Ni 20 godina nakon završetka rata Hrvatska nije riješila problem mina. Rok do kojeg bi zemlja trebala biti razminirana pomican je nekoliko puta, a zbog kroničnog nedostatka novca i ovaj posljednji, određen za 2019., teško može biti ispoštovan.

Zato država mijenja strategiju, pa umjesto dosadašnjeg Zakona o humanitarnom razminiranju u saborsku proceduru ide Zakon o protuminskom djelovanju. U prijedlogu zakona kao razlog njegova donošenja navodi se "ubrzanje provedbe protuminskog djelovanja" te se obećava "veća kvaliteta na ekonomičniji način".  No, skupina stručnjaka koja nam se obratila napominje da je novi zakon loš i pogoduje privatnim tvrtkama za razminiranje.

"Prođe li taj zakon, smanjit će se kvaliteta razminiranja. Uvjereni smo da zadani rok do 2019. nije važniji od sigurnosti naših građana", rekli su nam stručnjaci nezadovoljni predloženim zakonom, koji inzistiraju na anonimnosti. Tvrde da se novim zakonom ukida stručni nadzor nad razminiranjem, koji je dosad obavljao Hrvatski centar za razminiranje (HCR). Umjesto njihovih pirotehničkih nadzornika, nadzor bi ubuduće provodili inspektori MUP-a, a u kabinetima tog ministarstva novi zakon je i nastao. Navode da većina tih inspektora nije stručno za to osposobljena, ali i da je upravljanje procesom razminiranja "u potpunosti prepušteno zaposlenicima privatnih tvrtki". 

'Otvara vrata površnosti'
Zabrinjava ih i odredba da se minski sumnjiva površina može proglasiti sigurnom ako se u dopunskom izvidu, čija je svrha procijeniti ima li na nekom području mina, ne pronađu mine ili neeksplodirala ubojna sredstva nakon što je pregledan samo jedan posto od ukupne očišćene površine. Takav način otpisivanja minski sumnjivih područja drže opasnim jer ne uzima u obzir znatne promjene okoliša u proteklih 20-ak godina ni činjenicu da su ponegdje mine uklanjali civili koji to nisu prijavili. Smeta ih i što odgovornost za čuvanje izvađenog materijala preuzimaju privatne tvrtke, što smatraju nedopustivim, naročito zbog opasnosti od terorizma.

"Prijedlog zakona širom otvara vrata nestručnosti, pristranosti i površnosti", navode. Prozivaju i ravnatelja HCR-a, umirovljenog brigadira Dražena Jakopca, da uvjetima i rokovima guši međusobnu utakmicu pojedinačnih tvrtki. "HCR raspisuje javne natječaje koji obuhvaćaju goleme površine, i do pet milijuna četvornih metara. Takvi projekti tvrtke prisiljavaju na zajednički nastup, pa se na natječaj javi zajednica ponuditelja od po 30 tvrtki. Tu svaka tržišna utakmica izostaje, jer oni interno dogovaraju raspodjelu posla, a država s takvim kartelom posluje umjesto da ga onemogući", kažu kritičari. Za komentar smo zamolili prozvanog Jakopca.

"Osnovni cilj novog zakona je povećanje sigurnosti svih sudionika u procesu i predaja razminiranog područja sigurnijeg za uporabu krajnjim korisnicima. Taj cilj bi se ostvario i kroz veću kontrolu pregledane površine tijekom izvođenja radova, s dosadašnjih tri posto kontrola se povećava na najmanje pet posto površine.  Uvodi se neovisno povjerenstvo za završnu kontrolu kvalitete koje kontrolira i razminirano područje i uzorke nadglednika i nadzornika koje su ga pregledali tijekom razminiranja. Također omogućava ponavljanje nekvalitetno odrađenih površina i kažnjavanje osobe koje nekvalitetno obavljaju svoje poslove. Tvrtkama je omogućeno da bez administrativnih ograničenja u svakom trenutku dinamiku poslova prilagođavaju uvjetima na terenu, što će dovesti do veće sigurnosti pirotehničara. Ako takav način rada dovede do ubrzanja rada, to neće ugroziti sigurnost sudionika, niti krajnje korisnike", navodi Jakopec. 

'Ne ukida se stručni nadzor' 
Razdvajanje nadležnosti koje su se preklapale između pirotehničkih nadglednika i nadzornika HCR-a i inspektora MUP-a u smislu administrativne kontrole, a koje će ubuduće većinom obavljati inspektori MUP-a, opravdava time što se će "na taj način djelatnici HCR-a više fokusirati na kontrolu kvalitete izvršenih radova na radilištu, kontrolirali bi veći postotak razminirane površine i mogu tražiti ponavljanje izvedenih radova dokle god ne bude postignuta potpuna očišćenost terena".

Inspektori MUP-a, objašnjava, koji obavljaju nadzor u potpunosti su osposobljeni za taj posao jer većina njih ima višegodišnje iskustvo od 18 i više godina na poslovima inspekcijskog nadzora, svi imaju VSS i prisutni na tim poslovima od 1996., kad je počeo proces humanitarnog razminiranja u RH. Nije, ističe, točno da se ukida stručni nadzor koji je provodio HCR i da će umjesto pirotehničkih nadzornika ubuduće stručni nadzor provoditi inspektori MUP-a. "Temeljem novog zakona, umjesto stručnog nadzora tijekom obavljanja poslova razminiranja i pretraživanja, kontrolu kvalitete na radilištu obavljaju ovlašteni djelatnici HCR-a. A umjesto sadašnjeg stručnog nadzora nad obavljenim poslovima obavljat će se završna kontrola kvalitete – to će činiti Povjerenstvo koje se sastoji od dvoje ovlaštenih predstavnika HCR-a i jednog predstavnika Inspekcije humanitarnog razminiranja", objasnio je ravnatelj Jakopec. 

Ravnatelj HCR-a:

Okrupnjavamo projekte zbog štednje

"Nije točno da HCR u pozivima na nadmetanje prisiljava ponuditelje da se udružuju u zajednice. Projekte smo počeli okrupnjavati zbog racionaliziranja troškova. Ne postoji niti jedan projekt koji dvije ili tri veće tvrtke ne bi mogle odraditi u rokovima određenim dokumentacijom, a većinu projekata veće tvrtke mogu odraditi i samostalno. Primjerice projekt Vrapčana u Vukovarsko- srijemskoj županiji, na koji se vjerojatno aludira kad se govori o 'golemim površinama', u traženom bi roku izvođenja od 120 radnih dana bez problema moglo odraditi četiri ili pet srednjih  tvrtki", kaže Dražen Jakopec, ravnatelj HCR-a.