Zeleno gospodarstvo, zeleni krediti kao i održivo poslovanje po najvišim standardima EU za društveno odgovorne poduzetnike danas je imperativ, a sve u novim okvirima, odnosno od 1. siječnja i važeće Direktive u pogledu korporativnog izvješćivanja održivosti (CSRD).

O direktivi koja detaljnije definira izvještavanje i kontrolu točnosti izvješća te se izravno veže s Uredbom o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja, poznatijom kao EU Taksonomija, kao i o njoj u cilju sprječavanja takozvanog ‘greenwashinga’, razgovaramo s izvršnim direktorom Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju Deanom Smolarom.

Investitori, zajmodavci i rejting agencije očekuju veću vidljivost nefinancijskih podataka; naime, žele bolje razumjeti različite društvene i ekološke rizike u poslovanju kompanija.

Što u tom smislu pruža ESG izvješće koje kompanije rade i koliko ono realno predstavlja pouzdani pokazatelj opredjeljenja ka društvenoj odgovornosti i zelenom poslovanju?
Vidljivost, razumijevanje i usporedivost izvješća o održivosti ključni SU razlozi zašto se izvještavanja uopće reguliraju zakonskim dokumentima. Naime, kupci, investitori, korisnici proizvoda i usluga, pa i financijeri uvijek imaju pravo zatražiti dokaze o održivosti onoga što plaćaju. U tom smislu, vjerujemo da su ESG izvješća izvrstan alat za ocjenu rizika ulaganja.

Što je tu najvažnije?
Ono što je značajno kod ESG izvještavanja jest izjednačavanje okolišne održivosti s gospodarskom, a krize izazvane pandemijom, klimatskim promjenama i sada ratom, su pokazale da su okolišno održivi projekti i sustavi otporniji na sve vrste incidenata. To je i sadržano u rečenici iz preambule EU Taksonomije, pa ću i podsjetiti da glasi: “Održivost i prijelaz na sigurno, klimatski neutralno i resursno učinkovitije kružno gospodarstvo otporno na klimatske promjene ključni su za osiguravanje dugoročne konkurentnosti gospodarstva Unije.”.

To znači da kao što je okolišna održivost jamac gospodarske održivosti EU, tako je ekonomska i društvena održivost poduzetnika garancija njegovog održivog poslovanja, dok je ESG izvještavanje samo alat za praćenje i dokaz poslovnom i društvenom okruženju u njegovu dugoročnu stabilnost. Koliko je taj pokazatelj stvaran, to će svaki poduzetnik koji napravi izvješće vrlo brzo vidjeti prema reakcijama potencijalnih investitora i javnosti.

Ukazujete li time na oprez na mikro razini zbog prepoznavanja rizika od tzv. “greenwashinga” putem novog standarda – to je Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) po kojom obveznice moraju dostaviti svoje izvješće usklađeno s CSRD-om od 1. siječnja 2024.? Hoće li to pomoći tvrtkama da izbjegnu zamke i bolje mjere te upravljaju rizicima koji utječu na okoliš, društvo i upravljanje (ESG)?
CSRD neće nužno pomoći poduzetnicima da budu transparentniji, ali će ih potaknuti na transparentnost jer donosi obrasce i proceduru za izvještavanje te uvodi reviziju izvješća, koja će doprinijeti tome da budu međusobno usporediva. Tako će javnosti dati točne i razumljive informacije o okolišnom, društvenom i upravljačkom utjecaju kompanije.

Susreće li se već u praski s pitanjima oko novog izvješćivanja temeljem preciznih i mjerljivih dokaza ostvarenja ESG pokazatelja, budući da isti od 2024. moraju biti u skladu s Taksonomijom koja definira održivo financiranje prema okolišnim kriterijima koji se moraju zadovoljiti? Naime, posrijedi su načela “ne čini značajnu štetu” (DNSH) s kojima se naši poduzetnici uvelike tek upoznaju…
Uredba o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja s pripadajućim delegiranim aktima koji propisuju uvjete pod kojima se neko ulaganje može smatrati održivim – EU Taksonomija, je dokument EU koji je izravno primjenjiv na sve države članice.

Njegov osnovni cilj je dati kriterije koje neko ulaganje mora zadovoljiti da bi se moglo smatrati da doprinosi jednom od šest okolišnih ciljeva i ne činu značajnu štetu za ostalih pet okolišnih ciljeva. Načelno, to je vrlo značajan iskorak jer ujednačava pravila za sve, iako sama Uredba ne propisuje način kako i tko može potvrditi točnost ocjene usklađenosti ulaganja s kriterijima EU Taksonomije.

Međutim, kada je usklađenost s kriterijima EU Taksonomije uvjet korištenja javnih sredstava, bilo bespovratnih bilo poticajnih kredita, postoje tijela u sustavima upravljanja i kontrole korištenja javnih sredstava koja svojim kapacitetima mogu provjeriti usklađenost, ili imaju obvezu osigurati relevantnu provjeru. S obzirom na to da su kriteriji većinom tehnički, nužno je da tu provjeru rade stručne osobe upoznate sa specifičnom vrstom ulaganja.

