Pravna nesigurnost redovito se ističe među glavnim razlozima koji odbijaju investitore. Posrijedi je nepovjerenje da će sudski sustav dati brzo i kvalitetno rješenje.  Današnji standard za sve parnice pravnih osoba minimalno je tri do pet godina. Koliko traju maksimalno, teško je reći, jer mnogo je onih koje traju dulje od 10 godina. Tko može biti siguran da će njegov dužnik uopće postojati za 10 godina?Kao odvjetnik, u suradnji s Odvjetničkom komorom, dao sam inicijativu već pri donošenju Ovršnog zakona da se uredi kriterij po kojem će utuženi računi ići u parnice. Ministarstvo pravosuđa isprva nije vjerovalo u važnost tog prijedloga, iako je njegov smisao odmah shvatilo Ministarstvo financija. Ministar Orsat Miljenić sada je prepoznao važnost tog pitanja i uhvatio zadnji vlak.

Bez kriterija
Dosad nije postojao zakonski kriterij koji račun ide u parnice. Dužnik je svoj prigovor na ovrhu bilježnika trebao po zakonu "obrazložiti", a to se u pravilu činilo floskulom da "dužnik nema u svojoj evidenciji račun vjerovnika". Suci su morali prihvatiti bilo kakav navod i provoditi sveobuhvatan parnični postupak. Različite su vlade dosad mnogim akcijama i reformama pokušavale skratiti trajanje sudskih postupaka. Posljednji takav potez bio je prenošenje ovrha sa sudova na Finu. Ovrha, međutim, nije spor, do ovrhe se tek dolazi nakon sudskog spora. Koliko je prosječnu poduzetniku, nakon neizvjesna broja godina parnice, vrijedna informacija da će za običan nenaplaćeni račun provesti bržu ovrhu?
 

Što se promijenilo?
No, promijenio se temeljni zakon za parnice – Zakon o parničnom postupku. Može li doista jedan članak zakona znatno smanjiti broj parnica, možda ih čak i prepoloviti? Svakako može. Dosad je, naime, udio svih parnica na trgovačkim sudovima uzrokovanih isključivo prigovorom na ovrhu javnog bilježnika bio čak između 60 i 70 posto. Tako, primjerice, Trgovački sud Zagrebu u 2012. godini bilježi ukupno 13.681 novu parnicu. Od toga  čak 8632 parnice nose oznaku "Povrv", što znače da su došle kroz prigovore od javnih bilježnika.Nova dopuna članka 221. Zakona o parničnom postupku predviđa sljedeći uvjet: onaj tko je po utuženom računu odbio pretporez (PDV) mora sam dokazati zbog čega ipak nije dužan platiti. Nadalje, zakon je ovlastio suce da sami provjere s poreznim tijelima što je dužnik učinio s računom koji je na sudu osporio. Dužnik je time izgubio mogućnost paušalnog osporavanja i miniranja postupka. Na njega je prenesen teret teške misije, dokazati da je račun neosnovan iako je PDV "povukao" od države.Naravno da će postojati slučajevi kad su računi bili sporni od početka, kad su transparentno osporeni još prije suda. Po njima u pravilu ni dužnik nije prijavljivao pretporez. To je ta manjina kojoj i jest mjesto na sudu.

Suradnja sudova i Porezne

Nijedan dužnik od 1. travnja neće imati financijski interes izjaviti prigovor po računu koji je prethodno proknjižio i prijavio na pretporez. Takvim potezom uzrokovao bi troškove, kamatu, mogući nadzor Porezne uprave, a  može očekivati i znatno ubrzanu presudu suda.Sud dosad nije ima zakonsko uporište za kontakt prema Poreznoj upravi, niti je mogao odluku temeljiti na poreznom statusu računa. Sudovi su morali koristiti tradicionalna pravila koja idu za činjenicama dokaza isporuke robe ili usluge, narudžbe i sl. Osim vjerovnika, gubila je država, jer ni Porezna uprava nije mogla imati koordinaciju sa sudom. Za puni učinak zakonske promjene treba riješiti još dvije stvari tehničkog karaktera. Valja skratiti putovanje predmeta od javnog bilježnika do Trgovačkog suda, i to tako da se dostavlja izravno, a ne preko općinskih sudova, što u Zagrebu traje minimalno šest mjeseci. Drugo, na žalbenom sudu takvi predmeti moći će se rješavati ubrzano i odvojeno kao tipska vrstu problematike. Tada ćemo dostići ili prestići brzinu tih postupaka u susjednim zapadnim zemljama. 

Kamate i naknada štete

Upalilo i 2006.: mali rez – velik učinak

Praksa potvrđuje da se vrlo malim rezom, jednim člankom zakona, mogu izbrisati gotovo cijela parnična područja. Jedna mala izmjena Zakona o obveznim odnosima 2006. odredila je da kamata u parnicama za naknadu štete teče od tužbe, a ne više od presude. Parnice za naknadu štete (najčešće iz prometa) na općinskim sudovima činile su najveći segment parnica, gledano po vrstama. Osiguravajuća društva nisu imala interes bilo što priznati dok se pravomoćno ne presudi. Prigovarali su da "ne mogu znati dok im sud ne presudi". Sada, ista osiguravajuća društva žure priznati sve što je jasno, jer ne žele plaćati visoku zateznu kamatu. Te vrste parnica sada su malobrojne i vode se tamo gdje su nužne.

Vraćanje povjerenja u sudsku naplatu računa

• Zašto vjerovnik mora dokazivati račun koji je dužnik knjižio i "povukao" pretporez od države?
• Zašto je zakon omogućavao paušalan prigovor bilježniku i duge sudske agonije s upitnim rezultatima?
• Promjena jednog članka zakona, koji će stupiti na snagu 1. travnja, dat će odgovor na ta pitanja