Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju (EU) na snagu stupa novi Zakon o PDV-u, čiji je prijedlog podigao veliku buru, posebice u redovima obrtnika. Porezni stručnjaci Vlado Brkanić, Ivan Idžojtić i Kristijan Cinotti ističu da novi zakon izaziva najvažnije promjene u području isporuke robe i usluga unutar EU.

One se tiču svih trgovačkih društava, neovisno o tome prodaju li ili nabavljaju, s društvima ili fizičkim osobama na području EU, jer će se isporuke unutar EU ostvarivati na svakodnevnoj bazi, slikovito rečeno, kao danas između hrvatskih županija. Kad je riječ o raspravi koju je izazvao zakonski prijedlog da obrtnici plaćaju PDV po izdanom, a ne naplaćenom računu, Vlado Brkanić ne vjeruje u mogućnost odustajanja od obrtnicima sporne odredbe. Posrijedi je, podsjeća, jedinstvena primjena Šeste smjernice EU, koja je najvažnija za harmonizaciju PDV-a. "Obrtniku kao dužniku daje se pravo da odmah koristi pretporez po ulaznom računu, neovisno o tome kada će ga platiti. Kako dosad takva mogućnost nije postojala, moguće je da obrtnici nisu shvatili privlačnost fakturirane realizacije, koju su masovno odabrali obrtnici u inozemstvu. Poduzetnici koji ostvaruju do 400 tisuća eura prihoda u EU mogu birati hoće li plaćati PDV po naplaćenoj ili fakturiranoj realizaciji, no oni masovno ne biraju naplaćenu realizaciju. U Sloveniji je tako samo jedan posto obrtnika odabralo da će ga plaćati po principu naplaćene realizacije", objašnjava Brkanić. 

Za iznimke pravilnik 
Svi d.o.o.-i te društva kapitala i osoba plaćaju prema modelu fakturirane realizacije, a to zahtijeva pozornost s kime ulazite u poslovni odnos. "Prirodno je da se prilikom izbora poslovnog partnera mora voditi računa o tome ili, pak, tražiti avansno plaćanje", kaže Brkanić. Velika promjena nastupa u području uvoza robe sa zajedničkog tržišta. Pri stjecanju dobara ili usluga, s obzirom na to da je tržište zajedničko, više se neće plaćati PDV na "uvezeno" kao dosad. Važna su i nova generalna pravila vezana uz mjesto oporezivanja (u državi stjecatelja ili primatelja), ali s tim u vezi porezni stručnjaci skreću pozornost na to da postoji priličan broj iznimaka koje će se primjenjivati samo na specifične isporuke. Takav su primjer isporuke putničkih agencija. Tu uslugu, kao i ostale specifične isporuke, valja, ističu, razmatrati od slučaja do slučaja. Detaljnije informacije o novom režimu PDV-a trebao bi dati pravilnik o PDV-u, koji još nije izrađen. "Velika promjena nastupa pri stjecanju dobara sa zajedničkog tržišta: kako se više neće plaćati PDV, to će osloboditi likvidnost poduzetnicima koji su danas uvoznici. Riječ je o značajnoj relaksaciji za sve one koji stječu dobro na zajedničkom tržištu.

Kod izvoza, koji će se lakše ostvarivati u EU, i dalje vrijedi načelo oslobađanja od plaćanja PDV-a, kako za dobra isporučena u zemlje EU, tako i u treće zemlje", objašnjava Brkanić, dodajući da je sama činjenica da ulazimo u EU dobra za poslovanje jer će se dijelu naših tvrtki tržište proširiti, ali valja voditi računa i o tome da se otvaraju šanse za konkurenciju. Kad je riječ o "uvoznicima", Idžojtić napominje kako se PDV neće zaračunavati na ulaznom računu, nego ga obračunava i plaća uvoznik, te koristi kao pretporez, što znači da on djeluje neutralno za obveznike u sustavu PDV-a. Uvodi se obveza tvrtkama iz Hrvatske koje su u sustavu PDV-a da zatraže svoj PDV identifikacijski broj od nadležne PU. Riječ je o broju koji isporučitelj sa zajedničkog tržišta EU unosi na svojoj izlaznoj fakturi, pa mu ga hrvatski stjecatelj mora dostaviti."Identifikacijski broj obvezno se iskazuje na računu, a još nije poznato hoće li on biti postojeći OIB, kojem će se pridodati oznaka RH, ili nova oznaka", objašnjava Idžojtić. Tako će se kontrolirati plaćanje PDV-a tuzemnog "uvoznika", a na tržištu EU tako se prate ukupne količine robe i njihovo kolanje za statističke potrebe.  

