Vlada RH u svom Programu 2024. – 2028. ističe Održivu poljoprivredu kao prioritetni cilj, a Program predviđa nastavak povećanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, uvođenje novih tehnologija i ulaganje u sve segmente proizvodnje i distribucije.

Podrška hrvatskom selu i poljoprivredi ključna je za postizanje samodostatnosti u proizvodnji, ali i za osiguranje zdrave i sigurne hrane. Planirani su i neki mjerljivi ciljevi, kao i nastavak zemljišne politika te potpora koje nisu donijele rezultate u povećanju proizvodnje, podizanju samodostatnosti te osiguranju zadovoljavajućeg dohotka samih proizvođača.

Vlada najavljuje ubrzanje postupka raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, davanje novih dugoročnih ugovora za najam državnog poljoprivrednog zemljišta, ali stavljanje u funkciju zapuštenog zemljišta. U Programu se ponavljaju ideje o praćenju cijena u lancu opskrbe, zelenoj javnoj nabavci i potpori udruživanju poljoprivrednika.

Najveći pad 2013. i 2014.
Programom je definirano da se želi povećati vrijednost poljoprivredne proizvodnje za dodatnih 20 posto i dosegnuti 3,8 milijardi eura. Do 2028. planira se bruto dodana vrijednost po jedinici uloženog rada od 12 tisuća eura, dok bi ukupna bruto dodana vrijednost trebala premašiti 2 milijarde eura. Namjera je i uložiti pola milijarde eura u nastavak podizanja konkurentnosti, i to kroz modernizaciju opreme, uvođenje novih tehnologija, uvođenje obnovljivih izvora energije i proširenje postojećih kapacitete za deficitarne sektore.

No kakva je stvarna situacija s kretanjem vrijednosti poljoprivredne proizvodnje? Nakon pridruživanja Uniji, vrijednost poljoprivredne proizvodnje, ali i bruto i neto dodane vrijednosti te realni dohodak, snažno su pali. Najveći pad ostvaren je 2013. i 2014. godine, odmah nakon priključenja Hrvatske, a to je bilo uvjetovano nespremnošću većeg dijela poljoprivrednika za tržišnu utakmicu na potpuno otvorenom tržištu.

I nova zahtjevna pravila ZPP-a za naše su poljoprivrednike bila na početku jako teška te im je trebalo vremena za prilagodbu. Značajniji rast vrijednosti poljoprivredne proizvodnje krenuo je od 2018. godine, a u 2021. i 2022. ostvarene su visoke stope rasta, što je uvjetovano snažnim rastom cijena poljoprivrednih proizvoda, ali i ulaganjima u poljoprivredu kroz fondove ZPP.

Tako je u 2022. ostvarena vrijednost proizvodnje od 3,24 milijarde eura. No, 2023. došlo je do pada cijena, naročito žitarica i uljarica, pa je vrijednost proizvodnje pala za 7,4 posto – na 3 milijarde eura. Bruto dodana vrijednost pala je 9%, neto dodana vrijednost više od 11%, realni dohodak pao je za 1,6%, a jedino su rasle plaće za čak 15,68%. Ako se u obzir uzme i vrlo visoka inflacija, te rast cijena u stočarskoj proizvodnji, realan pad vrijednosti proizvodnje bio je značajno veći.

Da bi do 2028. godine vrijednost poljoprivredne proizvodnje narasla na 3,8 milijardi, iduće četiri godine trebala bi narasti za 25 posto. No je li ti realno?

Kada se analizira kretanje količinske proizvodnje zadnjih godina, može se zaključiti kako kod većine poljoprivrednih proizvoda nije došlo do povećanja proizvodnje. Proizvodnja pšenice je stagnirala, proizvodnja kukuruza je snažno pala u 2021. i 2022. godini, a pala je i proizvodnja soje i šećerna repe.

