Poput mnogih stvari u globalnom gospodarstvu i društvu općenitu, i nuklearna energija je doživjela sudbinu feniksa – od zlatnog grala energetike preko ekološke i stvarne bombe koju treba što prije dokinuti, pa sve do njezinog ponovnog proglašavanja, ne samo perspektivnom, nego i ekološkom.

Preokret u Europi

Iako je do prije samo koju godinu izgledalo da nuklearna energije postaje raritet prošlosti, barem u razvijenim zemljama Europe, ona je od strane Europske unije, na iznenađenje mnogih, svrstana u red “zelene energije” poput sunčanih elektrana, vjetroelektrana, hidropotencijala, termalnih izvora, biomase i bioplina te sličnih.

Iako je ruska invazija na Ukrajinu, a koja predstavlja i svojevrsnih ‘proxy’ rat Rusije i Zapada, totalno poremetila energetske tokove i planove, u konačnici i čitav međunarodni poredak, o nuklearnoj energiji kao “zelenoj” se počelo raspravljati i prije toga.

Na jesen prošle godine je 10 članica Unije, uključujući i Hrvatsku, zatražilo od Europske komisije da nuklearnu energiju proglasi “zelenom”, a odmah koji dan nakon toga je u obraćanju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona tamošnjoj javnosti najavljena reindustrijalizacija Francuske kroz zelenu tranziciju tešku 30 milijardi eura, a glavni dio toga projekta je plan o izgradnji šest novih nuklearnih reaktora.

Spomenimo da kad je prije pet godina došao u Elizejsku palaču i Macron bio na tragu liberalne zelene agenda u kojoj nema mjesta za nuklearnu energiju, čak i najnuklearnijoj naciji svijeta – Francuskoj, te je objavio da namjerava ugasiti 14 reaktora i smanjiti udio električne energije iz nuklearki sa 75 na 50 posto do 2035.

Nuklearna energija je i dalje jedna od stožernih poluga
energetske i opće sigurnosti mnogih zemalja/Shutterstock

No, u samo dvije godine, konkretno u Francuskoj, potpora nuklearnoj energiji je sama po sebi, bez ikakvih lobiranja, porasla za 17 posto zbog gospodarskih i političkih nestabilnosti u svijetu što je i Macronu, nakon odlaska Angele Merkel s pozornice zapravo jedinom EU lideru, promijenilo perspektivu. Macron je ovih dana osvojio novi petogodišnji mandat te je izvjesno da će se njegovi nuklearni planovi i realizirati.

Nuklearna energija je i dalje jedna od stožernih poluga energetske i opće sigurnosti mnogih zemalja. Izuzetak su zemlje njemačkog govornog područja – Austrija, Njemačka i Švicarska. Austrija je sagradila svoju NE Zwentedorf snage 3300 MW, ali je neposredno prije njezina puštanja u rad na krilima aktivističkog populizma 1978. godine na referendumu sa svega 0,4% razlike glasova odlučeno da se ona neće koristiti te će se konzervirati.

Hoće li ruska prijetnja i izvjesna energetska kriza promijeniti stav oko nuklearne energije i moguće, ako je tehnički izvedivo, revitalizacije Zwentedorfa, tek će se vidjeti. Njemačka je na tragu gospodarske tranzicije dugovječne kancelarke Angele Merkel, koja je protekle jeseni, nakon 16 godina u kancelarskoj fotelji, napustila svoju funkciju, odlučila da će do 2022., a što je produženo do 2030. ugasiti sve svoje NE.

Sličnu odluku su na referendumu donijeli i Švicarci. Odlazak Merkel je, a što su pretpostavljali svi, imao veliki efekt, kako na samu Njemačku, EU i svijet, i to ne samo po pitanju energetike nego i puno toga više. Bi li se ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio na ratnu avanturu u Ukrajini da je Merkel još u “kancelariji”? Pitanje je na koje nikad nećemo znati odgovor. Na samom početku ruske agresije su takvo hipotetičko pitanje uputili bivšem američkom Predsjedniku Donaldu Trumpu da kako bi se on postavio u datoj situaciji na što je on lakonski odgovorio da se Putin ne bi usudio napasti Ukrajinu da je on još uvijek u Bijeloj kući.

Nova semafor vladajuća koalicija u Njemačkoj – (SPD (crveni) – FDP (žuti) – Zeleni) se u principu protive nuklearnoj energiji, ali puno manje nuklearnom oružju koje se nalazi na prostoru Njemačke. Iako nekih formalnih odluka još nema, ili barem nisu javno poznate, već se u EU počelo spekulirati da Njemačka odustaje od svojih nuklearnih ograničenja za duže vrijeme. S druge strane, gotovo sve ostale europske “nuklearne sile” imaju planove, ne samo za održavanje postojećih nuklearnih kapaciteta, nego i za nove investicije.

Velika Britanija, Finska, Francuska, Mađarska, Češka, Bugarska, Rusija te Slovenija i Hrvatska su samo neke od njih. Neke pak druge, poput Srbije koje nisu u nuklearnom klubu, javno pozivaju investitore koji bi željeli u toj zemlji ulagati u izgradnju jedne ili više NE.

Hrvatska je jedna od trenutno 32 zemlje svijeta koje imaju kapacitete u nuklearnoj energiji zbog činjenice da u NE Krško, koja se nalazi u Sloveniji na udaljenosti 30 kilometara od Zagreba ili 15 kilometara od hrvatske granice, imamo 50% vlasništva.

Pitanje novog bloka

Ova nuklearka snage 696 MW proizvede godišnje oko 5,5 milijardi kWh električne energije koja se dijeli između Hrvatske i Slovenije u omjeru 50 – 50. Mi time zadovoljava oko 16 posto potreba za strujom, a Slovenija skoro 40 posto.

Hrvatska se s jedne strane zalaže za zelenu tranziciju te odbija investicije u ikakav ozbiljnije energetske projekte, bilo da se radi o hidro ili termo, a nuklearni se uopće niti ne spominje, dok s druge strane nemamo nikakvih problema da je na par kilometara od Zagreba NE, a nema niti nekih ozbiljnih protivljenja planovima Slovenije da se, u svojstvu suvlasnika, investira u drugi reaktor i udvostručenje ili utrostručenje snage NE Krško.

Pretpostavke, barem slovenskih energetskih stručnjaka, su da bi se novi blok NE Krško morao završiti za 10-15 godina, a cijena se procjenjuje na 5-8 milijardi eura – zeleni aktivisti u Sloveniji koji se protive gradnji navode svoje analize prema kojima bi se cijena mogla popeti i na 15 milijardi eura. Slovenija je ovih dana dobila novu parlamentarnu većinu koju predvodi Robert Golob s koalicijom lijevih i centrističkih stranaka na platformi demokratizacije društva i zelene tranzicije.

Golob je do nedavno bio dugogodišnji direktor slovenske elektroprivrede GEN-I, a koja je i suvlasnik NE Krško. Da li je Golob zbog toga skloniji nuklearnoj energiji, a što bi onda osiguralo i ubrzalo projekt izgradnje drugog bloka NE Krško? Za sad je teško reći. No, činjenica je da su zelena tranzicija i obnovljivi izvori energije bili jedan od fokusa njegove kampanje.

Da li ta platforma nuklearnu energiju ubraja u zelenu, po principu smjernica EU, ili su mu energetski pogledi postali ekološko radikalniji, vidjet će se u narednih nekoliko mjeseci kad se formira nova Vlada i počne donositi prve konkretne odluke.