Ekonomski analitičari slažu se da će jedan od najvećih problema Hrvatske u sljedećem razdoblju biti nedostatak radne snage. Taj problem već danas osjeti velik broj poslodavaca, i to u gotovo svim gospodarskim sektorima. Kao dva glavna uzroka ovog problema najčešće se ističu odlazak na bolje plaćene poslove u inozemstvo te obrazovni sustav koji ne vodi brigu o zahtjevima tržišta.

Da li je naše obrazovanje doista tako loše i da li bi se njegovom prilagodbom tržištu rada riješio problem kvalificirane radne snage, upitali smo vodeće ljude domaćih visokoobrazovnih institucija. Dekan Veleučilišta Baltazar Zaprešić Vladimir Šimović naglašava kako je nedostatak radne snage problem s kojim se susreću gotovo sve razvijene i zemlje u razvoju, ne samo Hrvatska. S istim problemom, kaže, bore se puno naprednije zemlje poput Njemačke, Rusije ili Finske. 

"Uvijek će ljudi koji mogu, odlaziti na bolje. Ono što zemlje poput Finske i Njemačke rade bolje od nas je razvoj i implementacija pametne migrantske politike koja smanjuje negativne učinke depopulacije kroz razne alate. Takva smišljena politika nudi strancima razne programe adaptacije koji su često i besplatni, nudi uvjete smještaja koji su prilagođeni njihovim financijskim mogućnostima, te programe cjeloživotnog obrazovanja koji pružaju informalno obrazovanje nužno za prilagodbu na novom tržištu rada", kaže Šimović i naglašava kako naše obrazovanje nije loše, a dokaz tomu je i uspjeh naših ljudi u inozemstvu.

  S time se slaže i Goran Oblaković, prodekan preddiplomskih studija Zagrebačke škole ekonomije i managementa (ZŠEM) i nadodaje da je očigledno da su naši stručnjaci iznimno kvalitetni i cijenjeni u svijetu. "Istovremeno velika stopa nezaposlenih visokoobrazovanih radnika dokaz je nesrazmjera obrazovnog sektora i potreba tržišta rada. Potreba za prilagodbom je neupitna. Često se u medijima diskutira o reformi obrazovanja, ali nažalost unapređenja su samo inkrementalna. Efikasni obrazovni sustavi bazirani su na zdravom natjecanju, koje vodi prema kvalitetnijem obrazovanju, fokusu na studentu i njihovom zapošljivosti nakon studija. Svaka institucija koja je fokusirana na studente i njihove potrebe, prati gospodarski, tehnološki i znanstveni razvoj čemu prilagođava svoje programe", kaže Oblaković i navodi za i ZŠEM posvećuje veliku pažnju unaprjeđeniju svojih studijskih programa po uzoru na vodeće svjetske škole. K

ao rezultat tih napora Eduniversal, globalna rejting agencija za visokobrazovanje sa sjedištem u Francuskoj, izabrala je ZŠEM među tri najbolje poslovne škole u Istočnoj Europi, ističe Oblaković i napominje kako je bitno istaknuti da veliku odgovornost za svoju sudbinu preuzimaju i studenti pri odabiru visokoškolskih ustanova. "Pri odabiru je iznimno važno procijeniti potencijal zapošljavanja u budućnosti", smatra prodekan ZŠEM-a. 

Kontinuiran angažman sviju
Ivana Silić, voditeljica odjela za upise u RIT Croatia ističe da ljudi iz Hrvatske odlaze iz mnogih razloga, ponekad su to bolje plaćeni poslovi u inozemstvu, bolji obrazovni sustavi, bolja medicinska njega, a ponekad jednostavno, osobito kod mladih, činjenica da to jednostavno – mogu.

"Uređeniji sustav, mogućnost veće zarade, lakše pokretanje posla i općenito više mogućnosti, poticaj je ljudima da okušaju svoju sreću drugdje. Neovisno o razlozima, ako konkretno govorimo o onima koji odlaze "trbuhom za kruhom", onda ne možemo izdvojiti samo jedan faktor i reći – da, kriva je porezna politika države ili obrazovni sustav. Niti jedna individualna mjera neće u potpunosti promijeniti situaciju, ali promjene su potrebne i zahtijevaju aktivan i kontinuiran angažman tri strane: države, poslovnog sektora i obrazovnih institucija. Ovo naravno ne znači da nitko u državi nije aktivan po tom pitanju, samo da bi to trebalo smislenije i cjelovitije oblikovati i provoditi", kaže Ivana Silić i ističe da je modernizacija obrazovanja i prilagodba potrebama tržišta rada nužna je jer će pripremiti mlade ljude za život. Današnji poslodavci, kaže, traže od zaposlenika da uče, mijenjaju se i brzo donose odluke. 

"Prošla su vremena kada su poduzeća tražila ljude koji rade što im se kaže. Obrazovni sustav koji se u velikoj mjeri bazira i dalje na tome da učenici i studenti svladaju određeno gradivo i potom ga uspješno reproduciraju zasigurno ne može odgovoriti na potrebe modernog tržišta rada. Potrebno je znatno promijeniti pristup i početi raditi na tome da učenici i studenti budu spremniji za donošenje odluka, inoviranje, kritičko promišljanje i cjeloživotno učenje u današnjem brzomijenjajućem okruženju", smatra Ivana Silić. Goran Luburić, prodekan za nastavu i studente na Visokoj poslovnoj školi Zagreb (VPŠZ), kaže kako su odlasci mladih iz Hrvatske svojevrsna lančana reakcija do koje dolazi zbog mnogo (ne)vođenih sustava i krivih politika unutar sustava. 

