U bogatim zemljama školovanje se smatra najvećim ulaganjem, a cjeloživotno obrazovanje, zbog sve bržih tehnoloških i promjena u proizvodnim procesima, pokazuje i spremnost za napredak i za gospodarski razvoj zemlje. Hrvatima, gleda li se europske statističke pokazatelje, doškolovanje nije milo, štoviše, nalazimo se u skupini zemalja koje su na začelju ljestvice EU po cjeloživotnom obrazovanju.

Gori Bugari i Grci

Svega 4,4 posto odraslih osoba, u dobi od 25 do 64 godine, pohađalo je u 2022. neki oblik dodatnog obrazovanja. Gleda li se podatke iz petogodišnjeg razdoblja, lani je zaustavljen pomak naprijed jer u 2021. dodatno se školovalo 5,1% odraslih. Generalno, Hrvatska po ovom kriteriju zaostaje za ostalim članicama. U prosjeku je na razini EU sklono dodatnom obrazovanju 11,9% odraslih, s tim da je i to u zadnjih pet godina najbolji rezultat, veći u pravilu za postotni bod nego prethodnih godina.

Nije utjeha, no slabiji rezultat od nas imale su tek Bugarska i Grčka. U Bugarskoj je taj udjel bio svega 1,7, a u Grčkoj 3,7%. Obje zemlje, gleda li se petogodišnje razdoblje, bilježe trend smanjenja interesa građana za cjeloživotnom edukacijom. U Hrvatskoj to, istina, nije slučaj, jer 2018. neki vid dodatnog obrazovanja imalo je 2,9 posto građana. No, u susjednoj Sloveniji, s kojom se i radi prošlosti rado uspoređujemo, gotovo dvostruko veći udjel odraslih stanovnika sklono je dodatnoj edukaciji – lani ih je čak 22,3% pohađalo neki dodatni oblik školovanja. Još više možemo zavidjeti trendu, jer Slovenci su u prethodnim godinama imali udjel cjeloživotnog obrazovanja čak i na 8,4 posto.

Kao i u drugim pokazateljima, sjeverne zemlje Europe prednjače i u sklonosti cjeloživotnom obrazovanju. Rekorder je i lani bila Švedska, u kojoj je čak 36,2% odraslih polazilo neki oblik doškolovanja, a to je ujedno i najveći ostvareni udjel unatrag pet godina. Finska je 2021. bila drugoplasirana, s 30,5%, no lani je i kod njih naglo splasnuo interes, čak na najnižu razinu u pet godina, na 25,2%. Tako su za nastavak obrazovanja zainteresiraniji bili u Danskoj (27,9%), Islandu (27,1%) i u Nizozemskoj (26,4%).

U pravilu, slabiji interes za cjeloživotno obrazovanje je na istoku EU i u bivšim socijalističkim zemljama, uz izuzetke poput Estonije. No, zanimljivo je da je i Njemačka među zemljama sa slabijim interesom za cjeloživotno obrazovanje, s prosjekom značajno ispod razine cijele EU. Lani je u toj gospodarski najmoćnijoj europskoj članici neki oblik obrazovanja koristilo tek 8,1% odraslih stanovnika.

Predvodi Zagreb

Kad je o hrvatskim područjima riječ, iz podataka o NUTS-2 jedinicama vidljivo je da je za trend zaslužan Grad Zagreb, na čijem se području i nalazi najveći broj odraslih koji se dodatno školuju. Lani je njihov broj osjetno pao, sa 10,9 na 7,2%. To je ostavilo traga i na ukupan rezultat, premda su ostale regije uglavnom bilježile pozitivan trend. Točnije, rastao je broj odraslih na doškolovanju u Sjevernoj Hrvatskoj (3,5%), te u Jadranskoj Hrvatskoj (4,5%), dok je u Panonskoj Hrvatskoj taj udjel lani opao (3,2%). No, gleda li se petogodišnje razdoblje, sve su regije imale pozitivan trend. Panonska Hrvatska je, primjerice, u 2018. imala svega 1,8% građana u radno aktivnoj dobi koji su prolazili dodatno školovanje i obuku.

Eurostat inače ne ulazi detalje pojedinih oblika edukacije koje se evidentira i koji dominiraju na pojedinim područjima, no zanimljivo je da se u podacima utvrdilo da je sklonost dodatnom obrazovanju više zastupljene u ženskoj populaciji. Ukupno je na razini EU 12,9% žena u radno aktivnoj dobi sudjelovalo u obrazovanju, što je 2,1 postotni bod iznad prosjeka za muškarce (10,8%), a gleda li se broj NUTS 2 regija, od 233 regija u svega njih 38 bile su više stope dodatne edukacije muškaraca. I u Hrvatskoj su žene sklonije cjeloživotnom obrazovanju, njih pet posto odraslih, za razliku od 3,9% muškaraca. Jedino je u Sjevernoj Hrvatskoj muška populacija sklonija nastavku obrazovanja.