Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo (RCEP) novi je trgovinski blok koji već sada analitičari na globalnoj razini nazivaju “game changer”-om.

Najveći od 15 partnera, Kina, kao najbrže rastuće svjetsko gospodarstvo posljednjih desetljeća prvi je put ušla u multilateralni savez i to s već jakim, ali i brzorastućim azijskopacifičkim ekonomijama, a cilj koji u ovom trenutku posebno drže važnim jest svoje povezivanje iskoristiti što kvalitetnije kako bi ojačali svoja gospodarstva u uvjetima koronakrize.

Novu zonu slobodne trgovine s Kinom su oformile članice Saveza država jugoistočne Azije (ASEAN) – Brunej, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Mjanmar, Filipini, Singapur, Tajland i Vijetnam, te Australija, Novi Zeland, Japan i Južna Koreja. U savezu je trebala sudjelovati još i Indija, koja se povukla, ali joj potpisnice ostavljaju širom otvorena vrata.

Priprema ovog saveza za svijet nije novina, jer na projektu se radilo od 2012. godine, no u trenucima kada i SAD sa svojim saveznicima i EU prolaze recesiju i neizvjesnost oko brzine post-pandemijskog oporavka, europske i američke gospodarstvenike i političke analitičare novi “pakt” konkurentskih azijskih divova itekako zabrinjava.

Što će, pitaju se, okupljanje u zajednicu zemalja koje čine trećinu stanovnika svijeta i trećinu ukupnog svjetskog BDP-a značiti za ostale i kako odgovoriti na njihov upravo potpisani sporazum koji će utjecati na svjetske trgovinske odnose i konkurentnost gospodarstava?

Sporazumom, naime, neće biti obuhvaćeno samo daljnje labavljenje carina, koje su već i do sada među mnogima od ovih članica bile regulirane i na niskim razinama, nego se uređuju i brojna područja kojima će se stvoriti puno čvršći temelj za selidbu globalnog gospodarskog vrha u azijske zemlje, područje s oko 2,2 milijarde potrošača i s ukupnim BDP-om od 28 trilijuna dolara.

Analitičari već sada procjenjuju da će realizacija sporazuma o RCEP-u, već do 2025. njihov BDP podići na preko 100 trilijuna dolara. što čini više od 32% ukupnog svjetskog BDP-a.

Iako će neke od mjera suradnje brzo aktivirati, sam sporazum o RCEP-u ne stupa odmah na snagu, jer treba proći ratifikaciju u nacionalnim parlamentima, a očekuje se da će to biti realizirano kroz najviše dvije godine, u kojima nitko od zemalja ne želi gubiti vrijeme.

Hrvatskoj kao članici EU i zemlji čije je gospodarstvo najvećim dijelom oslonjeno na taj savez, nije svejedno kako će se promjena odnosa na širem, globalnom planu preliti na EU, čije će zaostajanje i sama osjetiti. Zasad, zbog osnivanja RCEP-a u Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatskim izvoznicima ipak ne vide potrebnim paliti alarme.

Zamjenica predsjednika Hrvatskih izvoznika Marijana Ivanov ističe kako je fokus očiju javnosti uvijek na najvećim ekonomijama, a u Aziji to je Kina.

“To je sporazum zemalja visokog, srednjeg i nižeg dohotka, kojem cilj nije oslabiti trgovinske veze s ostalim dijelovima svijeta, nego ojačati vlastita gospodarstva kroz rast međusobne trgovine, investicija i potrošnje, u uvjetima kada se i SAD i EU bore s dugoročnim problemom sekularne stagnacije, prezasićenosti štednjom i premalih prilika za profitabilna ulaganja – što rezultira preniskim stopama rasta BDP-a, a koje su trenutno dodatno i same sebe zaključale u birokratskim procedurama i borbi protiv korona-pandemije.

U multipolarnom svijetu obilježenom jačanjem ekonomskog protekcionizma sa zapadne i istočne strane Atlantika, kao i Pacifika, potpisivanje sporazuma o RCEP-u, odgovor je na slične integracije slobodne trgovine u Americi i Europi i rastući protekcionizam koji na sličan, iako verbalno različit način taktičkom igrom nameću i SAD i EU”, objašnjava Marijana Ivanov, ističući kako RCEP nije nužno i prijetnja svjetskoj trgovini i procesu globalizacije.

