Iako je još 2007. godine bilo jasnih signala da će sljedeća velika pandemija biti koronavirus (Cheng, Lau, Woo I Yuen, 2007.), poslovni i politički donositelji odluka nisu ga predvidjeli u svojim planovima scenarija.

Označeno kao događaj crnog labuda (Deloitte, 2020.) i uspoređeno s ekonomskom scenom Drugog svjetskog rata (The Guardian, 2020.), izbijanje Covida-19 (bolesti uzrokovane teškim akutnim respiratornim sindromom Coronavirus 2 /SARS-COV-2/) negativno je utjecalo na globalne zdravstvene sustave, gospodarstvo i društvo u cjelini.

Uočavajući ekonomsku, društvenu i zdravstvenu neizvjesnost te činjenicu da se posljedice koronavirusa ne mogu predvidjeti, vlade zemalja poduzele su značajne intervencije u stabiliziranju gospodarstva. Nepoduzimanje značajnih intervencija rezultiralo bi velikim rizikom likvidnosti.

Primjerice, OECD (2020.) je istražio financijsku ranjivost nefinancijskih poduzeća povezanih s mjerama zatvaranja (karantene) koje su uvedene u većini svjetskih gospodarstava radi rješavanja epidemije Covida-19.

Na temelju empirijskih simulacija procijenjeno je u kojoj mjeri poduzeća mogu naići na krizu likvidnosti i koje korake vlade mogu poduzeti kako bi smanjile rizike i dubinu takve krize osiguravajući da se ona ne pretvori u krizu solventnosti.

Loše bez pomoći države

Rezultati istraživanja su pokazali da:

bez bilo kakve intervencije politike (države), kod 20% poduzeća iz uzorka nestalo bi likvidnosti nakon mjesec dana, kod 30% nakon dva mjeseca i kod 38% nakon tri mjeseca. Ako bi mjere zatvaranja trajale sedam mjeseci, više od 50% poduzeća suočilo bi se s nedostatkom gotovine. Taj rezultat uglavnom utječe na učinak zatočenja u najugroženijim sektorima.

poduzeća koja su izložena visokom riziku od smanjenja likvidnosti uglavnom su profitabilna i održiva poduzeća. Međutim, značajan udio ovih poduzeća nema dovoljno kolaterala da premosti manjak likvidnosti s dodatnim dugom ili je previše snažno iskorišten da premosti krizu daljnjim bankarskim kreditima.

među širokim i komplementarnim rasponom mjera koje su uvele zemlje OECD-a, čini se da su izravna i neizravna potpora plaćama najkritičnija politika za suzbijanje krize likvidnosti, s obzirom na visok udio troškova plaća u ukupnoj potrošnji.

dodajući različite mjere politike (odgoda poreza, moratorij duga i subvencije na plaće na 80% plaće), simulacija
OECD-a sugerira da bi se nakon dvomjesečnih intervencija vlade udio poduzeća kojima je nestalo likvidnosti smanjio sa 30% na 10% u usporedbi s onima koji nemaju razrađenu politiku subvencioniranja gospodarskih aktivnosti.

Ne samo da su vlade zemalja poduzele akcije spašavanja gospodarstva, nego i poduzeća pokušavaju transformirati svoje poslovne modele promjenjivim potrebama svojih zaposlenika, kupaca i dobavljača. Prva cjepiva su odobrena, međutim očekivani optimizam i povjerenje javnosti u njihovu učinkovitost je izostalo. Stoga će fokus poslovnog svijeta nakon Covid-19 krize biti na:

(a) zaštiti zdravlja i sigurnost zaposlenika, kupaca i dobavljača (identificirati najbolju praksu zaštite zdravlja i sigurnost primarnih dionika)

(b) organizaciji i upravljanju radom na daljinu (digitalizirati poslovne procese koji omogućavaju rad od kuće, online prodaja, online usluge, online obrazovanje)

(c) strateškom planiranju radne snage (kreirati različite radne timove koji će se moći prilagoditi kriznim situacijama i umanjiti rizik smanjenja radne snage)

(d) planiranju scenarija koji će detektirati potencijalne rizike (koristiti iskustvo globalne pandemije i pripremiti rezervne krizne planove)

(e) komunikacijskim planovima sa zaposlenicima, kupcima i dobavljačima (pravovremena informiranost zaposlenika o postojećoj situaciji i predviđanjima; za kontinuirane operativne aktivnosti kupci trebaju biti informirani o njihovim postojećim i planiranim narudžbama; također, nužno je biti informiran imaju li kupci mogućnost plaćanja obveza na vrijeme; u postojećim uvjetima opskrbni lanci su ograničeni i postoji mogućnost kašnjenja u dostavi sirovina čime se ugrožavaju proizvodni procesi)

(f) osiguranju financijskih sredstava za prevladavanje budućih neočekivanih rizičnih događanja

(g) osiguranju IT infrastruktura (podaci u oblaku) uključujući poboljšani protokol kibernetičke sigurnosti

(h) osiguranju IT pismenost zaposlenika

(i) kontroli nabavke osnovnih sredstava

(j) kontroli zaliha i viška ljudi (zaposlenika)

(k) motiviranju primarnih dionike na cijepljenje protiv Covida-19.

Potrebno je snažno vodstvo

Gore navedeni izazovi i perspektive nakon Covida-19 krize upućuju na zaključak da svijet treba snažno vodstvo u zdravstvenom sustavu, poslovnom svijetu, političkom životu i društvu u cjelini.

U svrhu uravnoteženja gospodarstva nakon krize, nužni su srednjoročni i dugoročni društveno-ekonomski razvojni planovi koji će uzeti u obzir sektorske planove i ekosustav koji potiče i promovira poduzetništvo na svim razinama.

Na taj način će se izgraditi otpornost gospodarstva te razviti praktični poslovni modeli koji bolje upravljaju ekonomskim posljedicama Covid-19 krize.