Koje su najveće prepreke koje u Hrvatskoj koče primjenu obnovljivih izvora energije vezanih za vodik te zašto smatra da će projekti koje trenutno provodi Energetski institut Hrvoje Požar značajnije doprinijeti bržem razvoju vodika na nacionalnoj razini, otkrivaju dr. sc. Danica Miljković i Dinko Đurđević, vodeći stručnjaci za vodik u Hrvatskoj

Jedan od ključnih ciljeva Europske unije je do 2025. postići klimatsku neutralnost, a vodik iz obnovljivih izvora ili tzv. zeleni vodik ima važnu ulogu u dekarbonizaciji gospodarskog sektora, prije svega teške industrije i teretnog prometa.

Naime, smanjenje emisije stakleničkih plinova u tim je sektorima teško izvesti na druge načine, primjerice elektrifikacijom, pa je čisti vodik energent za ostvarenje značajnih i lokalnih i globalnih klimatskih ciljeva. Osim toga, podaci kažu kako bi vodik mogao smanjiti emisiju CO₂ za 6 gigatona godišnje, generirati 820 milijardi eura svake godine i podržati više od milijun radnih mjesta u Europi do 2050.

Međutim, proizvodnja vodika iz obnovljivih izvora energije ima visoku cijenu – što zbog velike ovisnosti o cijeni električne energije, što zbog same visoke cijene tehnologije za proizvodnju (tehnologije elektrolizatora). Osim toga, Europa čak 95 % vodika još uvijek dobiva iz fosilnih goriva (što oslobađa 100 milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje), a proizvodi tek nešto više od 3 % zelenog vodika.

Ipak, Europski parlament kao prioritet želi poticaje za stvaranje europskog tržišta vodikom i brzo uvođenje infrastrukture za vodik, postupno ukidanje vodika iz fosilnih goriva te procjenu mogućnosti prenamjene postojećih plinovoda za transport i podzemno skladištenje vodika. Da bi postigli zacrtani cilj konzultantska tvrtka PwC Strategy procijenila je da treba izgraditi 120 gigavata kapaciteta za elektrolizu.

EU ima nekoliko strateških dokumenata koji “guraju” proizvodnju vodika, kao i Europsku strategiju za vodik. Strateški okvir za razvoj vodika postoji i u Hrvatskoj od 2022. godine. Također, postoji i Grupacija za vodik Hrvatske gospodarske komore koja već niz godina radi na promociji vodikovih tehnologija, okupljajući stručnjake i tvrtke iz ovog sektora kako bi zajednički doprinosili razvoju održivih rješenja.

Predsjednica Grupacije za vodik HGK, dr. sc. Danica Maljković, postala je prva osoba iz Hrvatske izabrana za članicu Upravnog odbora Hydrogen Europe, vodeće organizacije koja promovira korištenje vodika kao ključnog energetskog izvora budućnosti. Također, ispred Hydrogen Europe dr. sc. Maljković imenovana je i predsjednicom Upravnog odbora Clean Hydrogen Partnershipa, javno-privatnog partnerstva između EU, industrije i istraživačke zajednice kroz kojeg će se plasirati više od 2 milijarde eura za razvoj i primjenu tehnologija vezanih za čisti vodik. Upravo je razvoj novih tehnologija prema mišljenju dr. sc. Maljković ključan kako bi Europa postala svjetska elektrana vodika te pobijedila najveće konkurente, Kinu i SAD.

 „Nove tehnologije, poput bijelog vodika, naprednih membrana i umjetne inteligencije, obećavaju smanjenje troškova i pojednostavljenje procesa proizvodnje vodika. Dok tehnologije poput gorivnih ćelija i skladištenja energije ostaju temelji vodikovog gospodarstva, inovacije su njegov pokretač. No, vodik nije samo čista energija – on je prilika za rješavanje izazova izvan energetskog sektora, zahtijevajući radikalno preispitivanje postojećih procesa i kontinuirano povećanje učinkovitosti.

Naime, Europa danas uvozi više od 80% svoje energije, čineći nas osjetljivima na vanjske šokove. Vodik nudi put ka dekarbonizaciji i energetskoj suverenosti, smanjujući ovisnost o fosilnim gorivima i povećavajući sigurnost energetske opskrbe. No vodik istovremeno i jača otpornost europske ekonomije i povećava konkurentnost na globalnoj razini“, smatra dr. sc. Maljković.

Obnovljivi vodik, za koji se opredijelila Hrvatska, osim elektrolizom iz obnovljivih izvora energije, može nastati i pirolizom otpada. Daljnjim razvojem procesa “otpad u vodik” (eng. Waste-to-hydrogen) jednim bi udarcem tako mogli riješiti dvije muhe – problem nagomilavanja nerecikliranog otpada i smanjenje emisije štetnih plinova. Ipak, pomaci na nacionalnoj razini još su relativno mali, a Dinko Đurđević, stručnjak za vodik iz tvrtke Green Sustainable Solutions, smatra kako je ključna prepreka razvoju vodika u Hrvatskoj nedostatak definiranog zakonodavnog okvira koji potiče i obvezuje izgradnju kapaciteta za proizvodnju, ali i korištenje vodika u različitim sektorima (hard-to-abate industrija i mobilnost).

