Jedan od gorućih problema s kojim će se nova Vlada morati pozabaviti u sustavu zdravstva svakako je nedostatak i odljev kadrova, trend koji je od ulaska Hrvatske u Europsku uniju i liberalizacije tržišta rada već narušio kvalitetu zdravstvene zaštite. Prema podacima Hrvatske liječničke komore, od ljeta 2013. godine do danas, ukupno je 1189 liječnika predalo zahtjev Komori za izdavanje EU potvrda koje su im potrebne za rad u inozemstvu. Prosječna dob onih koji su zatražili potvrde za rad u EU je 39 godina, što govori da nas napuštaju liječnici u naponu snage – specijalisti s višegodišnjim specijalističkim stažom. Istovremeno, broj bolničkih liječnika specijalista u zadnje četiri godine smanjen je za 15 posto (za oko tisuću) i njihova prosječna dob je 53 godine. Hrvatskoj trenutno nedostaje oko dvije i pol tisuće liječnika specijalista da bi bili na razini prosjeka Unije.

Nedostatak liječnika zamjetan je i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, posebice pedijatara i ginekologa, a nedostaje ih i u hitnoj izvanbolničkoj službi. Procjena je da je, od onih koji su zatražili potvrde za rad u zemljama Unije, njih oko 500 već napustilo hrvatski zdravstveni sustav. Najveći broj liječnika zatražilo je potvrde za rad u Velikoj Britaniji (350 zahtjeva), slijedi Njemačka (324), zatim Irska (141), Austrija (126) te Švedska (100). Od liječnika specijalista najviše su zahtjeva za EU potvrdama podnijeli anesteziolozi (184) koji su i kod nas najdeficitarnija struka u medicini, zatim radiolozi (80), internisti (74), specijalisti opće kirurgije (65) i ginekolozi (60). Gledajući prema županijama, najviše je zahtjeva za radom u zemljama EU-a stiglo iz grada Zagreba (561), zatim iz Primorsko-goranske (183) i Osječko-baranjske županije (107). "Jasno je zašto je kadrovski deficit jedan od dominantnih problema hrvatskog zdravstva.

A kako bi zdravstveni sustav unatoč tome normalno funkcionirao, problem nedostatka liječnika kao nositelja sustava rješava se tako da im se nameće iznimno visoka i protuzakonita satnica prekovremenog rada u bolnicama, za dežurstva se angažiraju liječnici iz drugih sredina ili čak oni umirovljeni", ističu u Komori. Naime, sve je učestalija pojava da čak i liječnici u dobi iznad 70 godina rade na stacionarnim bolničkim odjelima ili su dežurni u izvanbolničkoj hitnoj službi. Nije bolje niti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti jer broj pacijenata u timovima primarne zdravstvene zaštite (PZZ) uvelike premašuje europski prosjek. Prosječan broj pacijenata po obiteljskom liječniku u Hrvatskoj je 1800, dok je u EU 1400. Dobna struktura liječnika u PZZ-u također je nepovoljna. Zbog nje će za 5, a pogotovo za 10 godina kadrovska situacija biti još znatno nepovoljnija, a sustav bez značajnijih intervencija u pogledu nadoknade ljudskih resursa funkcionalno neodrživ, upozoravaju u Komori.

Hrvatska liječnička komora i dalje će inzistirati na uvođenju konkretnih mjera za spriječavanje daljnjeg kadrovskog urušavanja zdravstvenog sustava. Komora drži da se s represivnog pristupa rješavanju problema treba preći na stimulativni model. Jednom od konkretnih mjera za zadržavanje liječnika u Hrvatskoj drži omogućavanje strukovnog kolektivnog ugovora za liječnike, jer aktualni – granski kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne vrednuje na odgovarajući način specifičnosti liječničke profesije te posebne oblike i organizaciju rada svojstvenu toj struci. "Naime, liječnici u Hrvatskoj, iako su nositelji zdravstvenog sustava, nemaju čak pravo ni sudjelovati u kolektivnim pregovorima o svojim materijalnim i radnim pravima, što je presedan u EU. Da bi se liječnike zadržalo u Hrvatskoj, potrebno je i bolje organizirati njihov rad, početi uvažavati europske kriterije vremensko-kadrovskih normativa u pružanju zdravstvenih usluga te povećati broja izvršitelja u sustavu.

Tomu svakako treba pribrojiti i povoljnije stambeno kreditiranje za mlađe liječnike, porezne olakšice za rad u manje atraktivnim sredinama, sustavno omogućavanje stručnog usavršavanja", navode u Komori. Također smatraju da je potrebna temeljita promjena koncepta specijalističkog usavršavanja doktora medicine, što je dobra preventivna mjera za spriječavanje odlaska mlađih iječnika u inozemstvo. "Niz je mjera koje se mogu poduzeti, samo je potrebna politička volja i odlučnost u rješavanju tog gorućeg problema. Jasno je da Hrvatska mora povećati svoj izvoz u druge zemlje, ali nedopustivo je da liječnici kao visokoobrazovani kadar čije školovanje traje oko 12 godina i državu košta oko 2,5 milijuna kuna, postanu najbolji hrvatski izvozni proizvod", upozoravaju u Komori. Navode rezultate istraživanja koji su pokazalo da plaće i materijalni uvjeti nisu presudni u njihovom nezadovoljstvu, već i loši uvjeti rada, nezadovoljavajući položaj i status u društvu, te osjećaj besperspektivnosti.

Anketa među 1500 mladih liječnika koje je provelo Povjerenstvo za mlade liječnike HLK-a pokazala je da gotovo 80 posto ispitanika ne vjeruje da će se bilo što na bolje promijeniti u budućnosti glede njihova profesionalnog statusa i razvoja karijere ako ostanu u Hrvatskoj. Jedna od bolnih točaka za mlade liječnike i specijalizante bili su ugovori o specijalizacijama koji su za njih predstavljali veliko financijsko opterećenje u slučaju ranijeg prekida ugovora sa zdravstvenom ustanovom u kojoj su bili na specijalističkom usavršavanju. Ugovorima je propisano da specijalizanti u tom slučaju moraju vratiti sve bruto plaće uvećane za ostala davanja (kamate, naknada za prijevoz, dar za djecu).

Zbog toga se HLK zalaže za primjenu važećeg Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, koji je stupio na snagu u srpnju ove godine, a koji je ukinuo tu ugovornu obvezu. Prema važećem Pravilniku, u slučaju ranijeg raskidanja radnog odnosa između liječnika i zdravstvene ustanove, vraćanje troškova specijalizacije više ne uključuju bruto plaće isplaćene tijekom specijalizacije. Međutim, do danas je tek oko četvrtine ravnatelja zdravstvenih ustanova ponudilo nove ugovore specijalizantima, a riječ je uglavnom o većim bolnicama (KBC-ovima i KB-ovima).

Ravnatelji bolnica koji se tome protive ističu da će primjena pravilnika rastjerati mlade specijaliste iz bolnica koje im nisu atraktivne, najčešće stoga što su u manjim gradovima i mjestima. Čini se stoga da se pitanje specijalizacija neće moći razriješiti tek izmjenom Pravilnika. U Komori već najavljuju da će prijedlog cjelovitog koncepta unaprjeđenja specijalističkog usavršavanja doktora medicine biti prvi konkretni dokument koje će vodstvo HLK-a predložiti novoj zdravstvenoj administraciji. Predloženo rješenje moglo bi označiti važnu prekretnicu pri odabiru sredine u kojoj će se mladi liječnici profesionalno realizirati.