Europska unija (EU) mora izgraditi geoekonomsku snagu i diverzificirati partnerstva kroz strateški pristup trgovinskim sporazumima s istomišljenicima poput Australije, Kanade, Japana, Južne Koreje, Čilea i Ujedinjenog Kraljevstva te mora hitno pomiriti nove industrijske politike sa zelenom tranzicijom, jer u protivnom ostaje sama na gospodarskoj karti svijeta, izmijenjenoj u posljednjih pet godina pod utjecajem dubokih i disruptivnih geopolitičkih promjena uzrokovanih pandemijom, ruskom agresijom na Ukrajinu, usporavanjem globalne trgovine, deglobalizacijom, porastom desničarskog populizma te učinkom globalnog zagrijavanja.

Istaknuo je to veleposlanik Savezne Republike Njemačke u Hrvatskoj dr. Christian Hellbach kao uvodničar u panel raspravu “Izvoz u okruženju geopolitičkih rizika” u sklopu 19. konvencije hrvatskih izvoznika.

Čaša napola puna
“Europa snosi većinu troškova sankcija protiv Moskve. Naša ovisnost o trgovini s Kinom je veća u odnosu na mnoge druge zapadne ekonomije. Sve smo više stisnuti između Amerike i Kine kada je riječ o jačanju zelene konkurentnosti EU. Dok Peking preplavljuje svijet masovnom proizvodnjom jeftinih zelenih proizvoda, SAD snažno subvencionira i štiti vlastiti sektor čiste tehnologije. Jedini izlaz iz ove sve neugodnije situacije je jačanje Europe.

Kompetencija u zelenim tehnologijama je preduvjet za buduću konkurentnost. Sjedinjene Države već nas sada nadmašuju u klimatskim tehnologijama i ulažu u njih puno više nego što mi ulažemo. Isto tako i Kina, dok su ulaganja u čiste tehnologije u Europi opadala tijekom proteklog desetljeća”, kazao je Hellbach.

Zabrinjavajuće stanje njemačkog gospodarstva čije stope rasta nisu kao nekada zbog niza vanjskih šokova koji su ga zahvatili posljednjih godina, veleposlanik je ipak ocijenio razmjerno žilavim izrazivši optimizam u njegov oporavak.

“Njemačka je najvažnije ili jedno od najvažnijih tržišta za hrvatski izvoz. Ruska agresija na Ukrajinu i nekadašnja ovisnost o ruskom plinu učinila nas je ranjivijima negoli bilo koju drugu europsku zemlju. Deglobalizacija nas je pogodila više od drugih, uzevši u obzir volumen našeg izvoza. Da ne govorimo o utjecaju sankcija na Rusiju i sporom rastu u Kini, važnim tržištima za njemačke tvrtke. Uništavanje opskrbnih lanaca u jeku pandemije našu industrijsku proizvodnju pogodilo je kao nijednu drugu”.

Unatoč tomu, Njemačka je uspjela “zamijeniti ruski plin, koji je činio 55 posto godišnjih zaliha izgradnjom tri energetska terminala u jednoj godini te još dva godinu kasnije, nakon što je Rusija pokrenula rat protiv Ukrajine”, rekao je dodavši da je zemlja “dramatično povećala proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, koja danas čini 50 do 60 posto električne energije” u Njemačkoj.

Potrošili smo otprilike 40 milijardi eura za podršku Ukrajini. Primamo više od milijun ukrajinskih izbjeglica. Dramatično smo povećali naše obrambene troškove, za nekoliko milijardi eura. U tom kontekstu, očekivali biste da njemačka ekonomija padne u recesiju kao u nekim drugim europskim zemljama, ali to se nije dogodilo. Izgledi za oporavak nisu uopće loši. Prošle godine smo prestigli Japan, zemlju koja ima 40 milijuna stanovnika više od Njemačke. Ponovno smo treća najveća ekonomija na svijetu i definitivno smo među najinovativnijima. Dakle, rekao bih da je čaša napola puna, a ne prazna”, rekao je Hellbach.

Nijemcima ostaje riješiti pitanje povećanja ulaganja u zelene tehnologije, digitalizacije, poboljšanje uvjeta za investiranje deregulacijom, rješavanje pitanja migracija, a sve kako bi “zadovoljili hitnu potrebu gospodarstva za radnom snagom i osigurali suverenu opskrbu energijom te pristup strateškim sirovinama”, istaknuo je veleposlanik.

Tržište kapitala svih 27 država članica četiri je puta manje od američkog, napomenuo je Hellbach. “To nije zato što nema novca, već zato što je naše tržište fragmentirano i manje atraktivno za strane, ali i domaće investitore. Kao posljedica toga, ulaganja u venture kapital u SAD-u 20 puta su veća”, rekao je njemački veleposlanik zaključivši da rješenje vidi u produbljivanju europskih integracija kao i u učinkovitijem funkcioniranju institucija.