Glavne voćne vrsta imale su trend pada (jabuke i mandarine). Kod proizvodnje povrća su bile prisutne velike oscilacije. Negativne trendove u stočarstvu predvodi proizvodnja mlijeka u kojoj pada broj krava, broj farmi, broj isporučitelja mlijeka te proizvodnja mlijeka.

Tako smo 2023. završili s isporučenih samo 377 milijuna kilograma mlijeka, a broj isporučitelja je pao na 2630 (još 2013. imali smo više od 12.000 isporučitelja koji su isporučili više od 600 milijuna kilograma mlijeka). Pad je prisutan i kod broja goveda i svinja (od 2016. imamo gotovo 200.000 svinja manje). Pozitivan trend ima samo proizvodnja peradi i jaja.

Promatramo li strukturu poljoprivrednih gospodarstava, možemo vidjeti da se poljoprivreda vrlo sporo i nedovoljno mijenja da bi bila sposoban prilagođavati se za snažniji nastup na tržištu i ostvarenje boljih rezultata poslovanja. Hrvatsku poljoprivredu i dalje odlikuju manja poljoprivredna gospodarstva, niska produktivnost rada, manja učinkovitost, te niži faktorski dohodak i kupovna moć u odnosu na prosjek Europske unije.

Nedostaju stručna znanja koja su danas nužna za korištenje suvremenih tehnologija te jake administrativne kao i tržišne kompetencije. Dobna i obrazovna struktura proizvođača nam je neprilagođena zahtjevima tržišne vrlo konkurentne EU poljoprivrede. Kada se uzme u obzir da je više od 50 posto svih nositelja gospodarstva starije od 60 godina, a manje od 15 posto mlađe od 41 godinu, jasno je da se situacija jako teško može promijeniti.

Isplata potpora
Veličina gospodarstva je nepovoljna, imamo malu prosječnu površini od 7 hektara po gospodarstvu, a više od 70 posto obrađuje manje od 5 hektara. Samo 2,8% ih obrađuje više od 50 hektara. U našoj poljoprivredi i dalje prevladava proizvodnja žitarice i uljarica, pa su tako male površine potpuno nesukladne potrebama poljoprivrednika.

Zadnjih godina vidljiv je i pad površina pod industrijskim kulturama; uljanom repicom, šećernom repom i duhanom. Zato ne čudi da nam je ekonomska vrijednost poljoprivrednih gospodarstva dva i pol puta niža od prosječne u EU i viša samo od Bugarske i Malte.

U 2022. vrijednost prodaje iz proizvodnje poslovnih subjekata iznosila je 916 milijuna eura (57,9%), a vrijednost otkupa od OPG-a samo 667 milijuna (42,1%). Iz ovog podatka je jasno da oko 6000 poslovnih subjekata (od ukupno 160.000) ostvaruje gotovo 60% ukupne vrijednosti prodaje poljoprivrede.

Za planirani rast vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, koji ne bi bio rezultat rasta cijene, naša poljoprivreda ovog trenutka nema realne pretpostavke.

U programskom razdoblju od 2014. do 2022. godine (zbog Covida se razdoblje produžilo za dvije godine) isplaćeno je ukupno 6,2 milijarde eura potpora. Prosječna vrijednost izravnih plaćanja po hektaru iznosila je 295 eura, a od 2023., kada počinje novo programsko razdoblje te temeljem Nacionalnog strateškog plana ZPP za RH, vrijednost osnovne potpore dohotku iznosi 132 eura po hektaru.

Uz izmijenjeni model izravnih plaćanja, velik dio tržišnih proizvođača imat će niže iznose potpora po hektaru od onih koji su prije isplaćivani. To se odnosi na proizvođače koji primaju potpore za više od 50 hektara (a oni su robni proizvođači koji ostvaruju najveći udio vrijednosti proizvodnje).

Smanjena su i sredstava za Intervencije za ruralni razvoj koja se usmjeravaju za investicije u poljoprivrednu proizvodnju i preradu. U Programskom razdoblju 2014. – 2020. samo iz mjera ruralnog razvoja za investicije (Mjera 4. i Mjera 6.) bilo je isplaćeno gotovo milijarda eura, a na natječajima su bile iskazane potrebe za više od 2,2 milijardu eura investicijskih sredstava.

