Nedavno je s tržišta povučena Domaća kobasica Ravlić jer je u sebi imala bakteriju iz roda Salmonella. Riječ je o bakteriji koja uzrokuje salmonelozu, bolest koja se manifestira kroz proljev, vrućicu, abdominalne grčeve, a mogući su i teži oblici ako bakterija iz crijeva uđe u krvotok. Zaraza ovom bakterijom nije nimalo bezopasna za ljudsko zdravlje, a ipak je, unatoč vrlo strogom europskom, pa i hrvatskom sustavu kontrole sigurnosti i kvalitete hrane, završila na tržištu, a potom u hladnjacima i crijevima potrošača.

Najsigurniji na svijetu?

Kako je zdravstveno neispravna Domaća kobasica Ravlić završila na policama trgovina i što je u proizvodnji pošlo po zlu pokušali smo doznati iz mesnice Ravlić, no na upit nisu odgovorili. Nismo tako doznali niti koje su količine završile kod potrošača. No, Domaća kobasice iz mesnice Ravlić tek je jedan od ukupno 69 proizvoda koji su ove godine (do 4. listopada) povučeni s tržišta. Ukupno je u posljednje tri godine, odgovaraju iz Državnog inspektorata (DIRH), zbog nesukladnosti i zdravstvene neispravnosti s polica trgovina u Hrvatskoj povučeno 304 proizvoda. Najviše ih je povučeno 2021. godine, njih 118, i to, zanimljivo, najčešće onih koji dolaze s tržišta Europske unije (53 proizvoda).

Općenito se, pokazuju podaci DIRH-a, najčešće povlače proizvodi porijeklom iz EU-a, zajednice koja svojim propisima, mehanizmima i alatima svima koji posluju s hranom postavlja najrigoroznija pravila kontrole na svijetu. Od ukupno povučenih proizvoda tako je s područja EU-a posljednje tri godine bilo njih 125, iz trećih zemalja 84, a iz Hrvatske 54. Također, 2021. najčešći razlog povlačenja hrane bili su pesticidi, a prošle i ove godine mikroorganizmi (bakterije, virusi, paraziti).

Vrlo česte obavijesti o povlačenju zdravstveno neispravne hrane s tržišta, koje dolaze putem RASFF sustava brzog uzbunjivanja (europskog informatičkog sustava pokrenutog 1979. s ciljem brze razmjene informacija među nadležnim nacionalnim tijelima o zdravstvenim rizicima povezanima s hranom) potiču na pitanja koliko je sustav kontrole hrane efikasan te koliko je hrana koju jedemo sigurna i kvalitetna. Prema odgovorima koje smo dobili od nadležnih tijela zaduženih za provođenje i kontrolu sustava sigurnosti hrane – Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH) i Državnog inspektorata – sustav je dobar i jedan od najsigurnijih na svijetu.

Međutim, Marijan Katalenić, stručnjak za sigurnost i kvalitetu hrane, smatra da bi trebao i mogao biti bolji. “Ako nadzor nad proizvodnjom hrane od polja do stola nije temeljit i stalan, postoji rizik kontaminacije u nekoj od faza proizvodnje. To rezultira zdravstveno neispravnom hranom koja se nudi potrošaču”, upozorava Katalenić. A riječ je, napominje, o kompleksnom sustavu koji uključuje brojne aktere – poljoprivrednike, uzgajivače, prehrambenu industriju, male proizvođače, transport, skladištenje, trgovinu i potrošače. Svatko tko dolazi u kontakt s hranom nosi svoju odgovornost i može biti kritična točka, objašnjava Katalenić.

Ispravno, ali ne i kvalitetno

“Ako proizvođač ne kontrolira sirovinu koja je došla s polja, a tretirana je pesticidima ili je loše skladištena, pa ima aflatoksine u prevelikim količinama, onda je on kriv. No, ako prehrambena industrija isporuči zdravstveno ispravnu hranu prodajnom centru kod kojeg dođe do sekundarne kontaminacije, ili prekoračenja roka trajanja, onda je kriv prodajni centar. U trenutku kada je potrošač kupio hranu za koju se smatra da je zdravstveno ispravna i izvadio je iz omota odgovornost je za sigurnost hrane na njemu. Ipak, uvijek se treba imenovati krivac kada zdravstveno neispravna hrana dođe na tržište, a tko je to točno treba utvrditi od slučaja do slučaja” objašnjava Katalenić.

