom atraktivnom međunarodnom natječaju što nas veseli, jer možemo pustiti mašti na volju u takvom projektu.

Što biste napravili na otočju Brijuni kad biste dobili odriješene ruke?

Ne bih ništa ili puno dirao i dodavao. To sam u šali (ustvari zbilji) rekao i jednom našem klijentu kad me sav uzbuđen i znatiželjan nakon posjeta lokaciji pitao za prve dojmove i ideje osmišljavanja novog turističkog kompleksa na prekrasnoj lokaciji jednog od naših otoka. Ima tih nekih lokacija na kojima velikom umjetnom intervencijom teško možeš ostvariti takav rezultat projektom i gradnjom koji ipak neće značajno uništiti prethodnu ljepotu i jedinstvenost prirodne lokacije.