Nema kraja lošim vijestima za domaću industriju šećera, ni nakon što su tri šećerane neizvjesnost koja traje već godinama pokušale prevladati udruživanjem u jednu, Hrvatsku industriju šećera (HIŠ).

Cijena plina upeterostručena je, pritisnuti su “zelenim naknadama” za emisiju ugljičnog dioksida, a ni vladini pokušaji dugoročne stabilizacije proizvodnje glavne sirovine na domaćim oranicama ne dobivaju prolaz.

Naime, nacionalni program potpore proizvođačima šećerne repe za razdoblje 2022.-2027. – najvažniji strateški dokument kojim se planiralo pomoći očuvanju te proizvodnje o kojoj ovisi i opstanak domaće industrije šećera – nije prošao notifikaciju Europske komisije.

Poslovnom dnevniku informaciju o negativnom odgovoru iz Bruxellesa potvrdili su u Ministarstvu poljoprivrede, gdje sad pripremaju potragu za drugim modalitetima pružanja potpore ovoj proizvodnji koja već dugo vremena prolazi kroz osipanje proizvođača i zasađenih površina.

Plan potpora koji je ljetos poslan u Bruxelles predviđao je da se po prvi put potporama obuhvati i veće proizvođače, kojima pristup u dosadašnji sustav potpora zbog pravila nije bio moguć. Upravo je ta novina trebala biti i važan podstrek očuvanju proizvodnje, jer udjel kojeg imaju veliki proizvođači prelazi polovicu ukupne proizvodnje šećerne repe u Hrvatskoj.

Miroslav Božić, savjetnik Uprave Hrvatske industrije šećera/MARKO MRKONJIĆ/PIXSELL

Ministarstvo poljoprivrede promptno je reagiralo i u proceduru javne rasprave krenulo s programom potpore proizvođačima šećerne repe zbog otežanih uvjeta zbog COVID-19, kojim se nastoje sanirati pretrpljeni gubici, osigurati likvidnost poljoprivrednih gospodarstava i očuvati razinu primarne proizvodnje prije pojave pandemije.

Potpore su namijenjene malim proizvođačima, a procjena je da će ih oko 500 koristiti ove bespovratne potpore, za koje će se u državnom proračunu u 2022. osigurati 30 milijuna kuna. Najveći iznos potpore je 225.000 eura, a iznosi se utvrđuju prema veličini zasijanih površina, od 1000 do 4000 kuna po hektaru. I ovaj prijedlog potpora bit će odaslan u Bruxelles, no u Ministarstvu ne očekuju da “zapne”.

On, međutim, predstavlja privremeno i parcijalno rješenje, pa će i takav efekt imati na očuvanje proizvodnje šećera, koja se upravo zbog neizvjesnosti i nedostatne količine sirovine za rentabilan rad iz nekad tri šećerane (Viro, Sladorana i Tvornica šećera Osijek) sada odvija samo u pogonu u Županji.

Neizvjesnost oko sirovine s hrvatskih polja tek je jedna u nizu briga za HIŠ, koju pogađa i aktualna eksplozija cijene plina, glavnog energenta u njihovoj proizvodnji.

“Plin je po troškovnom značenju na drugom mjestu, odmah iza šećerne repe na koju otpada više od polovice troškova. Radi se o peterostruko većim cijenama u odnosu na godinu prije zbog čega u Europi mnoge tvornice privremeno smanjuju ili čak zaustavljaju proizvodnju. Mi u HIŠ-u takvu mogućnost nemamo”, ističe Miroslav Božić, savjetnik Uprave HIŠ-a.

Objašnjava kako u šećeranama proizvodnja i doprema sirovine podrazumijeva kampanju koja traje u kontinuitetu 24/7, sve dok se ne odradi zadnja tona repe s oranica. Zaustavljanja ne smije biti, dodaje, unatoč negativnim učincima koje će cijena plina imati na poslovanje.

“To je razlog zbog kojeg smo prinuđeni za vrijeme trajanja ove kampanje posegnuti za alternativnim i znatno povoljnijim energentima, bez obzira na veći trošak emisija. To je i jedan od apsurda europske politike za koju mi se čini da često nema dodira s realnošću proizvodnog sektora”, kaže Božić.

Da apsurd bude veći, ukazuje on, šećerna repa koju koriste u proizvodnji ima dokazano najveću učinkovitost u pogledu korištenja zemljišta i važna je za plodored, te upravo za smanjenje emisija ugljičnog dioksida i vezivanje ugljika u tlo.

‘Lakši’ za 24 milijuna kuna

“Zvuči nevjerojatno da šećerna repa vezuje oko pet puta više ugljika nego su godišnje emisije industrije koja prerađuje tu repu. Međutim, ta ista industrija mora plaćati ogromne iznose jer se jednostavno ne uzima u obzir ova poveznica”, ističe Božić, podsjećajući i da je to rijetka biljka u čijoj preradi nema otpada, koja je “zero food waste”.

Svoju obvezu u pogledu bilanciranja ugljičnog dioksida HIŠ je izmirio na vrijeme, plativši čak 24 milijuna kuna, što je naravno bio težak udar na poslovanje. “Riječ je o neizravnom ‘porezu’ na proizvodnju koju šećerane izvan EU nemaju.

U našem je slučaju trošak ove godine iznosio nevjerojatnih 5 posto godišnjih prihoda, čemu je uvelike doprinijelo korištenje ugljena u jednom pogonu, što od ove godine neće biti slučaj. Apsurd je utoliko veći što cijena ugljena stagnira, iako je zbog visokih emisija ugljen kao energent postao nepodnošljiv teret za održivo poslovanje”, ističe Božić.

Ekološki prihvatljiviji plin uz porast cijena kojem svjedočimo postao je troškovno nepovoljnija opcija za HIŠ, koji se, inače, s još nekim hrvatskim tvrtkama angažirao na traženju rješenja kod Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, kako bi se neutralizirao taj cjenovni udar.

Dobra je strana u ovoj priči postojanje raspoloživih sredstava iz EU za programe modernizacije pogona, kako bi emisije i potrošnja energije bili što niži.

Međutim, Božić ističe da je do trenutka kada će ta sredstva biti dohvatljiva, sigurno ne ove godine, nužno operaterima u koje spada i HIŠ osigurati pomoć za udar u ovoj godini, kako to ne bi opterećivalo buduće poslovanje.

Najduža kampanja u povijesti

Za HIŠ u svakom slučaju 2021. neće biti laka godina, a i naredne će ovisiti o puno toga na što sama tvrtka ne može utjecati. Donekle je olakšavajuća činjenica da se zadnjih mjeseci, u skladu s globalnim kretanjima, bilježi rast prodajnih cijena, no rastu troškova s druge strane ne nazire se kraj.

Oči su usmjerene već i na iduću sjetvu, jer je pod šećernom repom sve manje površina, a ove je godine bilo zasijano više nego upola manje nego nakon ulaska u EU, oko 10.000 hektara.

U tim uvjetima odvija se i prvi dio kampanje prerade repe, koja će, budući da se sva prerada odrađuje u jednom proizvodnom pogonu, ujedno biti i najdulja u povijesti naših šećerana.