Što se iz toga može zaključiti?
Može se zaključiti da taksonomijska usklađenost projekata koji se sufinanciraju sredstvima europskih strukturnih fondova i sredstvima nacionalnog plana oporavka i otpornosti nije upitna, jer je uspostavljen sustav provjere. Kod ESG izvještavanja taj je sustav ipak nešto manje definiran, odnosno još treba definirati revizijska tijela koja će provjeravati održivost ulaganja koja nemaju veze s javnim sredstvima.

Upravo je takvo definiranje nužno ako se želi spriječiti šteta od ‘greenwashinga’ ili ekomanipulacije. Naime, ‘greenwashing’ zavarava potrošače i opću javnost te ugrožava dostizanje vrlo ambicioznih okolišnih ciljeva za 2030. i 2050. godinu.

Iako je Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) stara tek nekoliko tjedana, moguće je da svojim pristupom u kojem se predviđa ujednačenost, odnosno jednoobraznost izvješća, kao i neovisna i objektivna revizija izvješća mogu doprinijeti tome da pojam održivosti bude sve manje lažna parola, a sve više uvjet bez kojeg se neće ni planirati ulaganje.

Što se okolišnih, društvenih i ekonomskih ciljevima u sektoru zgradarstva tiče, kad je riječ o vlasništvu, investiciji, novoj gradnji ili kupovini zgrade ili područja, koji je najsveobuhvatniji i najprecizniji alat verificiranja odnosno certificiranja u Europi u sektoru zgradarstva?
Hrvatski savjet za zelenu gradnju već nekoliko godina kroz projektne i edukacijske aktivnosti potiče ne samo održivost, nego i objektivno potvrđenu održivost. U tom smo se procesu susreli s raznim alatima transparentnog potvrđivanja održivosti koji su dobri, odnosno svakako bolji od “održivosti” koja je samo riječ koja se pojavljuje u vizijama na internetskim stranicama kompanija i promotivnim kampanjama.

Što je iz tog procesa vidljivo?
Nakon analize svih alata za objektivnu ocjenu održivosti, DGNB Sustav koji je razvio Njemački savjet za održivu gradnju se pokazao kao najpotpuniji. I to iz više razloga, a prvenstveno jer DGNB Sustav mjeri održivost u sva tri ESG načela ravnomjerno, jer strogo ocjenjuje okolišni utjecaj, kao i utjecaj na užu i širu zajednicu te gospodarski utjecaj građevinskog projekta u svim fazama životnog ciklusa.

Također, DGNB Sustav je i prije EU Taksonomije definirao taksonomijske kriterije kao pokazatelje održivosti te ima razrađen sustav ocjene dostizanja pokazatelja uspješnosti koji jamči objektivnost.

Naime, definiran je sustav akreditacija i za osobe koje pregledavaju projektnu dokumentaciju i uspoređuju s unaprijed definiranim pokazateljima uspješnosti, odnosno Auditore i akreditacije za revizijsko tijelo koje provjerava točnost i dodjeljuje certifikat.

Možete li objasniti kako funkcionira taj sustav i kakvi su rezultati primjene u Hrvatskoj?
Kako zapravo funkcionira certificiranje održivosti po DGNB Sustavu možda je najbolje započeti s još jednom velikom prednošću DGNB Sustava, a to je da predviđa izdavanje dvije vrste certifikata. Prvi je predcertifikat koji se izdaje za projektno-plansku dokumentaciju na način da akreditirani konzultant ili auditor za DGNB Sustav zajedno s projektantima radi na projektnoj dokumentaciji te je prilagođava dostizanju pokazatelja uspješnosti kojima je moguće doći do ocjene kvalitete koju investitor želi.

Drugi je DGNB Certifikat kojim se potvrđuje razina kvalitete gotovog, izgrađenog građevinskog projekta. Sam postupak je u suštini jednostavan. Investitor na internetskoj stranici na kojoj je popis svih ovlaštenih auditora i konzultanata odabire konzultanta ili auditora.

Potom konzultant ili auditor registriraju projekt kroz registracijski obrazac dostupan na istoj internetskoj stranici, a nakon registracije Hrvatski savjet za zelenu gradnju s investitorom potpisuje ugovor o certificiranju. Predcertifikat ili certifikat izdaje SE nakon dostave dokumentacije koja je propisana samim kriterijima DGNB Sustava.

Što to znači u odnosu na usklađenost s Taksonomijom i novom CSRD direktivom?
Tu je ključno da se razinama kvalitete certifikata DGNB Sustava – srebrna, zlatna, platinasta – dokazuje održivost građevinskog projekta. Tako investitor ne mora raditi dodatne analize taksonomijske usklađenosti, a u izvješću u skladu s CSRD-om vrlo jednostavno obrazlaže održivost nekretninskog portfelja. U Hrvatskoj u ovom trenutku jedna zgrada posjeduje DGNB certifikat i još ih je pet u procesu certificiranja.

U tom smislu koje su daljnje preporuke Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju, odnosno što bi trebao biti cilj?
Ultimativni cilj stvaranja alata za mjerenje i potvrđivanje održivosti bi zapravo trebao biti da održivost postane standard u planiranju i projektiranju projekata na način na koji je to sada, na primjer, provjera statičke otpornosti. Vjerujem da to nije daleko jer to omogućuje već uznapredovala digitalizacija u građevinskoj industriji i da će ocjena održivosti postati samo još jedan modul u projektnoj dokumentaciji.