Dvije su temeljne stvari koje smatraju problematičnim:

"U Nacrtu zakona uklanjaju se neke od prepreka privatizaciji vodnih usluga. Naime, Premda Zakon o vodama jasno određuje da "Voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi proizvodi, nego je naslijeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti." u Nacrtu zakona navedeno je da se njegove odredbe ne odnose na koncesije za vodne usluge. Iz ovoga bi se mogao izvesti zaključak da je koncesioniranje vodnih usluga predviđeno kao mogućnost koja će se urediti posebnim zakonima. Podsjećamo da je politički konsenzus iznesen u predizbornoj kampanji od strane svih paralmentarnih stranaka protivljenje privatizaciji voda. Takav su stav iznosile i stranke koje trenutno sudjeluju u vlasti. Pitanje privatizacije vode usko je povezano s odgovorom na pitanje: Tko isporučuje uslugu? Isporuka vode može biti organizirana javno ili privatno, odnosno u različitim kombinacijama i omjerima privatnog i javnog. Privatizacija vode je javna politika koja opskrbu vodom i odvodnju organizira kroz sudjelovanje privatnog sektora. Načini tog sudjelovanja mogu biti različiti – od dugoročnih koncesija i javno-privatnih partnerstva, prodaje vlasničkih djela u vodnim poduzećima pa sve do prodaje fizičke vodne infrastrukture. U praksi najčešće se voda privatizira koncesioniranjem vodnih usluga. Iskustva zemalja koje su provele privatizaciju vodnih usluga jasno pokazuju da privatizacija nije pružila željena ulaganja niti porast kvalitete usluge, već je dovela do rasta cijena i preusmjerila novac građana u profit vodnih korporacija. Dostupnost, kvaliteta i pokrivenost uslugom, pogotovo za stanovništvo slabije kupovne moći nije se povećala, a u nekim slučajevima se i smanjila. Nakon dvadesetak godina privatizacijske euforije, sve više europskih, ali i američkih, afričkih i azijskih zemalja ponovo dolazi do zaključka starog više od stoljeća- vodne usluge najbolje je organizirati bez sudjelovanja privatnog sektora. Zadnjih je godina primjetan trend prekida koncesijskih ugovora s privatnim poduzećima tj. rekomunalizacija usluga vodoopskrbe i odvodnje", navode iz Zelene akcije.

Pozivaju stoga na ostanak pri načelu javnog pružanja vodnih usluga koje je implemenitrano u Nacrtu Zakona o vodnim uslugama koji je prošao postupak javne rasprave te se očekuje njegovo upućivanje u zaknodavni postupak.

"Drugi problem tiče se činjenice da Zakon, po našem mišljenju, ne uzima u obzir na adekvatan način kumulativni utjecaj izmjena koncesijskog odnosa nakon odabira koncesionara. Naime, smatramo da je potrebna određena sloboda interveniranja u koncesijski odnos i nakon potpisivanja koncesijskog ugovora. Zaštita od opasnosti da se takve intervencije pretvore u neovisni pravni posao koji nije prošao adekvatnu proceduru javnog natječaja osigurava se najčešće definiranjem opsega dozvoljenih izmjena. Međutim, potrebno je predvidjeti i mehanizam koji bi spriječio da se nizom manjih izmjena izigraju takvi mehanizmi zaštite. Kumulativni utjecaj više manjih izmjena uistinu može biti značajan i u konačnici rezultirati sasvim drugim i drugačijim pravnim poslom od onoga koji je prošao proceduru javnog natječaja i kontrolu koja je s njim povezana", mišljenja su oni.