Na nedavno održanoj regionalnoj konferenciji Energy Market Forum, Sabina Škrtić, pomoćnica ministra gospodarstva, izjavila je kako je Hrvatska ozbiljan kandidat da postane regionalni energetski lider.

"Po cijenama, brzini i količini isporuke, kao i kvalitativnom prednošću dobavnih pravaca ona ima sve uvjete da to postane, no suočava se s infrastrukturnim problemima. No to nije lokalni, već zajednički problem cijele jugoistočne Europe", kazala je pomoćnica ministra te istaknula kako bi liberalizacija tržišta trebala biti regulirana i uređena po jedinstvenim standardima. A na koji način Ministarstvo gospodarstva podupire razvoj energetskog sektora, koji su projekti u ovom trenutke u fokusu te kako se Hrvatska pozicionirala naspram energetskih i geostrateških interesa EU, SAD-a i Rusije, upitali smo Sabinu Škrtić neposredno nakon završetka konferencije.  

Energetski sektor jedan je od najvažnijih investitora u Hrvatskoj pa posljedično i važan pokretač čitavog gospodarstva. Što Ministarstvo čini kako bi stvorila preduvjete razvoja tog sektora?
Ministarstvo gospodarstva je u zadnje četiri godine napravilo velike pomake u aktualiziranju tema energetike i industrije. Najdinamičniji dio izmjena zakonodavnog okvira kretao se u pravo u dijelu energetskih zakonskih rješenja. Godine 2013. donesen je Zakon o tržištu plina, prije nekoliko tjedana Sabor je izglasao Zakon o obnovljivim izvorima energije, donesen je Zakon o ugljikovodicima, donijeli smo Izmjene Zakona o tržištu električne energije i Zakon o energetskoj učinkovitosti. Izmijenili smo niz procedura, dominantno u dijelu poticanja investiranja u obnovljive izvore energije, te uklonili čitav niz prepreka koje su isti sektor dugo godina gušile. Sve izmjene koje smo donosili išle su u smjeru usklađivanja sa EU direktivama i nastavku primjene 3. Energetskog paketa. Ovakvim zakonskim rješenjima napravili smo golemi korak u nastavku liberalizacije tržišta u energetskom sektoru.

Koji su prema vama ključni energetski projekti u ovom trenutku, a koji će biti u budućnosti?
Ako sagledavamo važnost pojedinih projekata u svjetlu ciljeva EU u energetskom sektoru poput sigurnosti opskrbe, diverzifikacije dobavnih pravaca plina, onda su to zasigurno LNG Hrvatska i IAP – kao veliki i kompleksni projekti koji jesu hrvatski, ali dominantno su to strateški projekti EU. S druge strane veliki je izazov u godinama pred nama raditi na razvoju energetske infrastrukture i u elektro-energetskom sektoru, ali i u plinskom sektoru, stoga svakako treba naglasiti klaster projekata za podizanje kapaciteta plinovoda i izgradnju kompresorskih stanica na čijoj pripremi intenzivno radi Plinacro ili primjerice projekti u dijelu infrastrukture i interkonekcija u elektro-energetskom sektoru koje vodi HOPS. Jačanje udjela obnovljivih izvora energije i rezultati mjera energetske učinkovitosti u budućnosti će zasigurno odrediti dinamiku i tip projekata i vjerujem kako će i dalje veliki izazov biti ulaganja u prijenosne sustave i mrežu.

Uloženi su veliki napori za stvaranje uvjeta za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. Zbog čega je prekinuta priča s istraživanjima u Jadranu i što slijedi dalje?
Istina je kako je stvaranje uvjeta za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika bio jedan od najizazovnijih projekata Ministarstva gospodarstva. Istina je i da smo u nevjerojatno kratkom roku stvorili i zakonski okvir, ali i stekli golemo znanje, te uspostavili procese i procedure koje prije nisu postojale. Smatram daleko većom vrijednosti sistemsko rješenje i ukupan institucionalni okvir koji smo sada izgradili, a koji nije postojao, kao i stečeno znanje i iskustvo koje je neprocjenjive važnosti. Uvjerena sam kako samo ovakav pristup može dugoročno donijeti održiva rješenja i to će se evidentno desiti. Pitanje istraživanja ugljikovodika i to ne samo na Jadranu, smo na neki način aktualizirali, učinili transparentnim, definirali jasna i prilično rigorozna pravila usklađena sa EU praksom i direktivama, uvezali niz tijela državne administracije u ovaj proces i smatram, u cijelosti napustili dosadašnju praksu kada su se ti procesi odvijali daleko od očiju javnosti. Ne smatram ovaj projekt prekinutim. Od samog početka je bilo jasno da se ovdje radi o konceptu većem od jednog mandata Sabora ili Vlade, ovo je dugoročna priča o odgovornom upravljanju resursima koje posjedujemo.