Provjeriti status kupca
"Određene su i promjene rokova. Konačni obračun PDV-a podnosi se do kraja veljače, a ne više do kraja travnja kao dosad. U slučaju prestanka poslovanja, konačni obračun PDV-a po novome se podnosi u roku od dva mjeseca, dok je dosad vrijedio rok od tri mjeseca. Pomiče se i rok prijave PDV-a: po novome će se PDV trebati prijaviti najkasnije do 20. u mjesecu za prethodni mjesec. Dosad je taj rok bio do 30. u mjesecu za prethodni mjesec", kaže Idžojtić."Od 2015. počinje se oporezivati prodaja građevinskog zemljišta. Tada počinje i oporezivanje starih građevina, ili njihovih dijelova, koje nisu su korištene i nekretnina kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine", navodi Idžojtić.  Cinotti, pak, upozorava na to da je za tvrtke koje isporučuju iz RH na zajedničko tržište od velike važnosti pitanje kome isporučuju: pravnoj ili fizičkoj osobi, jer od tome ovisi mjesto oporezivanja. "Danom stupanja u EU generalno pravilo za mjesto oporezivanja u isporukama između pravnih osoba bit će mjesto sjedišta društva stjecatelja, te se obračunava stopa PDV-a koja se primjenjuje u zemlji članici stjecatelja.

Prilikom isporuke kupcu koji je fizička osoba koja se nalazi u EU generalno je pravilo da sjedište društva isporučitelja postaje mjesto oporezivanja. Dakle, kada hrvatsko društvo isporuči dobro kupcu fizičkoj osobi (koja nije porezni obveznik) na području EU, morat će mu obračunati hrvatski PDV", navodi Cinotti. Pitanje je što to znači kad je riječ o isporukama između pravnih osoba, primjerice, iz Hrvatske u Austriju, Italiju ili Njemačku, koji su najveći vanjskotrgovinski partneri hrvatskih tvrtki. Ako hrvatsko društvo prodaje robu društvu čije je sjedište u Austriji i koje je porezni obveznik PDV-a, tada se neće morati obračunati hrvatski PDV, već će austrijsko društvo biti dužno samo zaračunati austrijski PDV na primljena dobra. "Isti postulati će vrijediti i kada hrvatsko društvo nabavlja dobra od društva iz EU. U tom slučaju tuzemno (hrvatsko) društvo će samo zaračunati PDV na primljena dobra u visini propisane zakonske stope", kaže Cinotti, napominjući da je za funkcioniranje sustava važna jedinstvena baza poreznih obveznika, koja će osigurati da isporučitelj ima podatke o tome je li određena osoba porezni obveznik. "Zbog toga je na razini EU uspostavljen sustav VIES, koji je hrvatska inačica registra poreznih obveznika RPO-a. Tako će prije same isporuke društvo isporučitelj putem informatičke baze VIES provjeriti porezni status kupca", kaže Cinotti. 

Prag isporuka 270.000 kn
"Prag isporuka" novost je kod transakcija fizičkim osobama u drugim državama članicama. Prema prijedlogu Zakona, prag isporuka u Hrvatskoj će biti 270.000 kn. On definira, objašnjava Cinotti, što se događa kad se premaši vrijednosti isporuka inozemnog isporučitelja hrvatskim kupcima koji su fizičke osobe. Tada će se strani isporučitelj morati registrirati u Hrvatskoj za potrebe PDV-a. Alternativno, inozemna društva mogu odustati od praga i odmah se dobrovoljno registrirati u Hrvatskoj za potrebe PDV-a.

