Ruku na srce, roba koju obično moram bacati u smeće jer ne valja ili je pokvarena je u biti isključivo domaća. Jaja, meso, vino i mlijeko itd. Ali ako pored ove naše domaće bolesno precijenjene “kreme” od robe uspijevaju uvoziti pokvarenu hranu (nebitno koji lanac ili uvoznik) iz inozemstva onda se prije svega carina i inspekcija, dakle država, trebaju zapitati gdje su oni u cijeloj priči glede odgovornosti prema građanima tj. kupcima kojima sve to ide na tanjur, čašu, šalicu, što već – pa u organizam. Radi li se što, ako da, radi li se premalo i neučinkovito? Ako je sustav uvoza, ne samo hrane, loš – onda ga treba mijenjati. Ali i zakone, pa i sankcije tim i takvima, dakle registriranim i “divljim” uvoznicima, trgovačkim lancima itd. Dakle paprene kazne onima koji opetovano uvoze hranu i druge proizvode opasne po zdravlje ljudi i njihove živote. Kome ni kazne ne “pomažu”, njemu treba ključ u bravu izvana. S obzirom da ni druge i krupnije stvari nisu u stanju popraviti i praksu uskladiti s naprednim zemljama, što se zapravo ima očekivati i tražiti? Balkan je sinonim ljenosti, primitivizma, kriminala, korupcije i štošta više negativnog u Europi i svijetu, tako će i ostati, tu nema dvojbe a to je do onih koji žive na Balkanu da to promijene. Ako niti pored TV-a i interneta ne shvaćaš razlike između sebe i drugih a tupiš da si skroz u redu, a nisi, onda ti nitko ne može pomoći. Popravak kreće od spoznanje vlastitih mana i nedostataka. Balkanci ponosni i prkosni što nisu kao drugi, dakle nisu kao oni mnogi (puno) bolji od njih, svoj inat koriste samo sebi na štetu i nikome drugom ali ujedno i svejedno imaju iskrivljenu i nerealno lijepu i dobru sliku o sebi. Ako nisi za k. a misliš da si faca i sam u to vjeruješ, onda ti nema spasa.