Mandat nedavno smijenjenog ministra zaštite okoliša i energetike, Mostovca Slavena Dobrovića, bio je obilježen snažnim promicanjem ekologije.

To ga je dovodilo u česte sukobe s cijelim nizom oponenata, koji su njegove mjere smatrali preradikalnim, odnosno trenutno neprovedivim.  O tome što će odlazak ministra Dobrovića značiti za politiku gospodarenja otpadom u RH razgovarali smo s Mladenom Jozinovićem, direktorom Regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske Piškornica i predsjednikom Grupacije za gospodarenje otpadom pri HGK, te jednim od onih koji su javno izražavali neslaganje s Dobrovićevom politikom. 

Što je s izgradnjom centara za gospodarenje otpadom, a na čiju se izgradnju Hrvatska obvezala tijekom pretpristupnih pregovora s EU? 
Kao predsjedniku Grupacije za gospodarenje otpadom, cilj i obveza mi je zalagati se za realizaciju projekata centara za gospodarenje otpadom, na koje se RH obvezala. Tijekom mandata ministra Dobrovića koncept centara za gospodarenje otpadom prošao je kroz određene promjene, no prilagođen je zahtjevima Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kao i postojećem Planu gospodarenja otpadom. U suradnji s ministrom Dobrovićem i kompletnom administracijom projekti su modificirani i prilagođeni zahtjevima novog Plana za gospodarenje otpadom, a unatoč početnom razilaženju oko nekih elemenata koncepta, i sam ministar uskoro je uvidio kako politika gospodarenja otpadom nije održiva bez centara za gospodarenje otpadom, koji su njezin ključan dio. 

Donedavni ministar isprva nije bio pristalica izgradnje takvih centara?
Moram naglasiti kako su centri za gospodarenje otpadom u ovom trenutku najefikasnije rješenje za gospodarenje otpadom u RH, jer jedino na takav način možemo u potpunosti zbrinjavati otpad nastao u kućanstvu i industriji, posebice onaj koji nije moguće preraditi u nove sirovine. Riječ je o projektima, koji u široj slici politike gospodarenja otpadom objedinjuju potrebu za recikliranjem i nužnost odlaganja otpada koji nije moguće obraditi. Centri se u pravilu sastoje od postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, ali i sortirnica koje obavljaju primarnu selekciju otpada, te uz korištenje najmodernije tehnologije predstavljaju rješenje za sljedećih 25-30 godina za svaku regiju u kojoj su planirani, pri čemu se osobito vodi računa o sigurnosti i utjecaja na okoliš i stanovništvo.

Koji su centri za gospodarenje otpadom dosad izgrađeni? Koliko bi ih ukupno trebalo biti?
Prema strateškom planu, s ciljem pokrivanja cijelog teritorija Republike Hrvatske, plan je bio da se izgradi 13 centara za gospodarenje otpadom. U ovom trenutku izgrađeni su Kaštijun u Istri, te Marišćina u Primorsko-goranskoj županiji. Natječaj za Biljane Donje u Zadru je poništen, a u Šibeniku traju žalbe za Bikarac. Piškornica, čija je realizacija u planu, omogućit će žiteljima Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske i Varaždinske županije da otpad zbrinjavanju na najmoderniji način, sukladno svim pravilima struke i bez opasnosti za okoliš i stanovnike. Ista je situacija i s Lećevicom u Splitu, koja će biti dugotrajno okolišno prihvatljivo rješenje umjesto postojećeg odlaganja na Karepovac, kao i s Biljanima Donjim, koji će, osim Zadarske, zbrinjavati otpad iz južnog dijela Ličko-senjske županije.

Koliko je novca dosad uloženo u CGO?
U centre za gospodarenje otpadom do sada je uloženo otprilike 40 milijuna eura, što podrazumijeva i izradu projektnih rješenja, ishođenje potrebitih dozvola i slične mjere. Oni se, podsjećam, financiraju od strane EU fondova s čak 90 posto, dok preostali iznos financiraju jedinice lokalne i regionalne samouprave. 

U kojoj su mjeri ti projekti pokriveni novcem iz fondova EU?
Da je riječ o kvalitetnim projektima, svjedoči i podatak da će Europska unija i Fond za zaštitu okoliša financirati čak 90 posto realizacije, dok će jedinice lokalne i regionalne samouprave sudjelovati s preostalih deset posto sredstava.