"Hrvatsko društvo koje obavlja oporezive isporuke fizičkim osobama u EU također treba pratiti prag isporuka u pojedinoj članici. Primjerice, za Sloveniju je prag isporuka 35.000 eura godišnje. Kada hrvatsko društvo isporuči fizičkim osobama na teritoriju EU iznos veći od praga isporuke, ima dužnost registrirati se u sustav PDV-a zemlje članice u kojoj obavlja isporuku", objašnjava Cinotti. Prema zakonskom prijedlogu, pretporez će se, čini se, moći priznati u trenutku nastanka obveze kod isporučitelja. To je važna novost, a značila bi da obveznik PDV-a ima pravo na odbitak pretporeza i ako kumulativno ne zadovolji dva uvjeta: da je primljen račun i obavljena isporuka, neovisno o tome je li izdana faktura. Cinotti kaže da ne može potvrditi tu promjenu, treba pričekati pravilnik o PDV-u. 

Vodič kroz nove pojmove 

Četiri vrste oporezivih transakcija

Od 1. srpnja, s hrvatskog stajališta, pojmovi izvoza i uvoza dobara odnosit će se samo na transakcije između RH i zemalja izvan područja EU, dok će nabava dobara u Hrvatskoj iz druge članice EU biti definirana kao stjecanje dobara unutar EU. Budući da se kupnja robe u drugim članicama Unije i prijevoz te robe u Hrvatsku više neće tretirati kao uvoz, naši će državljani izgubiti pravo na povrat PDV-a sadržanog u cijeni tih proizvoda. Pitanje povrata Mehrwertsteuera, IVA-e i VAT-a tako će postati prošlost, te će hrvatski građanin kao krajnji potrošač snositi punu cijenu kupljene robe. Analogno tome, ni državljanima drugih članica EU neće biti vraćan naš PDV. No, ta novost povlači za sobom i ukidanje carinskih kontrola i carinjenje dobara koja se prenose između Hrvatske i drugih članica EU. U pogledu PDV-a, EU raspoznaje četiri vrste oporezivih transakcija.  (Ozren Podnar/vlm)

Stjecanje dobara – nabava iz drugih članica
1. Stjecanje dobara obuvaća nekoliko tipova poslova: nabavu dobara, novih prijevoznih sredstava i trošarinskih proizvoda te premještanje poslovne imovine obveznika PDV-a iz jedne u drugu državu članicu.Mjesto oporezivanja stjecanja dobara određuje se ovisno o tome je li stjecatelj prešao iznos određen kao godišnji prag stjecanja. Taj prag određuje svaka zemlja članica, a minimalni je 10.000 eura. Stjecanje dobara iz druge države članice oporezuje se u zemlji podrijetla dobara, osim ako stjecatelj nije prešao godišnji prag stjecanja propisan u njegovoj državi. Ako je stjecatelj prešao godišnji prag stjecanja određen u njegovoj državi, stjecanje je oporezivo u državi odredišta, dok je oslobođeno u državi podrijetla isporuke. 

Isporuka dobara – prodaja u druge članice
2. Mjesto isporuke je država u kojoj počinje otprema dobra, ili država u kojoj se nalazi u vrijeme isporuke ako nije moralo biti otpremljeno. Kao što postoji prag stjecanja, postoji i prag isporuke, koji varira između 35.000 i 100.000 eura godišnje, ovisno o odluci pojedine države članice. Taj se prag odnosi na vrijednost isporuke dobara od svakog pojedinačnog isporučitelja smještenog u drugoj državi članici.Tako, primjerice, status nizozemskog poduzeća koje isporučuje dobra u Hrvatsku ovisi o tome je li on unutar 12 uzastopnih mjeseci prekoračio prag isporuke propisan u Hrvatskoj u iznosu od 35.000 eura. Prije nego što isporučitelj dosegne prag propisan u državi u koju isporučuje dobra, obračunava PDV koji vrijedi u njegovoj državi; nakon što prekorači prag propisan u državi odredišta isporuke, obračunava PDV te druge države. Isporuke novih prijevoznih sredstava unutar EU oslobođene su PDV-a u zemlji podrijetla, jer se ta dobra uvijek oporezuju u zemlji stjecanja. Tako će hrvatski kupac plaćati ovdašnji PDV na automobil kupljen drugdje u EU. Isporuke dobara fizičkim osobama koje nisu obveznici PDV-a, dakle krajnjim potrošačima, oporezive su u državi podrijetla dobara, uz iznimku novih prijevoznih sredstava, koja su uvijek oporeziva u zemlji odredišta. Plaćanja PDV-a oslobođene su i isporuke dobara koje obveznik PDV-a iz jedne države članice obavlja poreznim obveznicima ili pravnim osobama iz druge države članice, ako su ovi prekoračili prag stjecanja. 

