O obrazovanju se danas, a i u proteklim godinama, mnogo govori – iz raznih perspektiva koje uključuju utjecaj obrazovanja na razvoj pojedinca, društva, zajednice, no vrlo rijetko ili nikada se u klasičnoj literaturi ne spominje izravan utjecaj znanja, odnosno obrazovanja, na ekonomski napredak, odnosno gospodarski rast.

Možda to proizlazi i iz činjenice da se ekonomski razvoj na našim prostorima relativno nedavno počeo percipirati kao prilika za značajniji iskorak iz okruženja zemalja s kojima se možemo uspoređivati, a koje zovemo zemljama Nove Europe.

Do osamostaljenja, Republika Hrvatska bila je dio zajednice u kojoj se ekonomska održivost uvelike oslanjala na zaduživanje i intervencionističke politike koje nisu za primarni cilj imale gospodarski rast i razvoj kakav njeguje zapadni, odnosno, kapitalistički sistem orijentiran na konkurentnost i kompetitivnost pojedinačnih ekonomija.

2023.- Europska godina vještina

To je rezultiralo i time da se na obrazovanje gledalo kroz prizmu funkcionalizma, odnosno, neposredne koristi za održavanje sustava, a manje kao na alat koji pojedincu može pomoći u ostvarenju karijernog i osobnog napretka. Upravo je osobni napredak (obrazovanog) pojedinca koji onda kao takav doprinosi i ukupnom prosperitetu tema istraživanja pripremljenog za potrebe Europske komisije naziva “Economic Case for Education (EEC)” u kojemu autor, prof.dr.sc. Ludger Wössmann zagovara tezu da bi zanemarivanje ekonomske perspektive u obrazovanju ugrozilo prosperitet budućih generacija, jačanjem siromaštva, društvene isključenosti i financijske održivosti sustava socijalne skrbi (s povećanjem broja korisnika, a smanjenjem broja onih koji doprinose sustavu produktivno).

Istraživanje je longitudinalno te je obuhvatilo podatke u razdoblju od 50 godina (1960. – 2009.) i time nam dalo vrijedan uvid u korelaciju rasta akumuliranog znanja u društvu s rastom BDP-a. Iako istraživanje nije u potpunosti novo, ono je i dalje vrlo relevantno s obzirom da se ovako opsežna istraživanja vrlo rijetko provode, a pogledamo li tematiku koju zahvaća možemo reći i da je jedno od rijetkih u tom specifičnom području.

Godinu u kojoj se nalazimo, Europska komisija prepoznala je kao Godinu vještina, s posebnim fokusom na poticanje upravo konkurentnosti, talenata i društvene uključenosti kvalificiranih radnika. Komisija je vještine odabrala kao ključan preduvjet u osnaživanju društva s ciljem što kvalitetnijeg i bržeg izlaska iz krize uzrokovane tektonskim promjenama na geopolitičkom planu, jačanjem gospodarske uloge vlada diljem svijeta, razvoju digitalnih tehnologija te inflacijom i rastom neizvjesnosti na tržištima kapitala.

Da razvoj kvalitetnih vještina značajno doprinosi rastu prihoda kućanstava pokazuju primjeri zemalja poput Irske, Njemačke, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva. Istraživanje je pokazalo da je povrat investicije u vještine najveći u onim zemljama koje imaju liberalnije radno-pravne odnose i manje udjele javnih investicija u korist privatnih. Vještine s najvećim povratom investicija su one u području matematičke i jezične pismenosti te rješavanja problema (problem-solving).

Otpornost gospodarstva

Iz makroekonomske perspektive, na obrazovanje možemo gledati kao na ulaganje koje povećava individualnu produktivnost, a na stečene (čovjekove) vještine kao kapital koji čini značajan faktor u proizvodnji usluga i dobara, a što je još važnije, taj kapital se može i akumulirati.

Na razini ukupnog gospodarstva, akumulacijom kvalitetnog ljudskog kapitala – odnosno ljudskih talenata kako ih danas radije zovemo – povećava se i stopa rasta gospodarstva, čime dolazimo do zaključka da obrazovanje uistinu vrlo izravno podiže makroekonomsku produktivnost nacije. Upravo su vještine ključne u stopi rasta gospodarstva, pokazuje EEC istraživanje u kojem stoji da povećanje obrazovnih postignuća za 50 PISA bodova dugoročno vodi do jednog postotnog boda više stope gospodarskog rasta.