A kvalitetom hrane koju konzumiramo, ističe Katalenić, ne možemo biti zadovoljni. Kako objašnjava, ne postoji jedinstvena definicija kvalitete hrane već ona ovisi o onome tko ju procjenjuje. “Potrošač kvalitetu hrane definira kao omjer cijene i sastava hrane koju može kupiti. Proizvođač smatra da je kvalitetna hrane ona koja je zdravstveno ispravna i koju potrošač kupuje, a koja mu istovremeno pokriva troškove i donosi zaradu. Nutricionisti pak smatraju da je kvalitetna hrana ona koja sadrži visokovrijedne i dobro ukomponirane prehrambene sastojke. Dakle, ona koja ima manje šećera, manje zasićenih masnoća, a više kvalitetnih proteina, vlakana… Osobno na kvalitetu hrane gledam s pozicije nutricionista, što svojim politikama načelno propagira i Europska unija”, kaže Katalenić.

Jasno je da je hrana koja se nalazi na tržištu produkt ekonomske, a ne nutricionističke logike razmišljanja pa, ističe, ne možemo biti zadovoljni. “Većina potrošača smatra da je prevarena, glasno protestira i slaže se da je hrana na tržištu manje vrijedna po sastavu i vrijednim sirovinama”, upozorava ovaj stručnjak. Kada bi se proizvodila hrana prema nutricionističkim preporukama uz korištenje visokovrijednih i nutricionistički izbalansiranih proizvoda, dodaje, bila bi neisplativa za prehrambenu industriju. “Toga moramo biti svjesni”, ističe Katalenić. Iako, dakle, nemamo visoku kvalitetu prehrambenih proizvoda, oni su, kaže Katalenić, a uvjeravaju i iz Državnog inspektorata i Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, u najvećoj mjeri zdravstveno ispravni.

Ključni mehanizam

U prilog tome govore i podaci DIRH-a. Sanitarna inspekcija, kažu, prema godišnjem planu napravi ispitivanja mikrobioloških i kemijski parametara, odnosno monitoring na 1500 do 1700 uzoraka hrane. “U posljednjih pet godina, od ukupno ispitanih 7821 uzoraka oko jedan posto ispitanih uzoraka (84) ocijenjeno je nesukladnim”, otkrivaju iz DIRH-a. Takva zdravstveno neispravna hrana, navode, povučena je iz prodaje, a za utvrđene prekršaje sanitarna je inspekcija pokrenula prekršajne postupke.

Složeni sustav sigurnosti hrane, definiran europskim zakonodavnim okvirom, objašnjava Darja Sokolić, ravnateljica HAPIH-a, najsigurniji je i najrigorozniji na svijetu. A njegov je ključni mehanizam procjena rizika od bolesti prenosivih hranom i hranom za životinje. Taj mehanizam pak, objašnjava Sokolić, uključuje brojne alate i mjere, a jedna od mjera je zakonska odgovornost svih subjekata u poslovanju s hranom kako bi hrana koju stavljaju na tržište bila sigurna za konzumaciju. “Subjekti u poslovanju s hranom moraju imati jasno dokumentirani sustav samokontrole, temeljen na analizi opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka”, ističe Sokolić. Osim zakonske odgovornosti onih koji posluju s hranom tu je i drugi važan mehanizam kontrole kvalitete i zdravstvene ispravnosti hrane – inspekcija. Uključuje veterinarsku i sanitarnu inspekciju, a svaka od njih ima svoje programe službenih kontrola koji se temelje na rezultatima procjene rizika, a koje izrađuje HAPIH. Procjena rizika, objašnjava ravnateljica HAPIH-a, rezultat je višegodišnjeg praćenja i prikupljanja podataka o opasnostima porijeklom iz hrane.

A jednom kada zdravstveno neispravan proizvod završi na tržištu, kaže Sokolić, sustav djeluje promptno i bez odgode. “Naši djelatnici dežuraju i inicijalno procjenjuju rizik od proizvoda na zahtjev nadležnog tijela u roku tri sata od zaprimljenog zahtjeva”, kaže. Za kontrolu i povlačenje s tržišta, pak, zadužen je DIRH koji je ujedno i Nacionalna kontakt točka za RASFF sustav brzog uzbunjivanja.

“Službene kontrole hrane i hrane za životinje provode se u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, i to u pravilu bez prethodne najave. Upravo je promptno povlačenje hrane, kao i transparentna objava obavijesti o opozivu hrane s tržišta, pokazatelj učinkovitog funkcioniranja sustava sigurnosti hrane. Vjerujemo da smo maksimalnom otvorenošću sustava posljednjih godina znatno doprinijeli i povećanju svijesti potrošača o sigurnosti hrane”, navodi Sokolić.