Kojim se promjenama nadate od novog resornog ministra, čime bi se prvo trebao pozabaviti? 
Po pitanju novog ministra, ne ulazeći u političke konotacije, kao Grupacija centara za gospodarenje otpadom očekujemo da će novi čelni čovjek resora brzo i profesionalno ući u problematiku, omogućiti pribavljanje dozvola za gradnju koje ovise o Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, te raspisati natječaje za realizaciju projekata.

Vlada je usvojila  Plan gospodarenja otpadom 2016- 2022. Bilo je rečeno da, u slučaju njegova usvajanja, Hrvatskoj "prijeti gubitak 475 milijuna eura iz EU fondova"? 
Sam Plan gospodarenja otpadom 2016-2022. na reviziji je u tijelima Europske komisije, očekujemo njihovu procjenu kvalitete plana i upute o daljnjem postupanju. Nakon izricanja mišljenja EK, znat ćemo više i o eventualnim kaznama za RH. Ne smijemo zanemariti činjenicu da su spomenutih 475 milijuna eura namjenska sredstva, među ostalima, upravo za izgradnju regionalnih i županijskih centara za gospodarenje otpadom. Ne budu li izgrađeni projekti koji su prošli EU natječaj i sva potrebna odobrenja, ta sredstva neće ni biti dodijeljena Hrvatskoj.

Grupacija kojom predsjedate lani je najavila tužbe protiv vlade RH zbog tog Plana – jeste li podnijeli te tužbe?
Tužbe protiv Ministarstva zaštite okoliša i energetike ili Vlade RH nismo podnosili, jer se iz u međuvremenu napravljenih izmjena Plana gospodarenja otpadom, ispostavilo kako će se Centri za gospodarenje otpadom raditi. Koncepti su, doduše, prilagođeni prema sugestijama Ministarstva. No za jedinice lokalne samouprave najvažnije je da će se Centri graditi i da će gradovi i općine imati rješenje za zbrinjavanje otpada. Podsjećam još jednom – unutar centara za gospodarenje otpadom nalaze se i sortirnice, kao i ostala postrojenja za odvojeno prikupljanje i obradu otpada. Centar za gospodarenje otpadom, kakav je planiran u Hrvatskoj i koji ima podršku Europske komisije, jedino je kompletno rješenje za zbrinjavanje otpada. Sortirnice kao takve, primjerice, ne daju odgovor na pitanje što će biti s preostalim otpadom koji nije moguće sortirati. Danas je takvog, miješanog komunalnog otpada, gotovo 80 posto. Cilj je naravno, da ta stopa padne na 50 posto ili manje, ali i taj će se otpad nekako morati zbrinjavati. A postojeća odlagališta, poput Karepovca i Jakuševca, nisu i neće moći biti rješenje.

Ključne mjere nacrta Dobrovićeva Plana gospodarenja otpadom su kućno kompostiranje, centri za ponovnu uporabu te gradnja većeg broja reciklažnih centara sa sortirnicama i kompostištima – što mislite o tim mjerama?
Apsolutno se slažem da su primarna selekcija i recikliranje otpada smjer kojim trebamo nastaviti gospodarenje otpadom. No kako Hrvatska do 2020. mora postići stopu odvojenog prikupljanja otpada od 50 posto, a sad smo na svega 17 posto, teško da ćemo u iduće tri godine napraviti tako veliki rast. Sve da i dođemo do njega, postavlja se pitanje što ćemo s preostalih 50 posto otpada? Ta količina također negdje mora biti zbrinuta i obrađena. A to sigurno neće moći biti na klasičnom odlagalištu.

Do kraja godine Hrvatska mora prestati s odlaganjem neobrađenog otpada na klasična odlagališta otpada, ona bi morala biti zatvorena? 
Taj ćemo rok očigledno prekršiti, no zato je na budućem ministru da što prije provede realizaciju centara za gospodarenje otpadom, koji će svojim radom pokriti cjelokupni teritorij Republike Hrvatske i riješiti problem divljih deponija, kao i gomilanje smeća na velike i beskorisne hrpe, kao što je primjerice, slučaj sa splitskim Karepovcem. 

Kako napreduje projekt CGO Piškornica, koji vi vodite?
Piškornica čeka raspisivanje natječaja, a čim dobijemo poziv za financiranje, gradnja može početi u roku od šest mjeseci. Rok za korištenje sredstava je do kraja Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, odnosno do 2020. No s takvim projektima ne smije se više čekati. Jer 2018. i krajnji rok za zatvaranje klasičnih odlagališta su iza ugla.