Građevinara nam već duže nedostaje te se vrhunske majstore u građevinskoj industriji najčešće traži povećalom, a prilagodbe obrazovnog sustava potrebama tržišta rada i popularizacija tih zanimanja zasad su nedostatna pomoć.

Usto, prema Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje obraslih, kroz program obrazovanja odraslih u privatnim učilištima, zadnjih je 10 godina u sektoru graditeljstva školovano tek nešto više od 6900 polaznika. I to najviše tesara (1910), zidara (1764) i armirača (809).

Problem udaljenijih zemalja
Manjku građevinara kumuje i nedovoljni interes učenika za upis: slabo se popunjavaju upisne kvote za većinu trogodišnjih zanimanja, dok je svijetla točka interes koji ne pada za 4-godišnje programe.

Očito će biti potrebna jaka upisna kampanja jer je manjak radnika strateško pitanje za Hrvatsku, što govore i visoke stope rasta uvoza stranih radnika u građevinskoj industriji zbog rasta poslova, dozvola, vrijednosti radova…

Procjene su da će čak polovinu od ukupnog broja tih poslova u ovom desetljeću pokrivati stranci, a već je sad jasno da će potražnja rasti samo za kvalificiranim radnicima. Uvoz NKV radnika, pak, odraz je i naše ekonomske strukture, a predikcije pokazuju da će se izdavati sve više dozvola stranim radnicima kako bi gospodarstvo funkcioniralo.

Nužne su stoga nove mjere u sinergiji države i gospodarstva kako bi se debalans po pitnju nestručnih riješio. U tom je kontekstu zapošljavanje strane radne snage trebalo biti raspravljeno i na jučerašnjoj tematskoj sjednici saborskog Odbora za gospodarstvo i Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, ali vjerojatno kao zadnja točka, s obzirom na plinsku aferu.

Potpredsjednica HGK za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj navodi da su sve veći obim poslova, obnova od potresa te sredstva iz NPOO-a i ostalih mehanizama usmjerenih na infrastrukturu ključni faktori rasta.

“Broj zaposlenih, izdanih dozvola za strane radnike, vrijednost radova, poduzeća u sektoru, iznos prihoda te dobiti – po gotovo svim pokazateljima vidljiv je rast građevinskih aktivnosti od 2016. do danas”, kaže Čagalj.

U HGK-a navode da je velika potreba za radnicima posebno u području srednje i više stručne spreme, a da su strani radnici 2016. činili 0,9% radne snage u sektoru (po izdanim dozvolama za rad), 13,2% u 2018., odnosno 26,6% 2020. te 37,5% 2021. To su najvećim dijelom ljudi iz BiH i Srbije, objašnjava Mirko Habijanec, predsjednik granske HUP udruge građevinara i predsjednik Uprave Radnika.

Dodaje da su oni iz sličnog školskog sustava, pa manje više s njima sve funkcionira. Ostali strani radnici nemaju dovoljne kvalifikacije za posao koji je potreban, a problemi su i jezik i zaštita na radu, no ključni problem je – stručnost. “Govorimo o radnicima iz udaljenih zemalja, jer građevinarstvo ne treba nekvalificirane radnike”, izričit je Habijanec.

Poslodavci bi sufinancirali
Tvrdi da je potreban oštar ‘filter’ i preko agencija koje posreduju u zapošljavanju, ali još više se u sektoru nade polažu u uključivanje naših diplomatskih predstavništava zajedno s, kaže, gospodarstvom, HGK-om i HUP-om, koji bi trebali u državama iz kojih je cilj dovoditi radnike organizirati predstavništva i provoditi ciljanu imigracijsku politiku.

“O tome se počinje razgovarati, i očekujemo konkretne prijedloge Vlade i naših diplomatskih predstavništava. Ako se radi o desecima tisuća ljudi koji će doći u Hrvatsku kao radnici u građevini, onda je jasno da se na navedeni način u ciljanim zemaljama treba pomoći našim tvrtkama u ciljanom dovođenju radnika. I taj napor su i poslodavci spremni sufinancirati”, poručuje Habijanec.