“Takav okvir, nažalost, ne postoji niti za europskoj razini, već su uglavnom aktualne strategije kojima se otvara mogućnost i potiče razvoj vodikovih ekonomija i proizvodnje. Međutim, u 2023. je razvijen jedan od glavnih dokumenata na razini EU, tj. pravila za obnovljivi vodik. Iako su u tom okviru definirana pravila, ona su vrlo kompleksna i imaju brojna ograničenja. Za takav kompleksan dokument, firme moraju imati stručnjake koji poznaju tematiku i fokusiraju se eksplicitno na nju, što u Hrvatskoj nije slučaj”, pojašnjava Đurđević i napominje kako je druga ključna prepreka financijska održivost takvih projekata.

“Takve tehnologije imaju visoke operativne troškove, a u ovom slučaju je to finalna cijena vodika. Ukoliko razmatramo obnovljivi vodik, on značajno ovisi o cijeni proizvedene električne energije. Profitabilnost takvih projekata se mora gledati (poprilično) dugoročno i uz činjenicu da ona i dalje ovisi o političkim i financijskim poticajima EU, za što se većina hrvatskih firmi nije spremna odlučiti” kaže ovaj stručnjak.

Ipak, jedan od važnijih projekata za nas trenutačno je Dolina vodika Sjeverni Jadran (NAHV) u kojem sudjeluje gotovo 40 tvrtki iz Hrvatske, Slovenije i Italije, a ideja je stvoriti prvu međunarodnu dolinu vodika u Europi. Đurđević smatra da je Dolina Vodila Sjeverni Jadran politički značajan, ali tehnički zahtjevan projekt, jer obuhvaća prekogranični transport vodika i traži dodatno sufinanciranje.

Stoga bi prije svega, smatra ovaj stručnjak, projekti financirani na razini EU, poput GREET CE i HyEfRe, mogli značajnije doprinijeti bržem razvoju vodika na nacionalnoj razini. Da je za ostvarivanje ambicioznih planova potrebna međusobna suradnja između tvrtki te, sukladno tome, smanjenje financijskog opterećenja za svakog pojedinog dionika, slažu se i u Energetskom institutu Hrvoje Požar, gdje provode projekte koje Đurđević navodi.

Projekt GREET CE (engl. Green Transition in Central Europe) pomaže tvrtkama, istraživačkim institucijama i ostalim dionicima poput javnih tijela da se povežu, zajednički razvijaju poslovanje, dijele znanja i informacije te zajednički razmatraju  mogućnosti financiranja inovativnih rješenja, među kojima je, dakako, i vodik kao rješenje za dekarbonizaciju.

Od siječnja 2025. u okviru projekta planirano je ciljno umrežavanje dionika sa područja Hrvatske, Slovenije i Rumunjske s ciljem identifikacije zajedničkih interesa i mogućnosti suradnje na temama vodika. Ovaj projekt financiran je iz programa I3 (Interregional Inovation Investment Mechanism EU) koji ima za cilj podršku međuregionalnim inovacijskim projektima u fazama komercijalizacije i širenja, u koji se vodik odlično uklapa.

Projekt HyEfRe (engl. Hydrogen integration for efficient renewable energy systems), pak, nastoji promovirati korištenje vodika kao spremnika energije za balansiranje potrošnje i proizvodnje električne energije. Naime, projekt nastoji ubrzati ovu tranziciju uspostavom zelenih vodikovih ekosustava u osam regija Središnje Europe. Partneri rade na stvaranju poticajnog okruženja za ulaganja u obnovljive izvore energije i tehnologije zelenog vodika.

U okviru projekta razvijaju se i testiraju napredni alati za izračun optimalnih parametara tehnoloških rješenja koja bi koristila viškove obnovljive energije za proizvodnju zelenog vodika. Dodatno, izradit će se i akcijski plan usmjeren na smanjenje regulatornih prepreka koje trenutno koče primjenu obnovljivih izvora energije i tehnologija vezanih uz zeleni vodik poput složenosti (u nekim zemljama središnje Europe i nedostatak) administrativnih postupaka za izdavanje dozvola za postrojenja koja koriste vodik.

Hrvatska, kažu u EIHP-u, ima značajan potencijal za razvoj vodika, naročito iz obnovljivih izvora energije, uzevši u obzir postojeće i buduće kapacitete obnovljivih izvora energije koji se mogu razviti. Naime, postojeći kapaciteti obnovljivih izvora energije predstavljaju opterećenje za elektroenergetski sustav, no ako bi se suvišak energije (koji je moguće analizirati kroz HyEfRe projekt) iskoristio za proizvodnju vodika, i kasnije za balansiranje mreže, to bi, kaže Đurđević, pridonijelo znatnom (privremenom) olakšanju u sustavu.

Osim analize viškova, kroz HyEfRe projekt planira se i razvoj softverskih alata koji bi trebali olakšati prijelaz na obnovljive izvore energije te, naravno, potaknuti i ulaganja u tehnologije zelenog vodika. Također, po pitanju znanstvenog aspekta, Hrvatska ima velik broj stručnjaka koji mogu doprinijeti daljnjem razvoju ekonomije vodika na EU razini, što je važno iskoristiti kroz razvoj EU projekata.

Dr. sc. Danica Miljković kao jedna od najrelevantnijih stručnjakinja u Hrvatskoj za pitanja vodika smatra kako je vrijeme da prijeđemo s pilot-projekata i deklaracija na konkretne korake. Kreatorima politika stoga šalje jasnu poruku: pojednostavite procese izdavanja dozvola, uskladite administraciju, dajte prioritet infrastrukturi i osigurajte financijske mehanizme koji potiču inovativnost i skalabilnost, posebno za mala i srednja poduzeća. Europa ima priliku postati globalni lider u vodiku. No, da bismo to postigli, moramo djelovati odmah.

* Sadržaj omogućio EIHP