Novost oko sudbine Ine: promjena upravljačke strukture i svi zadovoljni

Autor: Darko Bičak , 10. veljača 2021. u 22:00
Situacija oko Ine mogla bi biti razriješena u idućim mjesecima/DUŠKO JARAMAZ/PIXSELL

Planirani otkup dionica Ine od Mola je trenutačno u fazi predane ponude, a najgori bi bio status quo, misli Ćorić.

Trakavica oko vlasništva i upravljačkih prava u Ini bi mogla napokon završiti sredinom ove godine, doznajemo iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Naime, kako je resorni ministar Tomislav Ćorić kazao na brifingu s novinarima u srijedu, situacija oko Ine mora biti riješena u narednih nekoliko mjeseci jer je počela ozbiljno opterećivati, kako samu tvrtku, tako i odnose Hrvatske i Mađarske.

“Na stolu su tri opcije i u narednom razdoblju ćemo zasigurno izbistriti situaciju i završiti to poglavlje. Najlošiji model bi bio da se ne događa ništa te da se status quo nastavi i dalje. Planirani otkup dionica Ine od Mola je trenutačno u fazi predane ponude.

Treći model je da dođe do dogovora dvije strane i promjene upravljačke infrastrukture u Ini tako da se niti jedna strana ne bi osjećala zakinutom”, kazao je Ćorić.

Iako sam ministar nije želio detaljnije obrazlagati treću opciju, a koja je relativno nova u medijskoj komunikaciji hrvatske Vlade, izvjesno je da se radi o najizvjesnijoj opciji.

Kamen spoticanja

Postojeći status quo u kojem Mol, temeljem kontroverznog sporazuma s bivšim premijerom Ivom Sanaderom o prepuštanju upravljačkih prava u Ini, ima presudnu ulogu u upravljanju hrvatskom kompanijom putem odbora izvršnih direktora, je stalni kamen spoticanja na relaciji Hrvatska – Mol, a posredno i Mađarska.

2

milijarde eura mogao bi vrijediti mađarski, odnos udio Mola u Ini, prema nekim ranijim procjenama

Ina je, kao uostalom i globalni energetski sektor, u velikoj transformaciji prema zelenoj energiji i obnovljivim izvorima, a što podrazumijeva i dugoročne strateške odluke te milijarde investicija. Možda i najbolji primjer do čega može dovesti ovakva nesređena situacija je investicija od četiri milijarde kuna u modernizaciju Rafinerije nafte Rijeka.

Iako u Ini kažu da sve ide prema planu i u roku, situacija s kraja prošle godine kada je Vlada odbila ponudu Ine za koncesiju na pomorskom dobru u Urinju, a što je nezaobilazni dio investicije u rafineriju, pokazuje da problema ima. Razlog za poništenje koncesije je u predanoj nepotpunoj dokumentaciji.

Iz Ine su odmah pojasnili da je do greške došlo slučajnim previdom njihovih zaposlenika te da ova činjenica neće utjecati na početak investicije jer ima dovoljno vremena za raspisivanje novog natječaja i dobivanje koncesije, no u Vladi se može neslužbeno čuti da oni baš nisu uvjereni u slučajni previd.

Što bi Hrvatska htjela

Ponovni otkup Ine, što je tadašnji i sadašnji premijer Andrej Plenković najavio na sam Badnjak 2016., opet ne bi nužno polučio željene rezultate.

Osim visoke cijene koja će Hrvatsku gurnuti u dodatni javni dug, pitanje je što bi Vlada i radila s Inom opet u svojem potpunom vlasništvu – upravljala njome kao javnom tvrtkom ili je opet ponudila na natječaju nekom drugom strateškom partneru.

Financijski detalji aktualne ponude predstavljaju poslovnu tajnu, no u nekim prijašnjim procjenama se govorilo da bi mađarski udio u Ini mogao vrijediti oko dvije milijarde eura.

No, pitanje je i bi li Ina u državnom vlasništvu, s neizbježnim političkim kadroviranjem, mogla odgovoriti na izazove zelene tranzicije. Stoga se kao idealan scenarij kristalizira upravo dogovor Hrvatske i Mola o svojevrsnom vraćanju upravljačkog modela u Ini u predsanaderovsko razdoblje, a što bi onda mogao biti i okidač za puno veću suradnju sveukupnog hrvatskog i mađarskog energetskog sektora.

Komentirajte prvi

New Report

Close