U proteklih osam godina za koje postoje podaci – od 2008. do 2015. godine, hrvatski javni bilježnici zaprimili su gotovo pet milijuna ovršnih predmeta, a u nastupajućoj godini svi kojih se ovrha tiče trebaju se pripremiti za novu rundu modernizacije rada na ovim 'vrućim' predmetima. Zbog ubrzanja postupka prisilne naplate, ali i drugih ciljeva koje je zacrtala pravosudna administracija krupnim ćemo koracima čini se grabiti naprijed, pri čemu je zanimljivost i to da bi Hrvatskoj kao uzor mogao poslužiti sustav koji ima primjerice Mađarska.

 Prilikom razmatranja rješenja i modela provedbe reformskih mjera u pravosuđu, kao i u izradi nacrta novog zakonodavnog okvira, Ministarstvo pravosuđa vrlo često uzima u obzir iskustva drugih država članica EU s ciljem sagledavanja svih prednosti i nedostataka usvojenih rješenja u pojedinim zemljama. 

Elektronsko povezivanje
Primjer Mađarske zanimljiv je zbog dobre prakse korištenja modernih tehnologija i rješenja za ubrzanje i optimizaciju rada u pravosuđu, potvrđuju nam iz pravosudnog resora koji vodi Mostov ministar Ante Šprlje. Naime, kako ističu da je jedan od najvažnijih ciljeva prioritetnih reformi potpuna digitalizacija rada u pravosuđu, doznajemo da je u planu i elektronsko povezivanje i komunikacija pravosudnih tijela ne samo s ostalim državnim tijelima, već i s građanima koji bi trebali biti u mogućnosti sudjelovati odnosno pratiti postupak elektronskim putem. Na ovaj način ubrzat će se rad ne samo pravosudnih tijela, već i odvjetnika, vještaka, bilježnika te ostalih sudionika pravosudnih postupaka. S tog aspekta gledano zanimljiv je mađarski sustav e-platnog naloga, u koji je detaljan uvid dobila naša delegacija Ministarstva pravosuđa boraveći u prosincu u službenoj radnoj posjeti Mađarskoj.

Uspostavljen je po uzoru na postupak za europski platni nalog koji je uveden Uredbom br. 1896/2006 Europskog parlamenta od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog, a prema podacima Mađarske javnobilježničke komore broj platnih naloga koje donesu mađarski javni bilježnici kreće se između 540 i 555 tisuća godišnje, od čega vjerovnici podnesu od 345 do 418 tisuća prijedloga za ovrhu. Uočene prednosti tamošnjeg sustava su velike, a tiču se ubrzanja rada, smanjenja troškova, brže naplate dugovanja te rasterećenja sudova u rješavanju nespornih tražbina i ravnomjerne raspodjele predmeta javnim bilježnicima, kao i na koncu bolje obaviještenosti ovrhovoditelja i ovršenika o stanju predmeta.

S obzirom na dobra iskustva u povjeravanju poslova izdavanja e-platnog naloga javnim bilježnicima, sve veći broj nespornih tražbina sa sudova prelazi u nadležnost javnih bilježnika, no u Ministarstvu pravosuđa napominju da mađarski model nije jedini koji Ministarstvo pravosuđa želi razmotriti. Uzet će se u obzir, kažu, još nekoliko modela, a ti su svakako i slovenski te austrijski model, kao i onaj "bavarski". Tako bi se konačno donijele smjernice za modernizaciju sustava rada na ovršnim predmetima, ovisno o vrsti postupka. Cilj ovih aktivnosti je uspostava učinkovitih i djelotvornih mehanizama u pravosuđu na svim razinama, vodeći računa da se financiranje tih aktivnosti ne prebacuje na trošak građana, ističu nam najbliži Šprljini suradnici.

Pritom napominju i kako je mađarski model bio jedan od modela koji se razmatrao tijekom 2009. i 2010. godine kada se donosila odluka o uvođenju javnih ovršitelja u hrvatski zakonodavni okvir. S obzirom na to da je ovrha postupak u kojem je vrlo važno uskladiti pravila tog postupka s cjelokupnim pravnim sustavom, od stvarnih prava i obveznih odnosa do stečajnog i registarskog prava, kao i tehničkim kapacitetima sustava, mađarski model u tom trenutku nije mogao bio prihvaćen. No, danas je to čini se otvoreno pitanje. Što se tiče sadašnjeg stanja ovršnog sustava Republike Hrvatske on se temelji na prvom Ovršnom zakonu koji je donesen 1996. godine čija struktura je prilagođena isključivo za sudski model ovrhe. U međuvremenu je sustav evoluirao te je isključivo sudski model ovrhe napušten. 

Čekovi i mjenice nestali
U sustav su 2006. uvedeni javni bilježnici, koji su osim suda ovlašteni donositi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te se od listopada 2012. ovrha na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca može provesti i bez rješenja o ovrsi.

Također, kroz razdoblje od 20 godina mijenjala se i svijest građana o zaduživanju, bilo onom osobnom, bilo u obliku jamstva za drugoga, a važnosti u pravnom prometu su preuzele nove vrste ovršnih isprava poput zadužnica i bjanko zadužnica, dok su čekovi i mjenice gotovo u potpunosti nestali iz upotrebe. Slijedom navedenog, osim modernizacije sustava, što je conditio sine qua non bilo koje ozbiljne reforme, poruka pravosudne administracije za 2017. glasi: nužno je napraviti reviziju cijelog Ovršnog zakona i instituta koji su njime propisani, a za to je korisno upoznati prije svega sustave susjednih država jer su oni imali sličnu polazišnu osnovu kao i naša država.