Razvoj poduzetništva, ali i gotovo svaki drugi razvoj, danas se veže uz koncept održivog razvoja. Na koji način Ministarstvo potiče ciljeve održivog razvoja?
Država je odgovorna za okvir,  a upravo sa već spomenutim zakonodavnim okvirom i promjenama koje smo napravili željeli smo postići  održanje stabilnosti cijena i ukupnog energetskog sustava kao optimalnog miksa konvencionalnih izvora energije i obnovljivih izvora energije kao jednog od ključnih preduvjeta za razvoj industrije, kvalitetno investicijsko okruženje i standard građana. Prepoznajemo  dominantno tehnologije koje snažno utječu na jačanje domaće industrije, znanja u tom području i koje posljedično rezultiraju kreiranjem sustava sa većim brojem održivih radnih mjesta. Jedan od ključnih ciljeva ove zakonske platforme je bio pozicionirati RH na investicijsku mapu u sektoru obnovljivih izvora energije, neovisno o sustavu poticaja.Smatramo da jedino ovakvim cjelovitim pristupom država može osigurati platformu za održivi razvoj.Primjerice, zahvaljujući sustavu poticanja ulaganja u obnovljive izvore energije, od 2011. do danas, procijenjena vrijednost investicijskih troškova za priključnu snagu postrojenja koja su ušla u pogon iznosi više od 4 milijardi kuna. Posebno nas motivira i veseli što primjećujemo da je sve veći udio domaće tehnologije u ovim rješenjima. Energetika će zasigurno ostati još dugi niz godina najatraktivnije područje u kojem će dominirati inovacije te istraživanje i razvoj. Ovo mora prepoznati i naš obrazovni sustav i naša industrija. Sinergijom države koja potiče ovakva rješenja, te adekvatnim suvremenim kurikulumima koji aktualiziraju STEM profile i ulaganje industrije u istraživanje i razvoj osigurava se dugoročna održivost.

Važan preduvjet gospodarskog rasta i razvoja svake zemlje je energetska samodostatnost i stabilnost. Što Ministarstvo čini kako bi industriji i građanima osigurala kvalitetnu i što povoljniju opskrbu energentima?
Projekt istraživanja i eksploatacije ugljikovodika, Zakon o obnovljivim izvorima energije, zakoni o tržištu plina i tržištu električne energije te uvođenje novih 'igrača' poput burze – sve su to napori koje smo u zadnjih nekoliko godina poduzeli s ciljem kreiranja platforme energetske samodostatnosti i stabilnosti. Svi projekti koje sam već spomenula podupiru realizaciju upravo tog ključnog strateškog cilja – osiguranje kvalitetne i povoljne te dugoročno održive opskrbe energentima usklađene sa niskougljičnim globalnim usmjerenjem.

Kakva je pozicija Hrvatske naspram energetskih i geostrateških interesa EU, SAD-a i Rusije?
RH do prije nekoliko godina nije bila prepoznata kao relevantan energetski partner u regiji, a još manje u EU, što je djelomično bilo i prirodno obzirom na izazove s kojima smo se susretali zadnjih 15 godina.  Intenziviranjem komunikacije prema EU i EK i nametanjem RH kao relevantnog partnera u dosezanju ključnih ciljeva poput energetske sigurnosti, diverzifikaciji opskrbnih pravaca plina i uspostavljanju jedinstvenog energetskog tržišta, RH je nominiranjem nekih od ključnih energetskih projekata, danas, nakon četiri godine, prepoznata kao relevantan regionalni lider u energetskoj politici EU i nezaobilazan partner EU u postizanju globalnih energetskih ciljeva. Kao takvi, naša je želja graditi daljnje međunarodne i globalne odnose u kojima odgovorno prepoznajemo naše prednosti – poput naše geostrateške pozicije i temeljem istih postajemo relevantan strateški partner u međunarodnom energetskom okruženju.