Širi spektar mjera

Na tom tragu je i ocjena HGK, u kojoj argument za ocjenu da potpisani sporazum na Hrvatsku ne bi trebao previše utjecati, jer, kako navode, iako će potpisnice RCEP-a međusobno olakšati trgovinu i ukloniti barijere, Hrvatska kao dio EU primjenjuje već potpisane ugovore o slobodnoj trgovini s Vijetnamom, Korejom, Japanom, koji su na snazi, a trenutačno EU još pregovara za sporazum o slobodnoj trgovini i s Australijom, te Novim Zelandom.

“Hrvatska, dakle, već ima mogućnost trgovine s navedenim zemljama po povlaštenim uvjetima potpisanih sporazuma EU, te dodatno održava i bilateralne gospodarske odnose, pa primjerice ima Ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka s Indonezijom, Kinom, Malezijom i Vijetnamom, te Korejom”, ističu iz HGK.

Osim ukidanja carina, puno je širi spektar mjera kojima će se ojačati gospodarstva RCEP-a. Među ostalim sporazum predviđa razmjenu podataka i povoljnije roaming tarife u telekomunikacijama, olakšavanje prekograničnih putovanja, priznavanje kvalifikacija i licenci, olakšavanje ulaganja i besplatan prijenos kapitala, te poboljšanje u pružanju financijskih usluga, relaksiranje e-trgovine između potpisnica, a jedno od važnih pitanja je reguliranje politika o intelektualnom vlasništvu i patenata.

RCEP će tvrtkama pružiti sigurnost da se njihova prava intelektualnog vlasništva mogu zaštititi i provesti na tržištima članica, te, kako ističu potpisnici, tako potaknuti ulaganje u nove ideje i promicati širenje informacija, znanja i tehnologije. Sve to bi, ukratko, omogućilo i niže troškove poslovanja unutar te trgovinske regije.

Izvezli smo im 110 milijuna $

Najveću važnost u ovom “paketu” izazivaju tzv. pravila o podrijetlu, koja definiraju od kuda proizvod dolazi. Po novome, dakle, jednako će se tretirati sve dijelovi proizvoda koji dolaze iz drugih članica RCEP-a, što će olakšati njihov plasman, no s druge strane to će biti i poticaj da zemlje potpisnice traže dobavljače unutar trgovačke regije.

Neovisno o tomu kakvu će politiku nakon Donalda Trumpa voditi novi američki predsjednik Joe Biden i kako će se postaviti EU, za hrvatske poduzetnike Aziju analitičari HGK i HIZ-a vide važnim tržištem prema kojemu treba držati čvrste veze. “Hrvatska svoje izvozne prilike treba tražiti na tržištima brzorastućih ekonomija Azije, ali isto tako dublje se integrirati u regionalne europske proizvodne lance.

No, problem koji vječno ostaje je nedovoljni angažman ekonomskih politika i Vlade na podizanju konkurentnosti hrvatskog gospodarstva u cjelini, a posebno izvrsnih poduzeća prerađivačke industrije koji kroz rast izvoza imaju kapacitet generiranja većih stopa rasta BDP-a. Hrvatskoj privredi treba laissez-faire poduprijet primjerenim državnim intervencionizmom”, poručuje Marijana Ivanov.

Priliku za naše proizvođače u HGK vide u strukturi našeg izvoza. Uglavnom je riječ o zemljopisno i industrijski specifičnim proizvodima, poput određenih vrsta drva ili ribe autohtone za ovaj dio Europe, te specifične visokokvalitetne industrijske proizvode poput transformatora i specijalnih vozila, za koje je u nekoj drugoj potpisnici RCEP-a teško naći zamjenu, pa stoga u HGK ne očekuju promjenu u hrvatskom izvozu u članice RCEP-a. U prvih pola godine izvezli smo na ovih 15 tržišta robe vrijedne oko 110 milijuna dolara.