Sudionici panela bili su Zdenko Lucić, državni tajnik Ministarstva vanjskih i europskih poslova za vanjsku trgovinu i razvojnu suradnju, Marijana Ivanov, glavna makroekonomistica Hrvatskih izvoznika i profesorica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Vanja Burul, predsjednik Uprave Končar D&ST-a, Marinko Došen, predsjednik Uprave AD Plastika, Vjekoslav Majetić, vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora DOK-ING-a te Mislav Vučić, izvršni direktor JGL-a.

Bez Kine neće ići
Hrvatska je prošle godine imala izuzetno dobar ekonomski rast, tri posto, a ove godine on bi mogao dosegnuti 3,3 posto, kaže Ivanov.

“Međutim, Hrvatska ne raste zato što je ekspandira industrija ili poljoprivreda, već to čine druge djelatnosti koje ne samo da nisu izvozničke, već su generatori uvoza. Što se tiče Europe, EU i europodručja, oni će i dalje ostati jedno od najslabije ekspandirajućih naprednih ekonomija svijeta. Prošle godine smo imali rast od oko 0,5 posto, a ove godine on će dosegnuti 0,8 posto”, istaknula je glavna makroekonomistica HIZ-a dodavši da smo u tom slučaju kao zemlja rekorderi, jer konačno koristimo sve benefite EU. Prije svega, kroz dostupnost novca iz fondova.

“Kad vam novac dolazi od bilo kud, iz inozemnog zaduženja kao do 2008., ili iz EU fondova, stvara potražnju i zaposlenost. Naše gospodarstvo zahvaljujući silnim infrastrukturnim projektima i različitim investicijama za zelenu tranziciju i digitalizaciju ekspandiramo jače. Tu je turizam, očekujemo dobru sezonu, a i trgovina koja sve to prati. Rastu znanstvene i stručne djelatnosti kao i financije, no ni jedno od navedenog nisu izvozni ni proizvodni sektori”, pojasnila je Ivanov.

Unatoč svemu, domaća industrijska proizvodnja slijedi negativan trend. “Podaci za travanj pokazuju bolju situaciju i na obujmu i na prometu. No gledamo li izvoz za prva tri mjeseca ove godine, nastavio se prošlogodišnji pad. Izvoz je pao za Njemačku, Sloveniju, Češku, Slovačku, a za Italiju je ostao više-manje kakav je bio u istom kvartalu prošle godine”, primijetila je Ivanov pa se osvrnula na situaciju u kojoj se našla Europa kada je SAD pokrenuo globalni trgovinski rat, u prvom redu protiv Kine, carinama na električne automobile.

“Dio smo zapadnog bloka s SAD-om, nikako istočnog. EU će od te podjele najviše ispaštati, gubi najviše i negativni efekti tog sukoba u cjelini prelijevati će se i na nas. Europa u Kinu izvozi 55 posto više nego SAD, tehnološki napredne proizvode, dok Amerikanci u nju izvoze sirovine i proizvode primarnog sektora. Ako izvoz tehnološki dorađenih proizvoda u Kinu prestane, a Amerika nam s druge strane bude stvarala barijere, što će onda biti s tehnološkim razvojem inovacijama i budućnošću Europe?”, naznačila je Ivanov.

Premda ima velike ambicije, Europa zelenu tranziciju ne može provesti bez Kine, ističe Ivanov. “Ovisni smo o kineskim sirovinama, inputima i poluproizvodima. Kao što sada imamo carinske ratove, Kina nam može uvesti embarga i ograničenja, no zapravo se ne radi se o carinskom, već o tehnološkom ratu”, smatra glavna makroekonomistica HIZ-a.

Europa je u bitku između Kine i SAD-a uvučena jer je pored ostalog, ovisna o američkoj vojnoj industriji, pojašnjava Ivanov. “Naši izvoznici u tom sektoru izvoze u SAD, ali ne izvoze u Europu. Europa se dosad nije naoružavala, a sada se otvaraju prilike za Hrvatsku koja još od Jugoslavije ima jak vojni sektor, što treba iskoristiti unutar zajedničkog europskog tržišta”, zaključila je.

Geopolitičke carine
Iz Uprave DOK-ING-a, čije se robotske stanice mogu koristiti u rudarenju, za gašenje požara, ali i u obrambene, protuoklopne svrhe, tu su prigodu prepoznali, tumači Majetić.

“Radimo obrambene strojeve i strojeve za spašavanje ljudi i imovine. Taj segment možemo uvijek proširiti i nadograditi na naše platforme, što god situacija zahtijeva. Sigurno je da ćemo obraniti Hrvatsku gdje god moramo, sa snagama koje imamo i razvijati do kraja autonomna kopnena vozila koja će služiti onemogućavanju potencijalnog okupatora i napadača kako bismo dali svoj obol u obrani zemlje, a uz što manje ljudskih žrtava.

Kao vlasnik tvrtke odlučio sam da nećemo raditi oružje iako za proizvodnju ofenzivnih stvari mogućnosti imamo, ali nemamo dovoljno kapitala. Zbog toga Europska banka za obnovu i razvoj sada daje sredstva za razvoj naoružanja. Moramo se opremiti da se kao za Domovinskog rata ne bi dogodilo da se nemamo čime braniti. O tome bi naša Vlada trebala snažno voditi računa”, istaknuo je Majetić.