Uvoz dobara – nabava izvan EU
3. Uvoz dobara je nabava dobara iz zemalja koje ne pripadaju Europskoj uniji. Takva je nabava podložna PDV-u prema poreznoj stopi propisanoj u zemlji uvoza, odnosno 25 posto u slučaju Hrvatske, pri čemu nije važno tko je uvoznik dobara. PDV se općenito naplaćuje na granici u isto vrijeme kad i carina. U primjeni je i odredba o oslobođenju od PDV-a u slučaju uvoza dobara niske vrijednosti (Low Value Consignment Relief – olakšica za pošiljke niske vrijednosti). Ako pri ulasku na teritorij EU dobra stavljena pod suspenzivnu carinsku proceduru ili sličan aranžman, zemljom uvoza smatra se zemlja članica u kojoj će takva procedura ili aranžman prestati vrijediti za dotičnu robu. Primjerice, ako dobra uđu u EU na području Italije, gdje su stavljena pod tranzitnu proceduru do konačnog odredišta u Hrvatskoj, podlijezat će PDV-u u Hrvatskoj. 

Isporuka usluga – bitno je odrediti mjesto
4. Usluge su vrlo široka paleta predmeta oporezivanja, u njih se ubraja sve što nije dobro ili (kolokvijalno) roba. Što se tiče usluga, razrađena su vrlo složena pravila uz pomoć kojih se određuje mjesto oporezivanja. Ono ovisi o prirodi usluge i o statusu primatelja usluge, koji može biti obveznik PDV-a ili osoba koja nije porezni obveznik, nego krajnji potrošač.  Isporuka usluga poduzetnika krajnjem potrošaču (Business to Customer ili B2C) oporezuje se na mjestu sjedišta davatelja usluga stopom PDV-a koja vrijedi u njegovoj državi. Isporuka usluga između poduzetnika (Business to Business ili B2B) u pravilu se oporezuje u mjestu sjedišta primatelja usluge prema tamo važećoj stopi PDV-a. Općenito je pravilo da se usluga obavlja tamo gdje je sjedište ili trajna adresa davatelja usluge, no to pravilo ima niz iznimaka, koje određuju da se usluga obavlja tamo gdje je sjedište primatelja usluge. Te iznimke uključuju: prijevozne i pomoćne prijevozne usluge; kulturne, umjetničke, sportske, znanstvene i obrazovne usluge; usluge intelektualnog vlasništva (prodaja autorskih i srodnih prava); pravne usluge; bankarske i financijske usluge; oglašivačke usluge; računovodstvene i inženjerske usluge; telekomunikacijske usluge i usluge emitiranja.Primjerice, prodaje li hrvatska produkcijska kuća prava na prikazivanje hrvatskog filma distributeru smještenom u Münchenu, kupac prava platit će hrvatskom prodavatelju osnovnu cijenu (bez PDV-a), no bit će dužan obračunati PDV po njemačkoj stopi i platiti taj iznos u njemački državni proračun.

Mjesto obavljanja usluga povezanih s nekretninama je mjesto na kojemu se nalazi nekretnina. Mjesto obavljanja usluga koje se dostavljaju elektroničkim  putem definirano je posebnim pravilima. Mehanizam naplate PDV-a kad se usluga obavlja u različitoj državi članici od one u kojoj davatelj usluge ima sjedište sličan je mehanizmu naplate kod stjecanja dobara unutar EU. Najniža opća stopa u EU ograničena je na 15 posto, a najviša stopa nije ograničena. Dopuštene su dvije snižene stope, ali najniža stopa ne smije biti niža od 5 posto. To znači da će se Hrvatska u EU oprostiti od nulte stope PDV-a, jer ona nije predviđena u poreznom režimu Unije. Istina je da nulta stopa postoji u nekim članicama, ali samo kao zaostatak iz vremena prije donošenja zakona na razini Unije. Tako neke stavke u Velikoj Britaniji i Irskoj nose nultu stopu, ali ni te države ne smiju tu stopu davati dodatnim dobrima i uslugama.  Još jedna prilagodba propisima EU obavezan je PDV na građevinsko zemljište, koji će se primjenjivati od 1. siječnja 2015. To će podići cijene stanova za približno pet posto.