Među prvim potezima novog ministra financija Borisa Lalovca bit će velika inventura aktivnosti porezne admistracije koje su dovele do stvaranje poreznih dugova u iznosu od 50-ak milijardi kuna.

• Josip Lozančić bit će privremeni ravnatelj Porezne uprave

U velikom poslu koji Lalovca čeka, desna će mu ruka biti, kako neslužbeno doznajemo, Josip Lozančić, v.d. ravnatelja Porezne uprave. To je dogovoreno uoči današnje sjednice Vlade, no Lozančić, inače dosadašnji zamjenik bivše šefice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec, na toj će funkciji biti privremeno. Naime, Ministarstvo financija za novog šefa Porezne uprave kani raspisati javni natječaj što je jedinstven slučaj. Novi, pak, šefovi u Ministarstvu financija – Lalovac i Lozančić, kako doznajemo, zasukat će rukave i prionuti da u roku koji je odredio premijer Zoran Milanović isporuče Vladi podatke o stanju nagomilanih dugova zbog neplaćenih poreza i ostalih javnih davanja iz razdoblja prije početka mandata ove Vlade.

Traže se razlozi ali i krivci. Za takav preokret u Vladinoj politici spram pitanja nasljeđenih dugova ključan je događaj koji je svojim političkim usijanjem obilježio prošli tjedan. Neposredni okidač obrata, naime, slučaj je osječkog poduzetnika Željka Biloša zbog čijeg je duga državi osumnjičena donedavna šefica Porezne. Nakon njezine ostavke premijer je trojici ministara – Linići, Ranku Ostojiću i Orsatu Miljeniću – naložio da utvrde tko je odgovoran za dugove državi te koliko je zavučenih predmeta završilo u ladicama poreznih službenika. Rok je, navodno, vrlo kratak. Kako neslužbeno doznajemo Miljenić je već stupio u akciju. Ministarstvo pravosuđa uputilo je zahtjev DORH-u da mu dostavi kompletno izvješće o svim kaznenim prijavama i postupcima koji se vode te onih koji su odbačeni u slučajevima navodnih ignoriranja naplate državnih potraživanja. U Vladi smatraju da će na taj način doznati kada su državne tražbine mogle biti naplaćene, a nisu.
 

Moguće je na taj način dobiti objašenja zašto poreznici nisu krenuli u ovrhe, odnosno jesu li umjesto pokretanja ovrha i mjera osiguranja naplate, referenti držali predmete u ladicima štiteći određene porezne obveznike. Da ne bi bilo zabune, u ovom akcijskom planu trenutačno nije riječ o istragama odgovornosti, nego o prikupljanju podataka o tome što je poduzeto. Izvješća tri ministrastva dat će potpunu sliku, a tek tada se otvara mogućnost povrata određenih postupaka DORH-u radi zbog kaznenih postupaka. Premda se i danas o nagomilanim poreznim dugovima nerijetko govori s gotovo fantomskim prizvukom, neki najeklatantniji primjeri su sve prije nego nepoznati. To ponešto govori i o tome da su barem za dio nakupljenih dugova motivi bili čak nalik onima zbog kojih je od 2012. osmišljen model predstečajeva – dakle, da se pruži prilika da se izvuku bez stečaja.

Dva slučaja koja su po dugogodišnjem akumuliranju poreznih odnosno trošarinskih dugova među najpoznatijima svakako su Dalmacijavino i Badel, što, naravno ne znači da su to i primjeri koji idu u prilog dugogodišnjoj praksi toleriranja neplaćanja poreza. Sve su dosadašnje vlade dale svoj doprinos gomilanju neplaćenih dugova i problemu nelikvidnosti, s tim da su neke ipak bile predanije rješavanju problema nelikvidnosti. I dojučerašnji ministar financija, uostalom, upravo je to postavio kao jedan od prioriteta, no na kraju su ga funkcije stajale upravo predstečajne nagodbe kao dio s tim povezanog paketa mjera. Nedavno je, naime, među rezultatima predstečajnih nagodbi istaknuto kako su tijekom prošle godine iznosi blokada smanjeni sa 42,6 na 33,4 milijarde kuna. Liniću na kraju nisu pomogle ni brojke iz jedne od posljednji inventura, prema kojoj su od 15 milijardi kuna prijavljenih tražbina u već sklopljenim nagodbama vjerovnici otpisali 7 milijardi, pri čemu je država postotno u prosjeku otpisala manje nego drugi vjerovnici.

Otpisi poreznih i drugih dugova državi bili su i glavni razlog što je u prvoj godini mandata vlade prvi put nakon niza godina smanjen iznos ukupnih nenaplaćenih potraživanja. Prema dostupnim nalazima državne revizije, u 2012. je njihov iznos smanjen za nepunih 4,9 mlrd. kuna. Međutim, te je godine po osnovi brisanja gotovo 21 tisuće tvrtki mrtvaca te okončanja stečajeva i likvidacija otpisano punih 7 milijardi, što znači da istodobno Porezna uprava te godine nije uspjela utjerati oko 2,2 mlrd. kuna po tekućim poreznim obvezama. Parcijalni podaci o iznosima starih dugova koje su poreznici stvarno naplatili po osnovi reprograma ili ovrha samo govore kako je utjerivanje starih dugova težak posao. A razlike između iznosa uplata i razrezanih anuiteta u okviru ugovorenih reprograma dgovore i o tome da kod mnogih to više nije stvar nediscipline.