Makroekonomski pokazatelji nikad nisu bili neizvjesniji, ali već je jasno da će utjecaj inflacije i rasta cijena energenata biti značajan i u 2023. Iako analitičari s tržišta koja su naši najznačajniji vanjskotrgovinski partneri predviđaju recesiju, Hrvatska ovu krizu dočekuje spremnija nego onu iz 2008. Kratkoročni učinci uvođenja eura i ulaska u Schengen, važan geostrateški položaj za tranzit energenata, više od pet milijardi eura raspoloživih iz EU fondova te turizam kao naš “zračni jastuk”, daju nam izglede za izbjegavanje recesije i blagi rast od 1-2%.
Uvođenje poreza na ekstraprofit, osim kratkoročnog benefita za proračun, vjerojatno neće dugoročno pomoći gospodarskom razvoju zbog smanjenja povjerenja investitora.
Iduća godina traži spremnost na promjene i prilagodljivost. To će biti godina prilika za osvajanje pozicija na tržištu za tvrtke koje imaju menadžment sposoban za donošenje i implementaciju brzih odluka. Većina poslodavaca će, kako bi zadržala radnu snagu, povećati plaće, uz neizvjesnost hoće li to moći nadoknaditi iz povećanja cijena ili produktivnosti, što može dovesti do smanjenja investicijskog potencijala, a posljedično utjecati i na gospodarski rast.
Groupama je nov, ambiciozan izazivač na tržištu te će naše stope rasta u idućim godinama biti značajno veće od stopa rasta tržišta. To ćemo realizirati punom diverzifikacijom kanala prodaje te cjelovitom ponudom životnih i neživotnih proizvoda. Tijekom prvog polugodišta ispunit ćemo preduvjete za realizaciju tih ciljeva, što se prije svega odnosi na kadrovsko i organizacijsko jačanje te digitalizaciju poslovanja. Ključni dugoročni izazov sektora ostaje unaprjeđenje financijske pismenosti.
U strateškom planu RH za ovo desetljeće jedan od ciljeva je povećanje opće gospodarske razvijenosti mjereno BDP-om po stanovniku s cca 66% EU prosjeka na 75 posto. Kad je u pitanju industrija osiguranja, pokazatelji su još značajno lošiji. Zato nam se i dogodilo da je od 120 mlrd. kn šteta u potresu osigurano manje od 1%. Sve ostalo platit će porezni obveznici ili će ostati neobnovljeno, a to je mogla biti “prilika” da se 50-60 mlrd. kn povuče od osiguranja (odnosno reosiguranja) te da se pokrene cijelo gospodarstvo.
Osigurateljni sektor mora se snažnije nametnuti državi kao ključan partner u kreiranju održivih rješenja. Naravno, osiguratelji imaju i kratkoročne izazove, poput prilagodbe ulasku u eurozonu ili upravljanja odštetnim zahtjevima u okolnostima inflacije i otežanog funkcioniranja lanaca opskrbe. Uvjeren sam kako industrija ima dovoljno resursa da prebrodi te izazove i iz njih izađe još jača.
