Vrlo brzo nakon zakona o otpisu dugova koji daje mogućnost vjerovnicima druge skupine da postupe kao i država (otpis do 10.000 kn), već za koji dan kreće primjena i novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Njime se predviđa novi automatizam, što znači da će Financijska agencija prestati provoditi ovrhe na novčanim sredstvima ako je račun građana blokiran tri godine te zadnjih pola godine nema priljeva, pa je izgledna obustava velikog broja postupaka.

Procjenjuje se da će prestanak postupaka tangirati tražbine koje ukupno iznose oko 30 milijardi kuna te oko 70 tisuća blokiranih građana i još veći broj ovrhovoditelja. S obzirom na to, čini se da ovrhovoditelje čeka cijeli niz odluka, i to ne tek po pitanju hoće li ili neće otpisati do 10.000 kn duga zbog problematike poreznog učinka – stručnjaci tvrde da drugoj skupini vjerovnika nije reguliran stimulativni porezni aspekt, već i što im je činiti nakon Fininih masovnih obustava ovršnih postupaka.

Sudeći prema aktivnostima na tržištu, očekuje se i prebacivanje na mjere prisilne naplete iz ostale imovine njihovih dužnika, poznavatelji tvrde, te kao sljedeći korak očekuju i nove ovrhe nad imovinom dužnika. I onda ćemo vjerojatno imati masovnije situacije da će ostajati bez automobila i stanova, kaže sugovornik koji ističe i da već sad imaju zanimanje stranaca za kupovinom nekretnina koje se nalaze u postupcima ovrhe pri Fini.

Za razliku od toga, dio pravnika smatra da će se u prvi mah na jedan kraći rok izbrisati postupci vrijedni tih 30-ak mlrd. kn, jer zadovoljavaju zakonske uvjete, ali tvrde da se ne može predvidjeti u kojoj mjeri će se na Finu vratiti iste stare ovrhe kao novi postupci, naravno ako tražbina nije u zastari. Razlog? Zakon ne brani da se započne novi krug, pa će se za nekoliko mjeseci vidjeti stvarni učinak te Vladine mjere i što je stvarni iznos koliko se građana deblokiralo. Pritom se računa da oni vjerovnici koji se misle vratiti u sustav prisilne naplate preko Fine, to će i učiniti brzo.

Uz to, vođenje ovrhe preko Fine, nije prepreka da se za istu tražbinu, ako se to smatra produktivnim, vodi paralelni postupak prodaje preko suda, a kako se to i dosad moglo, kažu da ne očekuju veće prelijevanje na druge ovršne postupke u cilju naplate iz utrška za pokretnine i nekretnine. Pri odluci što dalje, ovrhovoditeljima na ruku ide činjenica da su u postupcima pred Finom ostvarili prednost s aspekta zastare. Kad su ti postupci krenuli, došlo je do prekida zastare, pa će nakon što ih Fina obustavi, učinak biti za dužnika nepovoljan jer će zastarni rok početi teći iznova.

Riječ je o zastarnom roku koji po zakonu o obveznim odnosima za sve ovršne isprave (utvrđene tražbine pravomoćnom sudskom odlukom, nagodbom pred sudom i rješenjem javnog bilježnika) iznosi 10 godina, odnosno 3 godine za sve povremene tražbine koje proistječu iz tih odluka. To je režim zastara za velik broj ovrha na novčanim sredstvima jer se temelje na javnobilježničkim rješenjima,dok po svom udjelu slijede zadužnice.

Kako nisu obuhvaćene navedenom normom, status zastare za njih je upitan, podložan interpretacijama i pitanje je nastupa li za 3, 5 ili 10 godina. Novi život starim ovrhama, dio je komentara u kojima se navodi da prosječnog dužnika koji prima plaću ili mirovinu, to neće spasiti, a upitno je u kojoj mjeri se pomaže onima koji nemaju priljeve, jer time što nemaju blokadu neće riješiti svoj socijalni problem.