U slučaju poboljšanja prosječnog postignuća učenika za 25 PISA bodova, ekonomska dobit EU ima potencijal rasta na 35 bilijuna eura do 2090. godine. To možemo prevesti kao povećanje BDP-a (iz 2013.) za 6,2% u istom vremenskom periodu te prosječnim rastom plaća od 12% u promatranom periodu za sve radnike u zemlji.

Znanja i informacije danas su dostupniji nego prije, ali upravo u toj velikoj dostupnosti leži i zamka prevelike mogućnosti izbora. Na našem MBA studiju trudimo se vrhunske pojedince strukturiranim i praktičnim pristupom usmjeravati prema korištenju vlastitog punog potencijala, ne samo zato da bi se oni time ostvarili kao ljudi, nego i zato jer to za njih ima jednu vrlo pragmatičnu i neposrednu korist, a to je rast plaća.

Alumniji Algebrina MBA studija to potvrđuju – većina naših polaznika ostvarila je napredovanje u samo godini dana od završetka programa i to na rukovodeće pozicije. Obrazovanjem na, kako mi to volimo reći, američki način, uz stručnjake s Kelley School of Business, polaznici Algebrinih programa vještine kritičkog razmišljanja i problem-solvinga bruse na poslovnim simulacijama i stvarnim slučajevima koji ih stavljaju u poziciju donositelja odluke.

Također, grade mrežu poznanstva koja u sebi sadrži splet vrlo različitih znanja iz širokog spektra industrija kao što su energetika, financije, ICT, farmaceutika. Jedno od vrijednih saznanja koje nam EEC istraživanje donosi jest i to da obrazovanje pomaže ljudima u jačanju prilagodljivosti, što im povećava zapošljivost u turbulentnim vremenima u kakvima se sada nalazimo. Vještine prilagodljivosti – ili otpornosti – ključne su u prevenciji siromaštva i socijalne nejednakosti u trenucima krize i nestabilnosti.

Zaostajanje za SAD-om i Kinom

Osim utjecaja na pojedinca, stjecanje novih znanja i vještina ključno je i za poslodavce koji se i u Hrvatskoj danas natječu u globalnoj tržišnoj utakmici i ne mogu si dozvoliti stagnaciju. U dinamici tržišta rada kakvoj trenutno svjedočimo – to ponekad čini i ključnu razliku koju poslodavci donose pri odabiru zaposlenika koje će zadržati i u koje će dalje ulagati.

Paradoksalno, ako se vratimo na onaj prvobitni pristup u kojemu je sustav bio ispred pojedinca, uzimanjem u obzir razvoja individualnih vještina povećava se korist za cijelu zajednicu, kroz multiplikaciju znanja u segmentu istraživanja, razvoja i inovacija. Europa zaostaje za Amerikom i odnedavno Kinom gledano kao postotak BDP-a što otvara pitanje daljnjeg zaostajanja za njihovim gospodarstvima.

Podaci Science Business Report-a iz 2017. godine ukazuju na to da se ulaganje u R&D dugoročno isplati. Iako se te procjene uvelike razlikuju ovisno o parametrima koji se istražuju, najčešće za nacionalna ulaganja i ulaganja EU-a povrat iznosi oko 20 posto godišnje, što je daleko više od kategorija dionica ili obveznica.

Kod promatranja važnosti ulaganja u obrazovanje važno je da fokus bude na ishodima učenja, ne samo na duljini trajanja pojedinih programa. U Algebri često znamo reći da osiguravamo znanja potrebna za tržište rada – i pri tom prije svega mislimo na primjenjivost stečenih vještina i kompetencija, a diploma je samo “šlag na torti” cjelokupnog procesa. Danas moramo uzeti u obzir i jednu sasvim novu dimenziju koju nam otvaraju umjetna inteligencija, strojno učenje i IoT – a to je naučiti i sebe i druge i programe kako učiti, odnosno, kako na optimalan način procesuirati velik broj informacija te ih primijeniti na što efektivniji način.

Republika Hrvatska nažalost se suočava s teškom demografskom slikom i odljevom mozgova, što sigurno utječe i na ekonomski razvoj zemlje, ali osiguravanjem kvalitetnih obrazovnih programa s inovativnim pristupima učenju vjerujem da možemo konkurirati ne samo onim prije spomenutim zemljama Nove Europe, već i razvijenijim zapadnim ekonomijama.

* Autor je rukovoditelj poslovnog područja za MBA studij Algebre