DOK-ING iz tekuće dobiti izdvaja za razvoj proizvodnje, a za tri projekta namijenjena sigurnosti građana dobili su oko osam milijuna eura europskih sredstava, dodao je. Međutim, za postrojenje za preradu otpada u vodik tvrtki treba najmanje 30 milijuna eura.

“To što smo dobili je stimulativno, ali nije dovoljno. Usporedbe radi, Kina sve perspektivne projekte silno podržava, no u Hrvatskoj to baš nije tako. Nadam se da će se to promijeniti i da ćemo shvatiti da neke stvari moramo platiti, da bismo ih imali”, rekao je Majetić. Na Došenovu kompaniju, koja proizvodi autodijelove za najveće automobilske marke, trgovinski rat između Kine i Zapada neće previše utjecati, naglasio je.

“To se neće direktno odnositi na nas jer na američko tržište izvozimo jako malo naših proizvoda. Važniji razlog povećanja carina je geopolitički, a ne poslovni. On se u prvom redu odnosi na električna vozila čije perspektive ne ocjenjujem posebno važnima”, kazao je predsjednik Uprave AD Plastika pa dodao da “bi prema istraživanju McKinseyja 50 posto vlasnika električni automobil zamijenilo onim koji ima motor s unutarnjim sagorijevanjem. Prodaja EV-a u Europi u svibnju je pala za 12 posto u odnosu na lani, a u Njemačkoj za 30 posto. U Hrvatskoj se prodaje između 1 i 1,5% EV-a u odnosu na broj automobila. Električna vozila dobit će svoju poziciju na tržištu, ali ona neće biti veća od 10-ak posto”, uvjeren je Došen.

Tržište lijekova i medicinskih proizvoda u Rusiji nije pod sankcijama, što je olakotni faktor za farmaindustriju, odnosno za JGL, podsjeća Vučić.

“Pretpostavljam da neće ni biti, 80 posto lijekova u Rusiji su lijekovi iz Amerike i Europe i mislim da oba kontinenta to gledaju kao na pitanje temeljnih ljudski h prava, na život i zdravlje. Kompanija broj jedan na ruskom farmaceutskom tržištu je Bayer. No, poslovanje je ondje sve kompliciranije, skuplje i teže, pa kao i svi drugi tražimo nove izvore rasta.

Za nas su to EU, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati te u drugom koraku, Amerika s kojom nam još treba vremena da se uskladimo regulatorno i tehnički. Stvari idu dobro, prošle smo godine imali rast od 19%, a pretprošle 22%. U zadnjih pet godina narasli smo 112%. Trenutna dugoročna prosječna stopa rasta nam je 16,5%. Mnogo investiramo i zapošljavamo unatoč tome što je kvalificirane radnike nije lako naći”, naglasio je izvršni direktor JGL-a.

Trendovi pozitivni, ali…
Za Končar, elektromobilnost je samo segment poslovanja, a temelj poslovanja čini ulaganje u vjetar i solare, to jest, ono što vuče zelenu potražnju, istaknuo je Burul.

“Trendovi su pozitivni za nas, a knjige narudžbi pune. S jedne strane nas to raduje, a s druge je potencijalna opasnost jer naši kupci nišu više skloni čekati toliko dugo na proizvod, pa tako neki transformator koji ste mogli dobiti za godinu dana, sada biste mogli čekati više od dvije. Time se otvaraju mogućnosti izvaneuropskim konkurentima da zadovolje mogućnosti naših kupaca. Također, europska birokracija, industrijski zahtjevi i ESG smjernice skreću nam fokus s razvoja biznisa i proizvodnje. Na primjer, prodajete li transformator u Švedskoj ili Poljskoj trebat će ga dizajnirati različito s obzirom na ugljični otisak”, kazao je Burul.

Na pitanje je li EU prenormirana u slučaju anuliranja ugljičnog otiska jednog te istog transformatora, ako je pak u kuvajtskoj pustinji spaljeno 30 milijuna automobilskih guma (što čini 10 godina ukupnog ugljičnog otiska ukupne autoindustrije u Europi), državni tajnik Zdenko Lucić napominje da je “Europa oduvijek prednjačila u novim tehnologijama i zaštiti okoliša” pa je takav regulativni okvir “više prilika za našu industriju nego što nam škodi”.

Lucić je rekao i koje trgovinske benefite Hrvatskoj donosi članstvo u EU. “Osim veličine tržišta od 500 milijuna ljudi, manjih logističkih troškova zbog Schengena te manjih transakcijskih troškova zbog eurozone, dio smo Europskog stabilizacijskog mehanizma, a na ruku nam ide i mreža od 42 trgovinska ugovora koja pokrivaju 74 zemlje u svijetu. Poslovati i izvoziti iz Hrvatske zbog svega toga sigurno je lakše negoli prije 15 do 20 godina”, zaključio je Lucić.