Iza nas je niz tjedana koji su, kad je posrijedi slučaj Agrokor, najavljivani kao "ključni", a s istim atributom ulazi se i u ovaj tjedan. No, ako je suditi prema ovotjednom rasporedu događanja u i oko Agrokora, izglednije je da će i to biti samo još jedan u nizu "ključnih tjedana".

Nakon što je u petak ujutro objavljen novi set e-mailova koji su, za promjenu, vezani uz mjenice i pitanje njihova tretmana u smislu starog i graničnog duga prema dobavljačima, već istoga dana predvečer izvanredna uprava je objavila nacrt nagodbe u postupku izvanredne uprave. Već za danas je najavljen novi sastanak s financijskim vjerovnicima (obvezničarima, bankarima) i dobavljačima, a povjerenika Fabrisa Peruška čeka i nastavak pregovora s Adris i Agram grupom, pri čemu povjerenik u toj rundi cilja i na postizanje sporazuma. On mu je iznimno važan zbog problema koje u pogledu predviđenog modela nagodbe ima s (osporenim) jamstvima. 

Gust raspored pregovora
Kako su prenijeli neki mediji, dobavljači na današnji sastanak dolaze s (početnim?) zahtjevom da se i 30-ak onih među njima koji su Agrokor zapravo kreditirali (u prvom redu financijske mjenice) naplate u mjeri tj. postotku u kojem bi to trebao i npr. Sberbank, a što bi impliciralo približno milijardu i pol kuna ili gotovo trostruko više nego što je prvotno bilo zamišljeno, odnosno što su banke i obvezničari "izračunali" kao prihvatljivu mjeru. Ako se na toj relaciji sudionici pregovora i nađu negdje između, činjenica je da nemali ceh nose i pregovori s Adrisom i Agramom. Upućeni procjenjuju da bi ti sporazumi mogli težiti blizu stotinjak milijuna eura. Nametnuo bi, dakle, približno toliki iznos zaduženja ili približno toliko smanjenje namirenja financijskih vjerovnika na čelu sa Sberbankom.

Postoji li način da se to izbjegne? Čini se da ne, iako se to, kao i odgovori na brojna druga pravno-procesna pitanja, ne može ustvrditi baš jako pouzdano. Osim nedavnog rješenja VTS-a koji je u parnice uputio imatelje osporenih jamstava, zbog čega još nema ni izvješća operativnih kompanija, u prilog tvrdnjama da je pridobivanje potrebne dvotrećinske većine za nagodbu još ipak "ptica na grani" govore i neslužbene informacije o rješenju tj. odbacivanju tužbe koju je zbog Adrisova osporavanja tražbina bila (preuranjeno) podnijela Bank of New York Mellon kao banka skrbnik obvezničara.

Sve u svemu, nad hodogramom preostalih koraka na putu prema nagodbi s kojim u izvanrednoj upravi i dalje računaju (što uključuje i ročište za glasovanje prije kraja lipnja) veliki su upitnici. U kompaniji, navodno, imaju spremnu i "batinu". Kako prenosi Jutarnji list, ne pristanu li dobavljači na određeni kompromis i ne glasuju za nagodbu mogli bi se suočiti s otkazivanjem dijela sporazuma o isplati još 80 milijuna eura graničnog duga kroz iduće četiri godine i uz ispunjenje određenih uvjeta vezanih uz operativnu profitabilnost.

Imaju li se na umu samo navedeni otvoreni prijepori i rizici koje oni impliciraju, nimalo zapravo ne čudi što se dio objavljenog nacrta nagodbe odnosi na objašnjenja vezana uz prolongiranje izlaznog kredita odnosno refinanciranja tzv. roll up kredita (za dvije godine), koje je nedavno i formalno zatraženo. Investitorima je jednostavno previše nepoznanica.     

STAK donosi i anonimnost
Inače, na 160 stranica tog dokumenta sadržane su glavne konture modela koje je još sredinom prosinca predstavio bivši povjerenik Ante Ramljak, a koje su prije mjesec i pol pretočene i u neobvezujuću izjavu podrške ključnim elementima nagodbe. Ni najnoviji dokument ne sadrži ključne brojke i omjere, ali opisuje sporazum sa Sberbankom (otkup 18% Mercatora zamjenom za udjel u 'novom Agrokoru', uključivanje u roll up), a u nacrtu su detaljnije objašnjava i buduća struktura današnjeg koncerna.

U tom dijelu je, za početak, zanimljivo ime koje se provlači po vertikali kompanija, a to je – Aisle. Upravo pod tim nazivom (Project Aisle) američka je investicijska banka Houlihan Lokey (savjetnici izvanredne uprave) u velikoj mjeri razradila plan restrukturiranja Agrokora već u vrijeme Ivice Todorića (početkom 2017.), kad su na tome inzistirali tzv. PIK obvezničari.

Na vrhu nove strukture koncerna tako bi trebao biti Aisle STAK, nizozemska  administrativna zaklada koja bi trebala biti osnivač krovnog holding društva također sa sjedištem u Nizozemskoj – Aisle Dutch TopCo, u čijem bi vlasništvu pak bio Aisle HoldCo kao vlasnik hrvatskog Aisle HoldCo d.d. Iz nekog razloga projektu je ostavljeno ime iz Todorićevog vremena. Dijelu promatrača, međutim, u toj vertikali je najzanimljivija administrativna zaklada Aisle STAK jer se za tim ustrojem ne poseže samo iz poreznih razloga, a nerijetko se u njihovu nabrajanju ističe i da "osiguravaju anonimnost krajnjih korisnika".