Iako možda ne tempom kojim bismo željeli, razvrstavanje otpada u Hrvatskoj je uglavnom zaživjelo, rečeno je na panelu “Jesu li hrvatski gradovi spremni za učinkovito gospodarenje otpadom.”

Mirka Jozić, zagrebačka pročelnica za gospodarstvo i energetiku upozorila je da novi modeli skupljanja i odvajanja otpada ne mogu značiti manju cijenu komunalnih računa. “Odvajanje je skupo – postaviti 4 kontejnera pred svaka vrata i po 4 puta doći po svaki. To sve odvesti i sanirati. To ima cijenu. Razdvajanje je zakonska obveza”, ističe.

Iskustva Koprivnice predstavila je Ksenija Ostriž, zamjenica gradonačelnika: “Mi smo 2008. krenuli u odvojeno prikupljanje papira, a 2011. smo podijelili i više od 1000 kompostera. U 10 godina su nam se uvelike mijenjale količine nekomunalnog otpada u odnosu na komunalni otpad. Sada je od ukupno 8500 tona otpada, čak 2500 tona biorazgradivi.”

Zvonimir Novosel, gradonačelnik Jastrebarskog, kaže da ono spada u gradove koji su korak ispred. “Još smo 2005. uveli naplatu otpada prema količini, a od 2011. odvajamo otpad na kućnom pragu. To nam je dijelom i problem jer sad teško dolazimo do novca iz FZOEU-a jer oni rješavaju probleme u gradovima koji su lošiji od nas.”

Daleko po pitanju gospodarenja otpadom je otišao i Sv. Ivan Zelina. Gradonačelnik Hrvoje Košćec, smatra da su gradovi spremni, ili će biti, za učinkovito gospodarenje otpadom, no da će tek onda nastati problemi.

“Predviđeno je da se taj otpad onda odvozi u Centar za gospodarenje otpadom Zagrebačke županije i Grada Zagreba, koji postoji samo na papiru”, upozorio je Košćec. Dodao je da oni imaju 60 posto manje odloženog otpada od prosjeka Hrvatske.

Na panelu ‘Gospodarenje ambalažnim otpadom’ rečeno je da do 2030. EU predviđa da kompletna uporabna plastika bude pogodna za reciklažu ili daljnju uporabu, a Hrvatska stoji dosta dobro po pitanju zbrinjavanja ambalaže, posebno plastične.

“No ključni problem je što je Europa još nije kvantificirala metodologiju. Kako će se uzeti iz mora mikroplastika, s kojim uzorkom i kako će se mjeriti učinak? Kakve će to imati tržišne efekte? Bez državne intervencije, i sankcioniranja, teško je nešto bitno učiniti jer se samo može apelirati na savjest potrošača”, ističe Aleksandra Anić Vučinić s Geotehničkog fakulteta. 

Zvonimir Majić iz FZOEU navodi da je Hrvatska jedna od rijetkih u EU uspjela urediti sustav reciklaže plastičnih boca s naknadom za povrat.

“On je financijski zahtjevan i zbog toga mnoge zemlje nisu ušle u njega. S ovim projektom smo postigli cilj jer su s njim zadovoljni građani koji dobiju povratnu naknadu, tvrtke koje dobe kvalitetnu sirovinu, a društvo je riješilo značajan ekološki problem”, kaže Majić.

Dragica Bagarić, direktorica Eko-Ozre, ističe da EU propisuje da su u sustavu zbrinjavanja otpada dužni sudjelovati svi, pa i proizvođači. “Do 2024. će sve članice EU-a morati propisati obvezu proizvođačima da u potpunosti i zbrinu vlastitu ambalažu”, kazala je. 

‘Obradili smo 570.000 t otpada u 2018.’

Vinko Mihaljević iz tvrtke CE-ZA-R, koja posluje u sklopu CIOS grupe, govorio je o poslovanju tog poslovnog sustava i njihovu doprinosu cirkularnoj ekonomiji. CIOS je najveća tvrtka ovog sektora u regiji, posluju na 60 lokaciji u regiji s ukupno 1300 zaposlenih od čega tri četvrtine u Hrvatskoj. Godišnje skupe 770.000 tona otpada od čega 80% u Hrvatskoj, a cilj im je da se u tri godine to poveća na milijun tona. Ulaganje u dugotrajnu imovinu iznosi 1,3 milijarde kuna, a na toj razini im je i konsolidirani lanjski prihod, dok su očekivanja za ovu godinu 1,5 milijardi. Članice grupe su u Hrvatskoj ove godine ukupno skupile i obradile 570 tisuća tona otpada.