Globalna proizvodnja i uporaba plastike eksponencijalno raste već sedamdeset godina te je danas u toj industriji zaposleno oko devet milijuna ljudi. Taj lagani, čvrst i naizgled jeftin materijal prožeo se našim životima, društvima i ekonomijama, ali tempom koji je eskalirao u značajne troškove za okoliš, ljudsko zdravlje i gospodarstvo.
Trenutačno se godišnje proizvede 430 milijuna metričkih tona plastike, od čega su više od dvije trećine kratkotrajni proizvodi koji ubrzo postaju otpad, a sve veća količina (139 milijuna metričkih tona u 2021.) već nakon jedne upotrebe.
Nesrazmjerni troškovi
Proizvodnja plastike će se, ako se nastaviti poslovati po istim principima, utrostručiti do 2060. godine. Sve veći broj istraživača kvantificira društvene, ekonomske i ekološke troškove onečišćenja plastikom. Znanstvena literatura povezuje kemikalije u plastici i štetu ljudskom zdravlju u svakoj fazi životnog ciklusa plastike, uključujući radnike i zajednice koje žive u blizini mjesta za proizvodnju plastike i odlagališta otpada.
Osim potencijalnih utjecaja na ekosustave, mikroplastika je pronađena u najdubljim dubinama oceana, u netaknutim planinskim ledenjacima, u majčinom mlijeku i ljudskim tijelima. Istraživanja također pokazuju da bi prema uobičajenom scenariju plastika mogla emitirati 19 posto globalnih emisija stakleničkih plinova dopuštenih prema scenariju od 1,5 °C do 2040., čime bi cilj postao nedostižan.
Značajno je da troškove i utjecaje snose svi, ali nesrazmjerno pogađaju ljude u nekim od najsiromašnijih zemalja svijeta. Izvješće UN-a “Turning off the Tap” ukazuje na veliki danak koji proizlazi iz trenutnog linearnog gospodarstva plastike s preliminarnim procjenama godišnjih društvenih i ekoloških troškova povezanih s onečišćenjem plastikom u rasponu između 300 do 600 milijardi američkih dolara godišnje, a neke procjene idu i iznad 1,5 trilijuna.
Procjenjuje se da će potencijalni sudski sporovi koji proizlaze iz onečišćenja plastikom premašiti 20 milijardi dolara u korporativnim obvezama samo u jednoj zemlji u razdoblju od 2022. do 2030. Te tužbe izražavaju napetost između različitih dijelova društva koja se temelji na profitu koji ostvaruje industrija plastike i troškovima koje snosi društvo u cjelini, a posebno oni najugroženiji.
Prijelaz na novo gospodarenje plastike najisplativiji je način kako osigurati da se onečišćenje plastikom značajno smanji do 2040. godine. Transformirana ekonomija plastike uvest će brojne koristi te donijeti nove poslovne prilike, posebno za one koji se brže prilagođavaju.
Procjenjuje se da bi do 2040. novo gospodarstvo plastike moglo stvoriti 700.000 dodatnih radnih mjesta; poboljšati sredstva za život milijunima radnika u neformalnom okruženju te donijeti uštede u izravnim javnim i privatnim troškovima u visini 1,3 trilijuna dolara (10,3 posto).
Tri najvažnije promjene
Osim toga, smanjit će štetu ljudskom zdravlju i okolišu reduciranjem izloženosti plastici od 80 posto, spriječit će emisije stakleničkih plinova te anulirati 3,3 trilijuna dolara ekoloških i društvenih troškova. Kada se tome pribroje prije spomenute izravne uštede, ukupna ušteda do 2040. penje se na 4,5 trilijuna dolara ili 20,3 posto.
Promjena sustava ne može se provesti izolirano zbog prekograničnih protoka plastike, odgovornosti i rizika: to zahtijeva usklađeno međunarodno djelovanje. Zbog toga je izuzetna bitna, moglo bi se reći i ‘povijesna’, bila odluka na petoj skupštini UN-a kada su sve 193 članice složile da će prekinuti onečišćenje plastikom. Pregovori o obvezujućem pravnom sporazumu koji će dovesti do tog cilja još su u tijeku i trebaju biti dovršeni do 2024. godine.
Iako su poznata mnoga tehnička rješenja za kružno gospodarstvo plastike, ekonomski, fiskalni i poslovni modeli za rješavanje povezanih učinaka, manje su jasni. Izvješće UN-a ‘Turning off the Tap’, obrađuje navedene probleme i predlaže scenarij promjene sustava – rješavajući uzroke plastičnog onečišćenja, a ne samo simptome.
Kao prvu i najvažniju promjenu navodi ponovno korištenje, odnosno ubrzavanje tržišta za proizvode za višekratnu upotrebu. Time bi se ekonomija bacanja pretvorila u društvo ponovne upotrebe, stvaranjem poticajnog okruženja koje osigurava da tržište ponovne upotrebe ima jaču poslovnu opravdanost od tržišta plastike za jednokratnu upotrebu.
Studije pokazuju da sustavi ponovne upotrebe pružaju najveću priliku za smanjenje onečišćenja plastikom (smanjenje od 30 posto do 2040.) Uz to, navode u izvješću, trebalo bi ubrzati tržišta za recikliranje plastike osiguravanjem da recikliranje postane stabilniji i profitabilniji pothvat što bi moglo smanjiti količinu plastičnog onečišćenja za dodatnih 20 posto do 2040.
Treći bitan korak je oblikovanje tržišta za plastične alternative kako bi se omogućile održive zamjene, čime se izbjegava zamjena plastičnih proizvoda alternativama koje istiskuju, a ne smanjuju utjecaj.
Održive alternative mogle bi smanjiti onečišćenje za 17 posto u spomenutom periodu. Međutim, treba imati na umu i da se uz sve navedene promjene, sljedećih 10 do 20 godina značajna količina plastike ne može reciklirati i ponovno upotrijebiti te će biti potrebna rješenja za prikupljanje i odgovorno zbrinjavanje plastike kako bi se spriječilo onečišćenje.