Svatko gleda samo sebe
"Od političko-upravljačkog vrha koji je sam sebi svrha i u kojemu je glavna mantra 'doći na vlast, sjesti na tron', proizvodnje negativnih informacija od strane medija pa i do odgoja unutar vlastite obiteljske zajednice. Treba krenuti od sebe. Svi čekaju druge da se stvari pokrenu i pritom sjede pasivno. U konačnici, rekao bih da je problem u nama samima – nismo spremni na promjene niti (još uvijek) dovoljno željni promjena. Zbog toga svatko na kraju radi za sebe i briga ga za sustav. Da, točno, takvo je stanje i u obrazovanju. Čujem da su neki fakulteti iz područja društvenih znanosti podigli upisne kvote. A nisam čuo da su oni iz tehničkog područja učinili to isto. Tako da, svatko gleda samo sebe i svoj interes. Neka opstanu najbolji, a drugi neka se jednostavno ugase – saturacija je prevelika.

Za nekoliko godina doći će do konsolidacije obrazovnog sustava jer će faliti onaj glavni ''sastojak'' za održivost tog sustava: učenici, odnosno studenti. Obrazovni sustav će, uz ostale uvjete nepromijenjene, kad tad doći u ravnotežu. 'Napuhana' zvanja će se ispuhati jer će tržište rada uvjetovati toj ravnoteži. 'Ispuhivanje' je počelo, to se već sada događa. Pustite tržište da odradi svoje", poručuje dekan VPŠZ.  Vodeće ljude visokoobrazovnih institucija upitali smo i da li je normalna situacija da država primjerice financira školovanje jednog liječnika, informatičara ili inženjera strojarstva koji će odmah nakon primitka diplome otići raditi u inozemstvo. Da li je tako nešto moguće u razvijenim zemljama ili postoji one imaju razvijen neki 'mehanizam' koji to sprječava. 

Sustav fondova za stipendije
"Prvenstveno je važno naglasiti kako odljev radne snage iz Hrvatske uključuje obrazovane i neobrazovane radnike. Naravno postoje razni "mehanizmi" za sprječavanje odlaska iz zemlje. Primjerice, u zdravstvu se svaki specijalist ugovorno veže na određeni vremenski period nakon specijalizacije. Postoje primjeri iz drugih zemalja gdje se za svaki uloženi dolar vraća dva ili tri puta više ako se odlazi u inozemstvo, što doprinosi održivosti obrazovnih sustava. Najveći problem nije financijske prirode već duži vremenski odmak potreban za obrazovanje odrađenih stručnjaka. U nekim strukama potrebno je 10 do 15 godina za obrazovanje pa već osjetimo velike nedostatke visoko obrazovanih u nekim sektorima", kaže Oblaković iz ZŠEM-a i nadodaje kako se odlazak visokoškolovanih u inozemstvo odmah nakon primitka diplome prvenstveno može spriječiti stvaranjem prilika u našem gospodarstvu, boljim standardom i kvalitetom života, većim plaćama, te stabilnošću gospodarstva. 

Šimović iz Baltazara napominje kako besplatno obrazovanje ne postoji i u situacijama kada država financira školovanje jer se radi o novcu poreznih obveznika. "U razvijenijim zemljama, recimo u Švedskoj, Danskoj ili Norveškoj to je riješeno kroz sustav fondova koji pružaju stipendije. Kroz ovakvu formu nastaje veza između poreznih davanja i plaćenog školovanja. Studentima se omogući školovanje kroz stipendiju, a oni ju krasnije vraćaju kroz rad u manjim obrocima i na duže vrijeme. To je win-win situacija i za porezne obveznike i za studente", ističe Šimović.  Ivana Silić iz RIT Croatia smatra kako je izdvajanje državnih sredstava za obrazovanje potrebno i poželjno jer se tako mladima omogućava da se školuju čak i kada im njihova financijska situacija to ne dozvoljava te da po završetku ostvare uspješan život, gdje god to oni žele. 

"Bilo bi idealno da to bude Hrvatska, ali ne slažem se da bismo im to trebali uvjetovati. Trebamo problem gledati s druge strane; nisam sigurna da bi sprečavanje mladih da odlaze iz zemlje nekom takvom mjerom pomoglo državi. Pobornik sam toga da se mladima omogući pristup kvalitetnom obrazovanju te da se poradi na mjerama koje će im omogućiti da kasnije u Hrvatskoj ostvare dobar život. Jedan dio problema je i u tome što financiramo obrazovanje u područjima u kojima zaista nema toliko posla. Potpuno razumijem da su mladi zainteresirani za neko područje, ali svakako bih ih prije upisa fakulteta bilo dobro suočiti sa stanjem na tržištu rada u toj profesiji kako bi donijeli odluku znajući moguće posljedice iste", kaže Silić i zaključuje kako ima smisla izdvajati sredstva za obrazovanje koje se redovno prilagođava i razvija u skladu s potrebama društva i gospodarstva, u skladu s vremenom u kojem živimo, te da se provodi kontrola kvalitete pružene usluge.