Svijest o sigurnosti hrane sigurno je povećana. Današnjem je potrošaču iznimno važno da je hrana koju konzumira i kupuje barem zdravstveno ispravna. No, provjera te ispravnosti i kvalitete postaje sve teža. Kako ističe i naša eurozastupnica Biljana Borzan, proizvođači sve češće u svoje proizvode stavljaju jeftinije sastojke bez da to navode na pakiranju.

“U hrani se pojavljuje sve više jeftinijih suplementa, a manje skupljih prirodnih sastojaka što može imati negativne posljedice i na zdravlje. Zamjene sastojaka nisu navedene na pakiranjima”, upozorava Borzan tražeći od Europske komisije da donese smjernice kako bi se ovakva praksa zaustavila.

Kazna slaba utjeha

Važno je, napominje Katalenić, stručnjak za sigurnost i kvalitetu hrane, jasnije informiranje potrošača o povučenim, odnosno zdravstveno neispravnim proizvodima. Obavijesti koje dolaze putem RASFF sustava, smatra, puko su zadovoljavanje forme bez pravog sadržaja. Naime, objašnjava, te obavijesti ne sadrže informacije o tome koliko je štetne tvari pronađeno u proizvodu koji se povlači. Nema niti informacije što to znači za potrošača koji je već konzumirao tu hranu i koje posljedice može uzrokovati. Umjesto toga, svaka ta obavijest, kaže, sadrži informaciju na temelju kojega je propisa proizvod povučen, a što je za potrošače manje važna stvar.

“Ljudi nisu ovce. Njima je potrebna jasna informacija što određeno povlačenje proizvoda s tržišta znači, kakva je procjena rizika za njihovo zdravlje te kolika je razina opasnosti. Obavijesti koje objavljuje Državni inspektorat samo zadovoljavaju formu bez da itko u cijelom lancu, osim onih koji su je objavili, ne zna koje rizike nosi povlačenje. To pak stvara određenu psihozu da je sva hrana koja se nalazi na tržištu zdravstveno neispravna, a što definitivno nije”, upozorava Katalenić.

Usto, napominje, loše je i što su u Hrvatskoj udruge za zaštitu potrošača u potpunosti zapuštene. Naime, ističe, potrošači su, za razliku od proizvođača hrane, u potpunosti isključeni iz kreiranja politika i propisa o hrani, a upravo bi oni mogli biti dobra protuteža između proizvođača i države. “Također, educirani bi potrošači mogli biti razumni i stručni kritičari prehrambenih proizvoda na tržištu, a time utjecati na prehrambenu industriju i kreiranje proizvoda. Svojim prijavama bi mogli pomoći i inspektorima kojih nema dovoljno dok su potrošači svugdje. S educiranim i uključenim potrošačima proizvođači i trgovci bi bili primorani unutarnje nadzore dići na višu razinu”, ističe Katalenić. A kada se proizvođačima ili trgovcima “omakne” puštanje na tržište zdravstveno neispravnog prehrambenog proizvoda slijedi novčana kazna, i to u iznosu od 6630 do 13.270 eura. Koliko je takvih kazni i naplaćeno iz Državnog inspektorata ne navode napominjući da nadležan sud donosi konačnu odluku o visini kazne. Oni su pak pokrenuli ukupno 78 upravnih mjera radi povlačenja i opoziva nesukladne hrane s tržišta se su podnijeli devet optužnih i prekršajnih naloga u posljednje tri godine.

Visina kazne slaba je utjeha potrošaču koji se “namjerio” na proizvod koji je zdravstveno neispravan. On bi, naravno, da takvih uopće ne bude na tržištu. Ovako nam ne preostaje ništa drugo nego da budno pratimo RASFF obavijesti u nadi da hranu koja se povlači nismo niti kupili niti konzumirali. Edukacija je, savjetuje Katalenić, jedina obrana od košmara koji imamo na tržištu.

“Svi se potrošači moraju educirati o postupku provođenja pravilne prehrane, raznovrsnosti hrana koju konzumiraju, sastavu posebno količini šećera, zasićenih masnoća, soli, ali i ukupne energije. To je preduvjet da i moguće prisustvo kontaminanata svedu na minimum, a time dugoročno izbjegnu bolesti koje iz toga proizlaze. Raznovrsnost je, uostalom, jedini odgovor”, ističe Katalenić.