Tek što se malo slegla prašina i prozivanja oko poskupljenja povezanih s prelaskom Hrvatske na euro, a u posljednje vrijeme uglavnom stižu i podaci o usporavanju i proizvođačkih i potrošačkih cijena (od EU do SAD-a), pa i padu cijena energenata, krenula su “plašenja” novim valom rasta maloprodajnih cijena.

Ovih dana, naime, mediji prenose kako su brojni veliki dobavljači trgovcima najavili nove cjenike te kako bi slijedom toga brojni proizvodi, od prehrambenih do toaletnih, već s početkom idućeg mjeseca mogli poskupjeti. Iza tih najava s izjavama je stalo više predstavnika opskrbnog lanca, od distributera do trgovaca…

“Poskupljenje je sigurno i na to treba računati”, rekao je Branko Roglić, čelnik najveće distributerske kompanije u Hrvatskoj. Potvrđujući da očekuje poskupljenja do 10-ak posto, s tim da će “kod nekih proizvoda to biti više, a kod nekih manje”, situaciju s inflacijom usporedio je s pokušajima zaustavljanja plime.

Trebalo bi poskupjeti gotovo sve

Stiže novi udar poskupljenja, evo koliko bi od 1.3. trebale rasti cijene u dućanima

Martin Evačić, predsjednik Udruge trgovine pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca objasnio je kako je nove cjenike, uglavnom za proizvode iz uvoza, najavilo 60-ak dobavljača te da bi neka povećanja cijena trebala stupiti na snagu početkom ožujka, a neka mjesec poslije. Dobavljači tvrde da sa svoje strane više ne mogu odgađati povećanja cijena, a predsjednik Udruženja za trgovinu pri HGK Ivan Katavić kaže da to znači i određene korekcije maloprodajnih cijena na policama trgovina.

Umjesto komentara tih sinkroniziranih najava jedan iskusni menadžer nam je rekao da je “svaka opasnost čiji se dolazak unaprijed najavljuje zapravo manja od one kojoj ne prethode najave”. I drugi poslovnjak koji je želio ostati neimenovan kaže da u svemu tome vidi “sondiranje terena” i poruke upućene (i) politici. A dok se u svemu dijelom iščitavaju “probni baloni”, za Roglića je “balon koji se napuhava i koji će puknuti” slika koja opisuje današnje pozicije distributera.

“Mi nastojimo da ne poskupljujemo svoj posao, da samo prenesemo cijenu koju dobijemo od naših proizvođača. Nadam se da ćemo u tome uspjeti i da ćemo ih prenijeti bez dodatnog poskupljenja”, kaže. Doduše, neki visokopozicionirani Vladini dužnosnici stanje ne vide baš takvim.

“Mnogi su dobavljači već prije podigli cijene i 20-ak posto i svakako bi bilo vrijedilo čuti obrazloženja za dizanje cijena, pogotovo gledamo li recentna kretanja inflacije, proizvođačkih cijena, sirovina. I cijene nafte su u padu, plin je na TTF-u ispod 50 eura po megavatsatu “, nabraja naš sugovornik.

Već i prilikom dosadašnjih poskupljenja koja se, prema posljednjim dostupnim podacima, očituju u stopi inflacije nešto nižoj od 13 posto, bilo je u javnosti propitivanja i sumnji što se u mjesecima uoči uvođenja eura događalo s maržama pojedinih karika u opskrbnom lancu.

Ozbiljne analize što se u tom pogledu događalo npr. unazad godinu dana zasad su, doduše, izostale ili barem nije bilo javno prezentiranih nalaza. Svojevrsni trenutak istine u tom kontekstu trebala bi biti godišnja financijska izvješća trgovaca, distributera i proizvodnih kompanija za prošlu godinu, ali za to će se trebati strpjeti još neko vrijeme.

Stranci diktiraju

Ipak, općenito govoreći, kad je riječ o cijenama mnogo toga ovisi i o pregovaračkoj moći pojedine karike u tom lancu. A tu neke višegodišnje serije podataka, barem kad je riječ o hrani, nisu baš ohrabrujuće.

Pregovaračka moć domaće proizvodnje sve je manja, kaže Željko Lovrinčević, znanstveni savjetnik na zagrebačkom Ekonomskom institutu. Tome u prilog govore kretanja zastupljenosti domaćih proizvoda u ponudi pojedinih prehrambenih proizvoda na domaćem tržištu. Primjerice, u razdoblju od 2010. do 2020. kod mlijeka je udio onog iz uvoza porastao sa 18 na oko 41 posto.

U slučaju šećera 2010. godine udio uvoznog bio je 17 posto, a u promatranih deset godina porastao je na 50-ak posto (u međuvremenu je bitno promijenjena i situacija s domaćim proizvodnim kapacitetima). I kod svinjskog mesa dio ponude na domaćem tržištu koji dolazi iz uvoza 2020. je premašio polovicu (54 posto), dok je deset godina prije činio nešto više od trećine (35 posto).

Kod jaja, u proizvodnji u kojoj je Hrvatska praktično bila samodostatna, također se nemalo povećao dio ponude iz uvoza, sa 8 na 25 posto. Situacija u 2021. i 2022. kod nekih od spomenutih proizvoda u najboljem slučaju se nije poboljšala, a sve su to ujedno i proizvodi kod kojih je lani mahom zabilježen iznadprosječan rast cijena.

Ukratko, značajna povećanja udjela uvoza u ponudi domaćeg tržišta upućuje na to da je hrvatska sudbina u sferi prehrane sve više u rukama stranaca. Osim manje domaće proizvodnje pojedinih prehrambenih proizvoda, oslabila je i komponenta domaćih trgovaca, a današnje stanje dijelom odražava i efekte odnosno značaj posrnuća Agrokora kao jedinog vertikalno integriranog sustava u tom području, kaže Lovrinčević. Sve u svemu, veliki međunarodni trgovački lanci danas imaju prilično jake pregovaračke pozicije. To se, među ostalim, pokazalo i u (ne)odazivu na kontribucije cijena u Vladinu projektu “bijele liste”.

Sutra kompletirana slika
Jesu li najave novog val poskupljenja prenapuhane, odnosno hoće li se i koliko najave novih cjenika velikih dobavljača preliti na cijene za krajnje potrošače, pokazat će se za koji tjedan.

A već sutra saznat ćemo je li statistička inflacija u mjesecu prelaska na euro doista bila “nulta” u odnosu na prethodni mjesec, kako je početkom mjeseca bila pokazala takozvana “flash” procjena.

Sutra, naime, DZS objavljuje konačne podatke, tj. kompletiranu sliku koja će pokazati je li točan bio nalaz brze procjene prema kojemu je mjesečni rast cijena Hrane, pića i duhana (1,3 posto u prosjeku) te cijena usluga (1,1 posto) doista neutraliziran pojeftinjenjem kod Industrijskih neprehrambenih proizvoda i Energije.