Od 2016. do 2022. produktivnost radne snage u poljoprivredi je porasla za 35 posto (od 5563 eura/FTE na 8515 eura/FTE). Prosjek EU 27 je 24.000 eura. No unatoč tome, Hrvatska je i dalje na 3. mjestu začelja EU. Sve zemlje EU kontinuirano, uz mjere ZPP-a i fondove te financijske instrumente, ulažu u rast produktivnosti, novu opremu, digitalizaciju poljoprivrede te rast znanja. I uz takve rezultate i ulaganja, većina zemalja članica odlučila se u ovom programskom razdoblju snažno povećati sredstava za ruralni razvoj i usmjeriti ih upravo u nove poljoprivredne investicije.

Hrvatski dio nacionalnog financiranja za mjere ruralnog razvoja iz kojeg se financiraju i investicije u poljoprivredi je 20%, a skoro sve države članice izdvojile su veće iznose, a neke i više od 50 posto omotnice iz državnog proračuna (Italija, Irska, Austrija, Slovenija). Samo četiri zemlje članice imaju niže učešće nacionalnog sufinanciranja u omotnici ruralnog razvoja.

Iz svega proizlazi da pola milijarde eura iz Programa Vlade neće biti dovoljno da se prevlada ogroman jaz konkurentnosti koji rezultira niskim stupanjem samodostatnosti i velikim vanjskotrgovinskim deficitom. Modernizacija, restrukturiranje i podizanje konkurentnosti naše poljoprivrede neće se postići u novom programskom razdoblju kapitalnim investicijama u fizičku i materijalnu imovinu, omotnicom ruralnog razvoja, koja ima manju vrijednost od prethodnog programskog razdoblja 2014.-2020. godine.

Vladini ciljevi vezani uz poljoprivredno zemljište predviđaju da će se za 100 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu dati novi dugoročni ugovori, što će povećati površine pod vinogradima, maslinicima i voćnjacima za 20%. Također se najavljuje ubrzati postupke raspolaganja poljoprivrednim zemljištem.

Kakvi su pokazatelji?
Zadnjih godina padaju površine korištenog zemljišta. U 2022. korišteno je 1.447.919 ha, dok je 2020. bilo 1.506.205 ha. To je pad od 58.286 hektara, što čini ukupnu površine svih naših vinograda (21.454 ha) i voćnjaka (36.046 ha) zajedno.

Aktualni Zakon o poljoprivrednom zemljištu u provedbi je od stupanja na snagu 2018. pokazao kontradikciju s ciljevima o većoj proizvodnji hrane. Postojeći zakon dodatno cijepa proizvodno-tehnološke cjeline, te uništava konkurentne poljoprivredno-gospodarske cjeline gospodarstava koje su nekad davno bile komasirane i arondirane, a često i privedene proizvodnji, nakon što su iskrčene zapuštene površine. Zakon o komasaciji se ne provodi, iako su inicijalna sredstava u NPOO-u osigurana.

Čak 70% poljoprivrednika koristi manje od 5 hektara. U EU je prosječna veličina farma 17 hektara. Po ekonomskoj vrijednosti gospodarstava smo na 35,3% prosjeka EU. Poljoprivredna gospodarstva u zemljama s većim prosječnim poljoprivrednim površinama ostvaruju u pravilu značajno veću ekonomsku vrijednost poljoprivredne proizvodnje i veću produktivnost.

Zato bi nova Vlada odmah trebala zaustaviti provedbu te izmijeniti Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji dovodi do daljnjeg usitnjavanja parcela. Trebalo bi utvrditi održive proizvodno-tehničke cjeline koje će se dati u zakup dokazanim poljoprivrednim proizvođačima koji imaju uspješnu proizvodnju, plaćaju poreze, sudjeluju na tržištu poljoprivrednih proizvoda i imaju tehnologiju za obradu zemljišta.